E ovako, da počnemo ...
Što se tiče uvoda tvoje poruke - čitajući filozofske knjige mi postižemo skoro pa isti učinak kao i razgovarajući ovdje - ako nema smisla čitati knjige, onda nema smisla ni razgovarati ovdje. Ako neko citira Kant'a, neće ga citirati zbog Kantovog autoriteta već zato što se slaže sa njegovim mišljenjem. Bolje citirati, nego se praviti da si izmislio toplu vodu.
Da nastavim povodom ove izjave:
"Dok god unosimo svoju subjektivnost, vjerovatnoca da smo u pravu iznosi 1:6 milijardi. "
Netačno.
Dovoljno ili treba objašnjenje?
A opet, što se tiče Kanta, ono nema veze sa Kantom uopšte, pogrešio sam
Dalje ...
"Da li moje insistiranje na tome da sam ja u pravu a da su drugi glupi ne govori nesto o mome dusevnom stanju?"
Koliko vidim, ovo je tipična zamjena teza. Uopšte nije važno da li sam ja ljut, bijesan, glup, bolestan, malouman ... ili šta već - ono što ja kažem, ono što "umjetnik napravi" raskida svaku vezu sa autorom - i ako želiš da opovrgneš neko dijelo (tvrdnju) onda moraš da napadneš tvrdnju samu, a ne autora. Npr. neki su tvrdili da je svo Ničeovo djelo pogrešno jer je navodno "on imao ružno djetinjstvo". Takođe, čuo sam neki dan od jednog čiče da je "Niče bio pod demonskom kontrolom" ... Svejedno ljudi, ne pričamo o autoru već o njegovom djelu. I da ga je demon (Antihrista) sam napisao, nije važno, važno je ono što je napisano - da li je to tačno ili ne. Toliko o zamjeni teza. Autor -RAZMAK- Djelo.
Dalje vidim dotičeš pitanje apsolutne istine ... Pa, šta bih ti rekao ... Jači je upravu. Evo ja sad ovdje mogu da obrišem tvoj post, da ga editujem, da napišem kako se ti slažeš samnom etc ... (normalno ja to ne bih uradio) I to bi bila istina
Za mase naravno ... Ja u sve sumnjam
Što se tiče emocija ... pa da, zanimljivo, čovjek stalno unosi sebe u ono što radi ... nije li to divno? Evo ti jedan "kec" u dnevnik
Šta bih ti rekao ... Produži dalje
...). Meni je casa puna.