Znaci radi se o imperativnoj potrebi da se uvijek nesto kupuje i tako dalje i tako to.
Citao sam nedavno da je do 8% Njemaca ovisno o kupovini, kod nas je to manje-vise iz ekonomskih razloga manje prisutno. Medjutim pitanje bi se moglo malo preformulisati pa da glasi: "Koliko vam treba da potrosite novac koji zaradite?" Da li ste tip osobe koja brzo potrosi zaradu, da li zivite od jedne do druge plate, ili ste tip osobe koja drzi na uzdi svoje prohtjeve?
Vjerovatno ste svi dozivjeli situaciju da zelite da posjedujete neku stvar toliko intenzivno da zelja da je posjedujete prevazilazi njen stvarni prakticni znacaj za vas, medjutim to postane ocigledno tek kad dobijete tu stvar. Ista situacija, samo iz drugacije perspektive posmatrano, je kad ne mozete odlagati kupovinu odredjene stvari, iako znate da cete imate vise koristi ako pricekate odredjeni period. Koliko cesto zateknete sebe u situaciji da ste potrosili novac na stvar koju nikako ne koristite?
Koliko uspjesno se odupirete svim tim osecanjima i kakva su vasa razmisljanja o tome?
Mislim da ce ljepsa polovina foruma moci nesto vise reci na ovu temu posto su 90% ovisnika zene
PS: namjerno nisam stavio temu na Psihologiju jer pricamo generalno o stavu prema kupovini, ne samo kao o nekoj opsjednutosti.
mada nisam od onih koji ce spiskati sve do zadnje pare,crni fond je crni fond 
mada sebi ne mogu prezaliti jedne tirkiz cipele koje nisu ni bile puno love al' je bilo vrijeme praznika pa sam gotovo sve spiskala na poklone a ne volim biti na knap s lovom a kad je dosla plata vise nije bilo mog broja 
(sad cekam da me neko obraduje nekim tirkiz cipelama 
)...najcesce se desava sa obucom..jer poslije skontam da i nisu udobne.
kad mi nesto treba ja odem i kupim a ne hodam po dana i prevrcem rafove 