Napred nisu ni isli ljudi koji su razmisljali o tako trivijalnim stvarima kao što su porodica, žena djeca
Išli su poluludaci poput mene, i još luđi od mene, zašto - zato što drugačije nije ni moglo. Racionalan i pametan čovjek nikad ne bi krenuo "grudima na mitraljez".
Meni lično to nije bilo teško u to vrijeme, jer sam bio apsolutno siguran da mi se ništa loše neće dogoditi. Ne znam objasniti zbog čega.

Strah samo kad sve prodje, drugi treci dan kad krenes odmotavati film.
U momentima akcije kad osjetis miris baruta, navalu adrenalina, nema straha ni umora, niti cujes buku odnosno detonacije.


U stvari, najteze je bilo psihicki izdrzati nesto na sta nismo mogli licno uticati, pad zap slavonije, kasnije krajine i nasih opstina.