Evo današnji dio sa teme
Iz knjige "Čarobnjakov šegrt", a u nekoj mjeri odgovara ovoj temi
Citiraj:
25. "Gdje si ti?" (dosta dobro)
"Dok predstavljaš sebi duh kao nešto, on je samo stvar među predmetima. Nešto je uvek samo stvar. Samo ništa može biti duh. I duh nije napolju. Ili je unutra. Svuda je. Takođe, u tebi. Ne osećaš li ga?"
Zažmurim i zamišljam da me nešto prožima, nešto nevidljivo, neopipljivo, a prisutno. A to je još uvek nešto, još uvek stvar. "Podigni ruku" - kaže mi stari - "i prstom pokaži svoje lice. Šta vidiš?"
Prst koji pokazuje na mene, odgovaram. Nasmeje se: "Prst koji pokazuje na tebe? A prst nije deo tebe? Gde je taj "ti", centar, za koji kažeš da na njega pokazuje tvoj prst?" U glavi je, odgovaram. U mozgu. "Aha" - nasmeje se - "tvoj mozak si ti. Zašto onda kažeš "moj mozak"? Gde si ti, koji se obeležavaš kao ja?" U svesti, odvraćam. U svesti, čije je sedište u mozgu. Svest je svojstvo mozga.
"Neverovatno" - čudi se - "ti si svest, koja je svojstvo mozga, koji je materijalan. Onda si ti svojstvo materije? Svojstvo je svesno onoga, čije je svojstvo?" Ćutim. A on nastavlja: "Prstom pokazuješ u mozak. Ako si u mozgu, moraš znati kako je u njemu i šta je u njemu. A tvrdiš da sebe ne možeš da vidiš." Ne mogu da se vidim, ponavljam. "Pa nađi se. Zamisli da je prst, kojim pokazuješ u sebe fantastičan mikroskop. Pogledaj sebi u mozak. Šta vidiš?" Nerve, vene i krv, odvraćam. Ćelije. Materiju. Molekule. Atome. "Dalje." - Tera me. Elektrone, odgovaram. Protone, neutrone. Deliće materije. "Gde si ti, koji to vidiš? Gde je tvoja svest o tome? U delićima materije? Ili je izvan njih? Okolo su samo drugi parčići materije. Gde je tvoja svest?"
Ne mogu da se pronađem, odvraćam. Znam da jesam, svestan sam da jesam, a ta svest nije u materijalnim delićima, koji me sačinjavaju, a nije ni između njih. Ne mogu da nađem sedište, centar svoje svesti, jer je, takođe, izvan mene, u svemu što je u njemu. Ukoliko dublje ulazim u sebe, ukoliko više idem prema centru, u kome mislim da sam, utoliko više konstatujem da sam ne-stvar. Da ne postojim. Moja svest je Praznina. Postojim, a moj izvor je u Praznini.
"Onda si ništa" - nasmeja se - "zapamti to. Dva puta na dan prstom pokaži u sebe i idi do kraja, dok ne nađeš Prazninu. To nije težak metod. A efekat je vrlo blagotvoran."