Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41 Postovi: 4402 Lokacija: The Moon
|
Daljac je napisao: Japanese_rose je napisao: Citala.
Ne svidja mi se pretjerano.
blabla Nesto bas i nije blabla, al ajd...
Ova knjiga se ne moze posmatrati izdvojena iz konteksta Niceove misli u cjelini. Ona je u principu otjelovljenje njegovog razmisljanja o egzistencijalizmu i znacaju kreativne moci ( hm, ovo kreativna moc sam pozeljela staviti pod znake navoda ). Nice sam kaze :" Moja filozofija je izvrnuti Platonizam : sto dalja od stvarnosti to cistija, to ljepsa, to bolja. "
"Tako je govorio Zaratustra" je stala na pola puta izmedju knjizevnog i filozofskog djela. Nijedno od ovo dvoje nije u dovoljnoj mjeri da bi se mogla odrediti ( po mom misljenju ).
Ova knjiga ne daje ono sto obecava, postavlja masu egzistencijalnih pitanja, ne daje jasne odgovore; drugim rijecima, idealna je za zloupotrebu. ( poznato je koliko je Nacistima u Njemackoj postala mila ideja o "Natcovjeku" ).
'O višem čovjeku'
1. Kad sam prvi put došao ljudima, počinio sam pustinjačku ludost, veliku ludost: stao sam na trg. I govoreći svima, nisam govorio nikome. A uveče su mi drugari bili igrači na užetu i leševi; i ja sam bio bezmalo leš. Ali sa novim jutrom mi je došla nova istina: tad sam naučio da govorim: "Šta me se tiču trg i puk i pučka galama i duge puške uši!" Viši ljudi, ovo naučite od mene: na trgu niko ne vjeruje u više ljude. Pa ako želite da ondje govorite, samo naprijed! Ali puk trepće očima "svi smo jednaki". "Viši ljudi" - tako trepće puk - "nema viših ljudi, svi smo mi jednaki, čovjek je čovjek, pred bogom smo - svi jednaki!" Pred bogom! Ali, sad je taj bog umro. A pred pukom ne želimo da budemo jednaki. Viši ljudi, uklonite se sa trga!
2. Pred bogom! - Ali sad je taj bog umro! Viši ljudi, taj bog je bio vaša najveća opasnost. Otkako on leži u grobu, vi ste tek ponovo uskrsli. Sad tek dolazi veliko podne, sad će tek viši čovjek postati - gospodar! Da li ste razumjeli ove riječi, oh, braćo moja? Prestrašeni ste: da li vam srca hvata nevjestica? Da li pred vama tu zjapi ponor? Da li je tu na vas razjapio njušku pas iz pakla? Naprijed! Krenimo! Viši ljudi! Sad se tek porađa planina ljudske budućnosti. Bog je umro: sad mi želimo - da živi natčovjek.
***
Najzabrinutiji danas pitaju: "Kako da se čovjek održi?". A Zaratustra pita kao jedini i prvi: "Kako prevazići čovjeka?". Natčovjek mi leži na srcu, on je moje prvo i jedino - a ne čovjek: ne bližnji, ne najsiromašniji, ne najveći patnik, ne najbolji - O, braćo moja, što mogu voljeti u čovjeku jeste to što je on prelazak i zalazak. A i u vama ima mnogo čega što mi budi ljubav i nadu. Što ste prezirali, viši ljudi, to mi budi nadu. Veliki prezirači su, naime, veliki poštovaoci. Što ste očajavali, to je umnogome za poštovanje. Jer niste naučili kako biste se predali, niste naučili sićušne mudrosti. Danas su, naime, mali ljudi postali gospodari: svi oni propovijedaju predanost i umjerenost i lukavstvo i marljivost i uviđavnost i ono predugačko i-tako-dalje sićušnih vrlina. Ono što je ženskoga soja, što potiče od ropskoga soja, a naročito pučki bućkuriš: to sad želi da postane gospodar svekolike ljudske sudbine - oh, kakvo gađenje! Gađenje! Gađenje! To pita i pita i ne umara se: "Kako će se čovjek održati, najbolje, najduže, najprijatnije?" Time su oni - gospodari današnjice. Ove gospodare današnjice prevaziđite, o, braćo moja - ove male ljude: oni su najveća opasnost po natčovjeka! Prevaziđite mi, viši ljudi, sićušne vrline, sićušna mudrovanja, pješčana zrnca obzira, mravlje vrvljenje, bijednu lagodnost, "sreću većine" - ! I bolje da očajavate nego da se predate. I doista, volim vas zbog toga što danas ne znate da živite, viši ljudi! Tako, naime, vi živite - ponajbolje!
7. Nije mi dovoljno to da munja više ne nanosi štetu. Ne želim da je skrećem na drugu stranu: ona treba da nauči - da radi za mene. Moja mudrost se već odavno skuplja poput oblaka, postaje tiša i tamnija. Tako čini svaka mudrost koja jednom treba da rodi munje. Ovim današnjim ljudima ne želim da budem svjetlost, da me nazivaju svjetlošću. Njih - želim da zaslijepim: munjo moje mudrosti, iskopaj im oči!
Zbrda - zdola, konfuzno. Citajuci ovo imala sam dojam da je Nitzche ovu knjigu pisao s ciljem neke vrste autoterapije.
Zeleni Obad : Uzmimo samo 2 citata i pokusajmo ih razumjeti : "Odvec slatko voce - za njega ratnik ne mari. Stoga mari za zenu; gorka je i najsladja zena."
"Muskarac neka se boji zene kad ona mrzi: jer muskarac je na dnu duse samo zao, a zena je onde losa." ( koja je razlika izmedju zlog i loseg...u stepenu istog ?...pa jos zene lose na dnu duse...najobicnija generalizacija ).
Sta je tvoj zakljucak ?
Sto se tice piscevog zakljucka - iz njega "vristi" njegova vlastita frustracija zenskim rodom.
_________________ Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.
Ma liberté
|
|