batica je napisao:
http://www.banjaluka-info.com/vijesti/drustvo/33456-video-zasto-je-zaboravljen-spomenko-gostic-djecak-koji-je-ugradio-svoj-zivot-u-stvaranje-rs
Dvadesetog marta ove godine navršiće se 20 godina od kako je u odbrani rodnog sela Jovića na Ozrenu poginuo Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota i rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac VRS. Mali heroj je danas zaboravljen, do seoskog groblja gdje je sahranjen može se doći samo pješice, šumskim putem, a ni jedna institucija nije se nikada sjetila da oda dužnu poštu dječaku koji je život ugradio u temelje Republike Srpske.
Spomenkov saborac Brane Milivojević sjeća se da je dječaku umrla majka početkom 1992. godine, a već u septembru iste godine granata je pred kućom ubila baku sa kojom je živio. Ratni vihor ga je omeo i da nastavi školovanje, jer je bilo nemoguće iz Jovića ići u srednju školu u Doboju, pa se momčić privio uz vojsku, čiji borci su ga štitili, hranili i brinuli o njemu koliko su mogli.
Spomenko Gostić je, sjećaju se rijetki saborci iz 3. Ozrenske brigade VRS, bio nevjerovatno hrabar, vrijedan i sposoban za svoje godine. Ništa mu nije bilo teško, znao je poslušati svakog, i osjećao se punopravnim borcem VRS, čak je i uniformu nosio. Uglavnom je nosio hranu borcima na liniju, konjskim kolima kojima je vješto upravljao i jednom je čak naletio na minu ali je tom prilikom ostao nepovrijeđen.
Krajem 1992. Spomenko se pojavio i na televiziji, jer je reporteru RTS iskreno i neposredno ispričao svoju priču.
Na ispovijest siročeta koje je silom prilika postalo ratnik, reagovala je porodica Srba koja je iz Francuske stigla na Ozren noseći humanitarnu pomoć.
Ponudili su Spomenku da ide s njima Pariz, da ga usvoje, odgoje, pomognu da se spasi rata.
Momak je odbio s riječima :”Neću da budem dezerter i da ostavljam svoj narod kad je najgore. Biću ovdje do kraja, dok ne dočekamo miri i slobodu, a onda, vidjećemo”.
Spomenko Gostić poginuo je 20. marta 1993. od haubičke granate ispaljene sa neprijateljskog položaja na kotu Visić, kod Jovića, na Ozrenu.
Na istom mjestu poginulo je još šest njegovih drugova. Momak je donio sledovanje hrane, žureći da stigne kući, gdje je u peći ostavio hljeb da se peče. Danas se gotovo niko ne sjeća malog heroja iz Jovića. Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod, i to je sve. Djeca u školama Republike Srpske ne znaju za svog hrabrog vršnjaka, nijedna ulica ne nosi njegovo ime.
U Joviće se niko nikada nije vratio, a groblje opustjelog sela krije humke 15-godišnjeg heroja, njegove majke, bake, i sjećanja koja su ostala iza ove tužne priče.
http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... GwWBG4Qc4UNapomena:u slucaju nalijetanja na minu nije prosao bez ozlijeda kako se navodi u tekstu nego je bio povrijedjenI da dodam:
- Spomenko je rođen u Doboju 14. avgusta 1978 godine.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
).
