Bilo da se "bolesnici" nalaze u Kuvajtu, Pakistanu, Iranu ili Kini, doktor Vladimir Ivanovic doci ce da ih pregleda
Obišao svijet na tenku
Vladimir Ivanovic iz Banje Luke radi na održavanju tehnicke opreme Radio-televizije Republike Srpske. Ništa neobicno, reci ce mnogi. Reci ce to oni koji ne znaju da je ovaj cetrdesetdvogodišnji Banjolucanin i doktor. Ali, ne obicni u bijelom mantilu i slušalicama oko vrata.
Vladimir Ivanovic je, naime doktor za nadasve neobicne pacijente. Njima kada nešto fali oni ne dolaze u njegovu ordinaciju. On odlazi njima. Iz prostog razloga... Teški su nekoliko tona. Bilo da se "bolesnici" nalaze u Kuvajtu, Pakistanu, Iranu ili Kini, doktor ce doci da ih pregleda. Jedan od njegovih najpoznatijih pacijenata zove se M-84. I prvi je tenk napravljen u bivšoj Jugoslaviji. A, Ivanovic je daleke 1983. godine nesebicno pomagao da tada najsavremeniji tenk dode na svijet.
KINEZI "ŠTANCAJU" TENKOVE
Od 1983. godine, Ivanovic prati tenkove po svijetu. Kaže, cuda je cinio. Krpio rupe od dvadeset centimetara, pa vracao tenk na front. Nade se on cesto usred bitke nepoznatih mu neprijatelja. Lijeci tenkove zaracenih vojski, na drugom kraju svijeta, od rodne mu Banje Luke. Ali, kako kaže, nije uvijek samo tamo gdje se puca.
Ponekad samo pomaže vojsci da se spremi za "ne daj bože". Tako je 1994. godine nekoliko mjeseci upoznavao obicaje Kine, radeci u vojnoj fabrici, gdje se tenkovi, kako Ivanovic kaže, kao u filmovima Carlija Caplina, "štancaju na pokretnoj traci".
"U gradu Bau Tau postoji ogromna vojna fabrika. Kraj joj je teško sagledati.
Dijelovi za tenkove se samo 'štancaju' i klize pokretnom trakom. Kao u Caplinovim filomovima dva ogromna šarafa sve rade sami", prica Ivanovic.
U najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, cestiti Banjolucanin je boravio više od godinu dana, dijeleci savjete i pomažuci sklapanju razornog i neprikosnovenog "oklopnjaka".
Kaže, u Kini mu je najinteresantnija bila pauza za rucak, kada ulice bivaju preplavljene biciklima.
"Nigdje auta, nigdje pješaka, samo bicikli. Kinezi su cudan narod", govori Ivanovic.
KUVAJTSKI VOJNI GASTARBAJTERI
Boravak u Kuvajtu, za vrijeme Zalivskog rata, 1991. godine, naprotiv, nije licio na film Carlija Caplina, a još manje je to bila interesantna pauza za rucak.
"Za vrijeme Zalivskog rata boravio sam u KKMS, najvecoj vojnoj bazi u Saudijskoj Arabiji. Ta baza je stalno bila izložena napadima i bombardovanju. Licilo mi je to kao da je stalno zemljotres. Kada god je raketa skad pogodila moj logor, imao sam osjecaj da mi utroba izlazi na usta. Jedno vrijeme boravili smo i u Kuvajtu", sjeca se Ivanovic.
Kaže, u Arabiju je došao prateci pošiljku od 71 jugoslovenskog tenka. Ovi tenkovi dopremljeni su brodovima, a istovareni u luci Džeda.
"Bivša Jugoslavija imala je potpisan ugovor sa Kuvajtom, tako da je naš 71 tenk M-84 ucestvovao u Zalivskom ratu. Na strani Kuvajta. Radio sam na njihovom održavanju. Ukoliko je tenk pogoden u borbi, popravim ga i vratim na front. To je bio moj posao", objašnjava Ivanovic razloge zbog kojih je bio dio jugoslovenske ekspedicije koja je ucestvovala u opasnoj kuvajtskoj avanturi.
Zajedno sa njim u Kuvajtu su boravila još cetvorica Jugoslovena koji su, kako kaže, dijelom pomagali u održavanju naoružanja, a dijelom u obuci kuvajtske vojske.
"Kuvajtska vojska i nije vojska. Ona je sastavljena od radnika iz Jemena, Egipta, Bangladeša... Kod nas bi ih popularno nazvali 'gastarbajterima'. Svi su bili nepismeni, pa je bilo neophodno obuciti ih osnovnim vojnim pravilima", objašnjava Ivanovic i dodaje da su Kuvajcani u tom vremenu bili u totalnom rasulu.
Kaže, vojnici su išli kuci da jedu i spavaju, a u kasarnu su dolazili da se prošetaju. Za njih su kuvali, cistili i prali vojnici iz Bangladeša. Iz kuvajtske avanture Ivanovic nosi niz anegdota. Tako ga je impresioniralo da mu je za odlazak kod doktora u Kuvajtu, od dokumentacije bilo potrebno samo - ime. I to ne puno ime. Kako kaže, doktor je samo upisao Vlado, pregledao ga i dao mu recepte. Daleko od doma, daleko od birokratije.
MAJOR VEŽE PERTLE PUKOVNIKU
Nakon Kuvajta doktor za tenkove uputio se u Pakistan. I tamo, je bilo nekog puškaranja.
Pakistansku vojsku Ivanovic pamti kao jednu od najstrožijih. Obucena je po pravilima engleske vojne škole, uz disciplinu kakvu je danas teško zamisliti. "Jednom prilikom dok smo marširali kroz pustinju major je primijetio da se pukovniku odvezala pertla. Kleknuo je na pijesak i zavezao je. Nikada to necu zaboraviti", kaže Ivanovic.
Ivanovic je bio i u Iranu, gdje nekoliko mjeseci nije sreo ženu. Kaže, bio je u još mnogo zemalja, ali ne može se sve ispricati, narocito ne novinaru.
"Sve su to vojne tajne, a još nije vrijeme da ih otkrijemo", ostao je zagonetan banjolucki doktor za tenkove, pokazavši da je "pokupio" mnoge vojne fore.
Sandra JOSOVIC
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
