Srbi su za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića svakovrsno razarani i razoreni. Bilans te tzv. „srpske“ vladavine je više nego poznat.Put rasrbljavanja nisu osmislili Srbi.A da bi se došlo do novog suštinskog i dubinskog razaranja Srba u Srbiji ,Crnoj Gori i Republici Srpskoj formirano je na stotine tzv. nevladinih organizacija,foruma,fondova,fondacija,udruženja,loža,liga i klubova.
Jedno jeste sigurno.Nijedna od tih suštinski anti-srpskih organizacija nije srpska i nijednu nisu osmislili i osnovali Srbi.I nijednu ne finansiraju Srbi.Ili su ih preko UDBE (juče zvanom Službom državne bezbijednosti a danas Bezbjedonosno informativna agencija) svojevremeno osnovali srbo-komunisti ili su ih kao tzv. nevladine organizacije osnovale vlade stranih država i u njih nagurali otpadnike sa srpskim imenom i prezimenom ,dojučerašnje komuniste koji sebe danas lažno nazivaju . . . demokratama i mondijalistima.
Iako djeluju u Srbiji i iako rade na razaranju Srpskog naroda – nijedna od tih organizacija(osim mondijalističkog tzv. Srpskog književnog društva) nema u svom nazivu pridjev – srpski.Te organizacije antisrpske zadatke . . . uglavnom dobijaju tajno, a djeluju javno i koriste se za najprljavije poslove da u vremenu međunarodne satanizacije i svakovrsne ucjene Srba besomučno optužuju i kleveću Srpski narod i razumije se Srpsku Crkvu i kao takve služe da ih tuđinci koriste za opravdavanje svojih zlodjela i zločina počinjenih nad raspetim Srbima predstavljajući ih kao navodnu . . . „savjest Srpskoga naroda i putokaz ka oslobođenju od srpske mitomanije i nacionalističkih opsjena!“
Nikome od tih kojima su usta puna priče o demokratiji i poštovanju volje većine i ne pada na pamet činjenica . . . da nijedna od tih prljavih anti-srpskih organizacija nema nikakvog uporišta među Srbima. Sa druge strane ovdje kod nas postoje i takve tajne i ritualne anti-hrišćanske,anti-crkvene i anti-srpske organizacije . . . takođe spolja osnovane koje pod vidom humanitarnih aktivnosti i dobrog razumijevanja među narodima i ljudima , najdirektnije rade protiv Srba. To su masonske lože i rotarijanski klubovi.Eksponenti i članovi javnih i tajnih organizacija uglavnom su dobro zapamćeni Brozovi podrepaši i poslušnici koji su sve stekli višedecenijskim služenjem tuđinu u razaranju svoga naroda i tako da su i dan danas nastavili da rade isti posao , ne razmišljajući koliko to košta i gdje vodi narod i državu u kojoj su rođeni.
Rotarijanski klubovi predstavljaju novu pošast i novo zlo koje se širi po Srbiji , Crnoj Gori i Republici Srpskoj.“Rotari international“ je osnovan 1905. godine zahvaljujući masonu Polu Harisu.Prema njegovoj zamisli , rotarijanski klubovi predstavljaju „začetnike novog morala koji bi bio izvan i iznad svakog vjerskog shvatanja,nezavistan od bilo kakve političke partije i da ima univerzalni karakter. Navodi se još da rotarijanci imaju i zajedničkog sa masonima (zato su i predstavljeni u rječniku masona). Rotarijanci su na područjima Balkana postojali i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i za vrijeme komunizma . . . ali su i Drugi svjetski rat i potonji raspad Brozove SFRJ privremeno onemogućili njihov rad.Rad su u Beogradu obnovili ali i po drugim gradovima proširili nekoliko godina po formiranju Savezne Republike Jugoslavije.Organizacija je internacionalnog karaktera i rotarijanci to ne kriju.
Promotivna parola i reklamni mamac za neupućene ljude glasi :“rotarijanci u svoje redove primaju po jednog uspješnog čovjeka iz svake profesije u jednom gradu „ (što primanjem po više ljudi iz jedne branše demantuju) , „predstavljaju intelektualnu elitu jednog grada“ . . . što novoprimljeni članovi svojim katastrofalnim neznanjem o suštinskom cilju ove organizacije na područjima Balkana to demantuju.
Zvonolivce,bravare,pekare,frizere,opančare, i druge zanatlije - čast profesiji - koje primaju u svoje redove . . . rotarijanci predstavljaju kao intelektualnu elitu u jednom narodu !?!) , „organizuju humanitarne aktivnosti“ (a Srbima niko ne dodjeljuje pomoć bez nekog dubljeg interesa i zar ne postoji toliko blagoslovenih srpskih predanjskih načina da se pomogne sirotima,bolesnima,ugroženima i drugim nevoljnicima?) i „druženja sa rotarijancima po svijetu“(razumije se , radi potiranja nacionalne svijesti kod samozvane i samoproglašene rotarijanske „intelektualne elite“).
Svima nam je jasno . . . da rotarijanstvo nije ništa drugo do predvorje masonerije , pa su kao takvi i predstavljeni u „Rječniku masona“. Reklamne priče koje isturaju u prvi plan predstavljaju samo gole fraze , izraze , mamce i floskule za slaboljubive , sujetne i na žalost . . . intelektualno ograničene ljude.
Tadašnja Savezna Republika Jugoslavija (a sada Republika Srbija i Crna Gora ) sa rotarijanskim klubovima , koji postoje u Beogradu , Zemunu , Šapcu , Novom Sadu , Kraljevu , Nišu , Podgorici , Zrenjaninu , Somboru , Kragujevcu i drugim gradovima , čine rotarijanski distrikt 2480. U njemu su takođe zastupljene Grčka , Bugarska i Makedonija. Zanimljivo je . . . da u ovom rotarijanskom geografskom distriktu , nije zastupljena Republika Srpska.A znamo da i ovdje postoje rotarijanski klubovi.
Na žalost , mnoge ličnosti iz javnog i političkog života , potrčale su u rotarijanske klubove. Pomenuću samo poneke.
Rotarijanci su . . . akademik Nikola Tasić dugogodišnji direktor Balkanološkog instituta SANU ,nekadašnji predsjednik Vlade Srbije Zoran Živković , bivši predsjednik Vlade Republike Srpske i nekadašnji ministar inostranih poslova Mladen Ivanić , kog sam ranije pominjao , nekadašnji pomoćnik ministra prosvete Srbije Vigor Majić (svojevremeni aktivista komunističke omladine koji je . . . kao pomoćnik prosvete Srbije ostao , dobro upamćen , po bezočnim napadima na Crkvu prilikom uvođenja vjeronauke u srpske škole) , nekadašnji ministar vjera Srbije i na žalost . . . protoneimar Hrama Svetog Save na Vračaru Vojislav Milovanović i još neki drugi.
Među tim rotarijancima se svojevremeno , za divno čudo , našao i sveštenik SPC Vojislav Petrović iz Šapca. Jadan je sveštenik i jadna mu je pamet ako ličnost ne može ostvariti u Crkvi Neba i Zemlje , Crkvi Boga i Života i da kao sveštenoslužitelj ne može u svojoj parohiji i svome gradu da propovijeda ljubav i čini dobro ljudima . . . nego mora da ide u rotarijance i tako bruka i zloupotrebljava Crkvu i narod u kome se rodio i koji je vijekovima živio i trajao bez rotari klubova i nesrećnih Harijevih rotarijanaca. Ovdje se ipak moramo zapitati , koji moral danas propovijeda sveštenik Petrović?Jevanđelski ili novi rotarijanski? Ili će pokušati da nas uvjeri u to da se rotarijanstvo i hrišćanstvo uzajamno prožimaju i da nema nikakvih razlika!?!
Recimo , u časopisu „Rotarijanac“ (br. 11 iz 2001. godine) navodi se da je i Episkop Šabačko Valjevski Lavrentije , prisustvovao osnivanju i blagoslovio rad rotarijanskog kluba u Šapcu. Na internet - sajtu šabačkih rotarijanaca može se vidjeti i foto reportaža „proslave Badnjeg dana 2002. godine u prostorijama šabačkog rotarijanskog kluba“. Na fotografijama se vidi Episkop Lavrentije u pratnji svog sveštenika – rotarijanca Vojislava Petrovića , koji sa epitrahiljem i kadionicom navodno osveštava . . . rotarijanski badnjak.
Prosto je i začuđujuće i nevjerovatno , da se šabačko – valjevski episkop sa svojim sveštenikom na Badnji dan nije uputio u neki od brojnih izbjegličkih kampova , među ranjenike , siročad , u bolnice . . . nego je baš na Badnji dan našao da blagosilja rotarijance kao . . . nove srpske otpadnike , koji ne samo da nemaju nikakve veze sa Hristom , Crkvom , Božićem , badnjakom i srpskim predanjem , nego su podlo i podmuklo , pod plaštom navodnog činjenja dobra . . . direktno i suštinski suprotstavljeni Srbima i Srpskoj Crkvi.
|