Ah sto volim dobre rasprave rano ujutro

.
Neznam zasto se uvijek postavlja pitanje odakle je ko i na osnovu toga kakav je, ja sam se dosta selila i uzasno puno ljudi srela u svom zivotu. Desavalo se da upoznam ljude ciji su preci vec 100 godina i vise Splicani, Beogradjani, itd, a da je njihovo ponasanje ravno nekome ko je zivio na planini bez ljudi tih 100 godina. Desavalo se isto tako da sam upoznala ljude kojima bi to bio prvi susret sa velikim gradom, i koji su cijeli zivot zivjeli u malim sredinama, malim selima, a da im je ponasanje kao da su cijeli zivot proveli ziveci u najrazvijenijem gradu svijeta.
Poenta je da nije vazno odakle smo dosli, vec kako svoju kulturu, i kulturu mjesta u koje smo dosli uklopimo, i pritom ne izgubimo sebe, a isto tako ne vrijedjamo ni mjesto odakle smo stigli, ni u koje smo dosli. Naravno nismo se nauceni rodili, vec se odredjenom ponasanju moramo nauciti uceci na primjerima drugih. Banalan primjer, ako u mjestu u kojem smo zivjeli svi pisu po zidovima redovito, i preselis se u grad u kojem to niko ne radi, to znaci da ni ti to neces raditi, naravno prihvatices ponasanje i kulturu te sredine.