banjalukaforum.com

DELETED

Dovoljno je receno.

_________________
If you can`t find something TO LIVE for...

...you best find something TO DIE for!!!

Dakle i ti upotrebljavas rijeci koje ne razumijes, jer kazes "E, moj druze "zah", ti zaista nemas pojma. Pa sta je pojam druze Daljac?????

Lako je Daljac uzeti neki prirucnik koji tretira problematiku jezika, i onda postavljati Zahu pitanja. To moze i svaka budala. Lako je isto tako iz tog prirucnika prepisivati odgovore na pitanja koja si sam postavio.

Zah se ne bavim lingvistikom. Ti si ovdje pokusao da pokazes i dokazes kako bosanski jezik nikad nije postojao. U tom cilju ja sam tebi prezetirao neka istorijska gledanja na bosnaski jezik, i na kraju sam prezentirao Odluku zemaljske vlade o njegovom ukidanju. Tom prilikom sam ti kazao, da se nemoze ukinuti nesto sto nije postojalo, pa su na taj nacin svi tvoji aduti pali u vodu, postali su bezvrijedni.

Na kraju sam ti postavio pitanje, sta to ima srpski i hrvatski jezik a nema bosanski. Kad odgovoris na to pitanje, i ako odgovoris, onda ces sam vidjeti da i dalje nemas argumenata za svoju tvrdnju, jer bosanski jezik ima sve ono sto ima srpski i hrvatski jezik, jedino mu nedostaju dorade, jer se od njegovog ukidanja 1907.godine do danas na tome nije nista radilo, a to je 99 godina. Dakle, hrvatatski i srpski jezik su samo u tome ispred bosanskog jezika, ali i Bosnjaci su formirali Komisja za utvrdjivanje standarda bosdasnbkog jezika u kojoj su ljudi od struke: Dr. Halilovic, Dr. Jahic, Dr. Palic, Dr. Ridjanovic i jos neki, pa se uskoro mogu ocekivati neki standardi za bosasnki jezik, koji ce uci u nastavne planove i programe osnovnih i srednjih skola.

Ne mozemo se mi vracati na period od prije 99 godina. Ko danas upotrebljava glas "GJ" niko. Da li treba da se vracamo na neke rijeci koje vise niko ne upotrebljava. Isak Samokovlija je napisao knjigu "Blago u duvaru". Ko danas govori "duvar", niko, ko dans kaze "dzam", niko, ko danas kaze "srca" niko. Dakle, dorada i prilagodjavanje bosanskog jezika sadasnjem govoru, ali i uvodjenje neki specificnosti koje ce karakterisati bosdanski jezik, kao sto to danas rade Hrvati sa hrvatskim jezikom su nuzne i na tome se radi.

Tebi kao Srbinu nije zabranjeno da pises i govoris srpski, pa ne vidim razloga da se ti iz petnih zila upinjes, da nama Bosnjacima nametnes obavezu upotrebe srpskog jezika.

Svako ima pravo da govori kojim god hoce jezikom, svako ima pravo da svoj jezik naziva kako hoce, svako ima pravo da se nacionalno odredjuje kako hoce, svako ima pravo da bira vjeru koju hoce. U tome nema prisile. To je ono sto vi Srbi ne razumijete. Vi volite i cijenite silu, i cim silom raspolazete odmah je primjenjujete, bilo da se radi o politici, istoriji, lingvistici, muzici itd.Pozdrav Zah

Evo jos jedan prilog vezan za problematiku bosanskog jezika, koji ce pomoci boljem razumijevanju sadasnjosti. Pozdrav Zah

Osmansko razdoblje

Po osmanskom osvajanju, koje je započelo 1463. godine, a nastavilo se u raznim područjima današnje BiH u narednih 50 godina, dolazi do znatnih jezičkih promjena. Naime, dijalekatska karta koja se formirala od 15./16. stoljeća mijenjala je oblike govora pojedinih područja, ali ne i samu strukturu. Osnovne karakteristike društvenih promjena u Bosni bile su seobe stanovništva. Na jezičkom području dolazi do novoštokavskih inovacija, tj. glasovnih i morfoloških promjena koje su stvorile novoštokavski supstrat za kasnije standardne jezike. Novoštokavski govori su potekli iz sliva rijeke Neretve i širili se na sjever, zapad i istok. Glavne razlike u odnosu na staroštokavske govore (koji i dalje postoje na znatnom dijelu BiH) su: četveroakcenatski sistem, pojava duge množine (grad/gradovi prema staroštokavskoj množini gradi), izjednačavanje padeža u dativu, lokativu i instrumentalu, kao i definitivna uspostava dočetnoga –o u participu mjesto –l (govorio/govoril), te gubitak fonema "h" u većini govora ('oću, 'ajde). Bošnjaci su zadržali to slovo u puno više riječi nego Srbi i Hrvati. Prije nego što pređemo na prikaz jezičnih karakteristika, kratko ćemo se osvrnuti na ekstralingvističke faktora koji se često spominju (ili površno interpretiraju) u popularnoj literaturi vezanoj za problematiku jezika u sadašnjoj BiH:

a) prvo se odnosi na nacionalno ime Bošnjaka. Izvorno ime "Bošnjanin" (u latinskim vrelima sing. «Bosnensis») označava narod Bosne u srednjem vijeku. Na području Bosne su jako dugo živjeli Iliri a tu došli i neki Kelti i Goti koji su se miješali sa Ilirima. Oko 7. stoljeća na područje Bosne i Hercegovine su došli Slaveni i Avari i misli se da su najveći narodi bili Slaveni i Iliri, ali su svi prihvatili slavenski jezik i ime države je postalo Bosna od ilirske riječi Bosona, a narod te države je sebi dao ime Bošnjani. U srednjem vijeku to ime upotrebljavaju svi i to se može vidjeti i u starobosanskim poveljima, kao recimo onih u kojima se Bošnjanin kontrastira sa Dubrovčanin (prva takva je iz vremena bana Stjepana II Kotromanića). Napokon, krajem 14. i u prvoj polovini 15. stoljeća, vidimo i sasvim jasne pokazatelje korištenja termina Bošnjanin i u nedvojbeno etničkom smislu, u kojim ih se razdvaja od ostalih podanika bosanske države. Primjer toga je povelja kralja Tvrtka II u kojoj se kaže "Kto godi je Bošnjanin ali Kraljevstva bosanskoga prije rata bil dlžan komu godi Dubrovčaninu...".

Ime "Bošnjak" (greškom ponekad smatrano za turcizirano "Bošnjanin", ustvari normalna formacija sa sufiksom -(j)ak, poput Poljak, Skopljak, dešnjak itd.) je dakle u početnom periodu turske vladavine. Tokom osmanske vlasti, riječ "Bošnjak" se udomaćila i označavala je svakoga pripadnika zemlje Bosne ("Bošnjak-milleti"), pa i izraz "Bošnjak-kavmi" znači samo bošnjački narod. Nedvojbeno korištenje termina Bošnjak u narodnosnom smislu, vidimo kod poznatog turskog putopisca Evlije Ćelebije koji ponekad pri svojim opisima mjesta dodaje i stanovništvo koje u njima živi. Tako iz njegovih opisa vidimo da u Srebrenici žive Bošnjaci, Srbi i Bugari, u Herceg-Novom Bošnjaci, Hrvati i Arnauti itd. Tokom turske vladavine naziv Bošnjak odnosio se na ime jednog naroda sa tri različite vjere, međutim nakon propagandnih aktivnosti srpskih i hrvatskih misionara za vrijeme austro-ugarske vladavine, Bošnjaci katolici i Bošnjaci pravoslavci se počinju identificirati sa Srbima i Hrvatima, ali mali broj Bošnjaka pravoslavaca i Bošnjaka katolika i Bošnjaci muslimani ostaju u bošnjačkoj naciji.

b) druga sporna tema odnosi se na današnje ime jezika, bosansko. Budući da se oznaka za pripadnike bosanske države pojavljuje od 10 . i 11. stoljeća u grčkim i latinskim vrelima, da bi se nastavila u staroslavenskim, domaćem vernakularu i evropskim jezicima, potrebno je dati sumarni pregled, prvenstveno zato što se radi o jednom od glavnih sporova oko imenovanja jezika, i to od strane Hrvata i Srba (koji su tokom historije imali pretenzije na bosansku teritoriju). Poznato je da Hrvati i Srbi smatraju da bi racionalno bilo da se jezik Bošnjaka zove bošnjački, a ne bosanski. S druge strane, Bošnjaci svoj jezik oduvijek osjećaju i nazivaju bosanskim.

Nakon prikaza ovih izvanjezičkih polemičkih elemenata, prikazat ćemo osnovne karakteristike koje su značajne za formiranje savremenoga bosanskog jezika.

Slijedi nastavak.

Književnost alhamijado i formiranje vernakulara

U 15. i 16. stoljeću počinje novo doba u historiji bosanskoga jezika. Bosanski jezik je temeljen na staroj jezičkoj baštini, pretežno na razgovornom jeziku kakvoga nalazimo na mramorima ili stećcima, kao i na zatečenom jezičnom stanju. Na dijalekatskom nivou, može se ugrubo reći da su Bošnjaci zapadno od linije koja povezuje poriječja Neretve i Bosne štokavski ikavci s čakavskim elementima, a istočno šćakavski i štokavski ijekavci. Bošnjacko stanovništvo koje se se širilo zajedno s osmanskim jedinicama iz područja sadašnje Crne Gore, zapadne Srbije i istočne Hercegovine, je donijelo uglavnom novoštokavski ijekavski dijalekt.

Na području sadašnje BiH dijalekatska karta je uveliko izmijenjena u odnosu na predosmansko razdoblje, no, dosta je karakteristika ostalo, sudi li se po dijalektološkim istraživanjima: čakavsko narječje Bihaćke regije zamijenjeno je arhaičnim šćakavsko ikavskim, idiomom oko kojega se dijalektolozi još spore; srednja Bosna je ostala štokavsko ikavska, kakva je i bila, a istočniji dijelovi šćakavsko ijekavski. Što se tiče prostorne rasprostranjenosti, najveće promjene su zabilježene na području tzv. Turske Hrvatske ili Bosanske Krajine, posebno Dubica, Banja Luka, Bosanski Novi, Mrkonjić Grad (ranije poznat kao Varcar Vakuf itd., gdje je novoštokavski ijekavski zamijenio čakavski i štokavski ikavski. Sumarno, bosanski jezik od 15. do 19. stoljeća bi se moglo reći da je uglavnom, uz manje izmjene, ostao isti ili se prirodno dalje razvijao na većem dijelu sadašnje BiH; jedini izuzetak čini prostrano područje Bosanske Krajine i manjim dijelom, Podrinja i Semberije.


Dio pisma dubrovačkom knezu i vlasteli Ali-bega Pavlovića, XVI.st.Prema tome, u 15. i 16. stoljeću dolazi do novog pomaka u razvoju bosanskog jezika, koji sazrijeva u novom ozračju orijentolnog civlizacijskoga kruga i temeljen na jezičkoj baštini stare Bosne iz srednjeg vijeka. Poznata je činjenica da nerijetko zanemarivana ostvarenja postaju, post festum gledano, proslavljenim temeljima budućnosti. U književnosti dobar je primjer Voltaire, koji je mislio steći slavu epovima (sada uglavnom zaboravljenima), dok su za razonodu napisani kratki romani kao "Candide" ostali piščevo trajno nasljeđe koje ga je proslavilo. Sličan je slučaj s bošnjačkom alhamijado (sreću se još i izrazi kao aljamiado, aljamijado, alhamiado) književnošću, koja je služila za razonodu svojim tvorcima koji su vlastitu kreativnu energiju uglavnom usmjerili na djela pisana klasičnim orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i farsiju/perzijskom. No, tok historije je progutao ta njihova djela visokih ambicija, položivši ih u nepregledno more islamsko-orijentalne književnosti na centralnim jezicima islama. Ono što je ostalo, i po čemu su Mehmed Uskufi, Hasan Kaimija, Sirrija, Umihana Čuvidina i mnogi drugi zapamćeni jeste stvaralaštvo na bosanskom jeziku.

Još u ranom dobu javlja se dvostruka pismenost - na bosančici i arebici (ili arabici)- modificiranom arapskom pismu, u nekim elementima prilagođenom glasovnim karakteristikama bosanskog jezika.



Alhamijado književnost je dala preko 100 djela - kako pjesničkih, tako i proznih. U pjesničkom izrazu dominiraju islamske forme: ilahije, kaside, zatim poučne, satirično-političke i društveno-kritičke pjesme, te vjerski spjevovi, dok u prozi nalazimo udžbenike, praktične priručnike, vjersko-poučnu literaturu i sl. Prema podacima, koje je objelodanio Muhamed Hadžijahić u knjizi «Bosansko-Hercegovačka književna hrestomatija», 1. dio, «Starija književnost», Sarajevo 1974. prvi pjesnik na bosanskom narodnom jeziku bijaše Ajvaz Dedo, čija je pjesma o prodoru kralja Matijaša u Bosnu datirana oko 1480.

Književnost Bošnjaka na bosanskom jeziku u pregledu starije književnosti nije hronološki uređena, i uz poznata imena (Uskufi, Kaimija, Čuvidina,..) dominiraju anonimi iz raznih zbirki, prvenstveno one samoga Hadžijahića. Tekstovi se dijele na ljubavne pjesme, pobožne, didaktične, refleksije na savremene događaje, arzuhale, legende i molitve. Većina djela je anonimnoga postanka, a spomenuti autori su Zirai (Aršinović), Fejzo Softa (iz Travnika, bez datuma), Mehmed Hevaji Uskufi (prva polovica 17.st., Tuzla), Hasan Kaimija (Sarajlija, umro u Zvorniku 1691/2.), Karahodža (1779. učenik u Banjoj Luci, tekst nastao u Žepču), Ajvaz-Dedo (možda najstariji tekst, 1480.?), Umihana Čuvida (umrla oko 1870.), Jusuf Livnjak (jedan od najstarijih predstavnika), Mehmed-aga Pruščanin («Duvanjski arzuhal», oko 1728.). Općenito, ako je datacija tačna, može se reći da se radi o neprekinutom korpusu od 1480. do, bar, 1850. (a vjerojatno i kasnije). Tekstovi su na arebici, a potječu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, no, najviše iz stare Bosne (Sarajevo, Tuzla, ..), te Donjih Kraja (Duvno, Livno,..) i Hercegovine (Mostar,..). Zbirke i izvori su uglavnom Bašagićeva, Ćorović-Kemurina, Nametkova, te muzeji i ostale institucije u BiH (dobar dio je bio u Hadžijahićevoj privatnoj zbirci). Jezik se mijenja kroz vrijeme, no neke karakteristike ostaju vidljive: većina je pjesama štokavsko ikavska, a dijelom i jekavska. Praktički su nestali čakavski oblici, koji se nalaze vrlo rijetko («črn»), dok turcizmi rastu, pa su neke pjesme skoro nerazumljive zbog potrebe stalnoga zagledanja u glosar. Prosjek je oko 20% turcizama u tekstu, dok u početnoj, možda najstarijoj Ajvaz-Dedinoj kasidi iz 1480., o prodoru kralja Matijaša u Bosnu, nema orijentalizama osim 2-3 (vada - rok, rahmet - milost, bo kaside - ovu poučnu pjesmu). Duvanjski arzuhal je sačuvan na turskom pod imenom «Bosandža lisanile arzuhal» (Molba na bosanskom jeziku), «Bošnjakuša» Karahodžina (žepački izraz, istočnobosanski u jekavsko-ikavskoj mješavini, pretovaren turcizmima; također, u njoj nalazimo šćakavske oblike poput «dojde»). Jedna je pjesma zanimljiva zbog očita utjecaja dubrovačko-dalmatinske književnosti (sonetna forma, hrvatski formalni izraz (tko, gospoje u vokativu, bez turcizama), datirana oko 1750.

Neki od primjera interesantnih za alhamijado književnost je oblik koji srećemo u pjesništvu Mehmeda Uskufija. Donosimo dio pjesme Mehmeda Uskufija (1601, Solin kod Tuzle - poslije 1651)

Savjet ženama

Ah Boga vam, sve žene,
bac'te zlu ćud od sebe,
svjet uzmite od mene.
Bacte zlu ćud od sebe...
Ej vi žene udate,
grijeha se čuvajte,
muža dobro slušajte,
Bacte zlu ćud od sebe.
Ako ste vi kadune
i ukoliko uljudne,
mužu budte ugodne.
Bacte zlu ćud od sebe.
Bogu robna ti budi
i svom mužu ugodi,
te u dženet uhodi!
Bacte zlu ćud od sebe.
Svaka žena zagluša
koja muža ne sluša,
njome šejtan brod kuša.
Bacte zlu ćud od sebe.
Što mužneće ne radte,
na sotonu ne jašte,
mužu hatur ne kvarte.
Bacte zlu ćud od sebe.
Mužu hizmet činite,
dobro ga se bojite,
ružnom smrti ne mrite.
Bacte zlu ćud od sebe.
Koja muža imade
hak muževski ne znade
u džehenem upade.
Bacte zlu ćud od sebe.
Ah Boga vam, Sarajke
ne slušajte vi majke,
a ni one ebejke.
Bacte zlu ćud od sebe!
......

Pjesmu smo naveli u okrnjenom obliku (cijela, ima 26 četeverostiha), no i to je dovoljno da se izvuku neki zaključci. Vidljivo je da Uskufi upotrebljava veliki broj islamskih orijentalizama. Zanimljivo je i to da je navedena pjesma većinom štokavsko-ijekavska, dok je većina ostalih Uskufijevih pjesama napisana na štokavsko-ikavskom dijalektu ("Ja, kauri, vami velju", "Višnjemu Bogu sve koji sazda", "Molimo se tebi, Bože", i sl.). Iz toga se mogu izvući bar dva značajna zaključa:

striktna jezičko-dijalekatska podjela je, kao i u slučaju hrvatskih dubrovačkih pjesnika, nemoguća i besmislena, jer se piše na ikavsko-ijekavskoj mješavini
Uskufi koristi turcizme prvenstveno u tekstovima koji referenciraju običajni svakodnevni život, dok u vjersko-pobožnim pjesmama, nasuprot očekivanju, islamskih orijentalizama skoro da i nema, osim u dijelovima koji se odnose na karakteristično teološke pojmove. Sve to ukazuje da je tursko-islamski leksik prodro u svakodnevni život, ali na ograničenim poljima.
Uz ovo treba reći da je Uskufi autor prvog bosanskog rječnika, i to je prvi eksplicitni spomen bosanskog jezika od autora Bošnjaka. Rječnik je dovršen 1631. i objavljen pod imenom "Makbul-i 'arif", a bolje poznat pod popularnim nazivom "Potur-Šahidi" napisan po uzoru na sličan perzijsko-turski rječnik "Tuhfe-i Šahidi" turskoga pjesnika Ibrahima Šahidija. Radi se o rimovanome bosansko-turskom rječniku štokavsko-ikavskoga narječja. To djelo ima u svemu oko 700 riječi koje se objašnjavaju u tristotrideset stihova. Možemo ga čitati i kao pjesnički tekst, jer nije napravljen po pravilima zapadne leksikografije. Evo primjera (turske riječi nismo pisali s prijeglasima, a jat je upisan po običajima kao rogato e - ě ):

Ompek poljubit, kočmak zagerlit;
Ton ile gomlek gaće košulj dur ,
Hem kad kačan dur, čatlak pukal dur.
Gluh oldy sagyr, slěp ne kor dur.
Hrom topal dur, šugav ne kel dur.
Ognjište odžak, hem kut budžak dur.
Kušluk ne ručak, lokva ne gol dur.
Lěpu milovat zakon je davni.
Guzeli sevmek adet ezel dur.

Kao zaključak, moglo bi se navesti da alhamijado književna produkcija, gleda li se jezična struktura, pokazuje sljedeće karakteristike:

relativno ujednačen jezični idiom, štokavsko ikavski i jekavski
vokabular u kojemu je vidljiv porast udjela turcizama, i koji su se najviše ukorijenili na poljima vjerske terminologije, porodičnih i društvenih odnosa, kao i zanata
promjene u morfologiji koje su vidljive u tvorbi riječi, posebno u pojavi sufiksa tipa –lija ili –džija (sevdalija, kujundžija), kao i onomastici i toponimima (prezimena kao Haramija, imena mjesta kao Sarajevo, Tuzla, Donji Vakuf itd.)
Bošnjačko stanovništvo, za razliku od srpskog i hrvatskog, čuva fonem «h» u većini slučajeva kada ovaj nestaje u novoštokavštini (hoću, hajde). Uzrok tome lingvisti traže u tome da su večina Bošnjaka bili Bošnjaci muslimani. Pa se odgovor traži u vjerskom odgoju temeljenom na Kur'anu koji zbog prozodijskih zahtjeva djeluje u očuvanju toga fonema a Bošnjaci pravoslavci i Bošnjaci katolici su ga sigurno sačuvali preko Bošnjaka muslimana ali su i oni nekad h u nekim riječima odbacili ali je to više od osobe do osobe ali se može reči da je bosanski jezik za razliku od srpskog i hrvatskog večinom zadržao h a i primio puno vise orijentalizama što se može objasnit orijentalnim načinom života Bošnjaka.

Kao zaključak o ovom periodu, moglo bi se reći da se bosanski jezik, iako je pred njim bio (i još jest) dobar put do formalne standardizacije, ostavio značajna djela u vernakularu koja se po idiomu bitno ne razlikuju od sadašnjega propisanog standarda. To je štokavsko jekavski i ikavski vernakular, s karakteristikama koje su ušle u kasniji književni jezik (a odstupaju od većinskih štokavskih govora Hrvata i Srbe je očuvanje fonema «h»), te veći udio turcizama, prije svega u porodičnim i zanatskim odnosima.

Јао, Зах, јао , јао хахахахах-босански језик уистину није никад постојао из простог разлога јер нема народа или племена или етницитета које се зове/звало ''босанац'' и тачка...то су ти норме лингвистике и норме цивилизованог свијета и историјског насљеђа...Људи су они који стварају језик, а не ријеке или регије или било који други географски појмови, надам се да то можеш схватити....Остало вам је да пробате фалсификовати и свјетску историју, па да пробате промијенити те усвојене норме...

Елем, а како никад не спомињеш одлуку о увођењу ''босанског језика''??!! Оно би 1879. године .. Гле чуда, поклапа се са Бењамином Калајем и аустроугарском окупацијом...Занимљиво...

Значи Зах, знам да ти је тешко схватити и још теже прихватити, али ''босански језик'' је јадни политички изум и ништа више и најискреније говори о историјским комплексима и похлепи које испољавају бошњачки квазилингвисти и то се очигледно рефлектује и на поводљиве појединце из бошњачког народа....

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''

Velika hvala na "poukama". Sve sto si napisao stvarno "nisam znao", pa jos jednom kazem hvala.

To sto si napisao vise govori o tebi, nego bosanskom jeziku. Kao sto vidis, sebe uzimas za mjerilo svih stvari. Lijepo je to sto o sebi imas tako visoko msljenje. Jos jednom hvala na "poukama". Budi mi pozdravljen, javi se ponovo kad nesto novo saznas o bosanskom jeziku. Zah

у сваком случају препоручујем књигу Roberta Greenberga "Language and Identity in the Balkans" гдје се докачио покушаја фалсификата, те апсурдног политичког утицаја на креирање ''нових'' језика...

Иначе, човјек је један од најпознатијих свјетских слависта и ова књига је у САД проглашена књигом године у својој области...

А тек што је постројио хрватске лингвистичаре, закључујући да је хрватски језик тек недавно настао распадом српскохрватског...Још се чује какофонија са овог њиховог тек завршеног ''одбрамбеног'' симпозијума

А и код њега је присутна дилема ''босански'' (како бошњаци хоће) или како би требало према нормама ''бошњачки''....У сваком случају ''босански'' назива ''трогрбом камилом''
Али је у праву за једну иронију гдје каже из овог (некарактеристичног и нелегитимног) именовања језика од стране бошњака којим покушавају легитимизирати ''своју'' државу само успијевају још више раздвојити житеље те земље и самим тим је још више ослабити....

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''

Druze "zah", sto se toliko bunis? Zar ovo nije tacno? Imas li bilo koji argument koji osporava ovu tvrdnju?

Ja sam tebi odgovorio na masu pitanja, a ti meni nisi ni na jedno. Ako se vec ne razumijes u lingvistiku otkuda toliki tvoji postovi koji tretiraju tu problematiku? Jasno je - opet sistem "copy-paste". Ali, to onda samo dokazuje da nisi kompetentan da pricas o ovoj problemaitici i da se svaki tvoj odgovor svodi na kopiranje nekog teksta. Zato i ne mozes da mi odgovoris na postavljena pitanja.

Spominjes u svom postu Dz. Jahica, a ja sam ti prije toga ukazao na njegove izjave koje nemaju veze sa zdravim razumom i cije (ne)naucne istine ne odobrava nijedan lingvista na svijetu.

Spominjes, takodje, tu odluku o ukidanju jezika. Zasto je taj jezik ukinut? Kako je normiran kada je nastao? Da se razumijemo - vise od pola ovih podataka predstavljenih sa tvoje strane je izmisljeno.

I najzanimljivije pitanje i problem - ako je bosancica pismo bosanskog jezika, i ako je danasnje pismo bosanskog jezika latinica, i ako je Povelja Kulina Bana pisana bosancicom - kako je moguce da je cirilica (jer na cirilici je napisana Povelja Kulina Bana, to niko ne moze da ospori) evoluirala u latinicu? Koji je to proces dogodio? I kako onda bosancica moze da bude pismo bosanskog jezika? Malo previse ste se zanijeli, drugovi muslimani...

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Pa navedi ti Odluku kad je uveden sprspi jezik u Srbiji, ako je to moguce. A sto se tice tacke, tacku na sve stavljaju oni koji ne znaju da postoji i zarez. Kako su se nazivali ljudi na prostorima danasnje Bosne treba prvo procitati, pa nauciti. Onaj koji to ne zna, na sve stavlja tacku. Pozdrav Zah

Usmena književnost

Ironijom sudbine, najpoznatija bošnjačka narodna umotvorina, pjesma "Hasanaginića", postigla je svjetsku slavu prvo kao "ilirska" pjesan koju je zabilježio Alberto Fortis u svom putopisu, i koja je ubrzo prodrla u evropska kulturna središta koncem 18. i početkom 19. stoljeća.

Da sarkazam povijesti bude veći, Vuk Karadžić je tu izvorno štokavsko-ikavsku (pa i čakavsku - tako ju je Fortisu u Splitu recitirao hrvatski kulturni djelatnik Bajamonti) pjesancu, koja opisuje zbivanja isključivo u bošnjackoj sredini, i to u ondašnjoj turskoj Dalmaciji, u Imotskome - predstavio njemačkoj i evropskoj javnosti kao vrhunac srpske narodne poezije.

Dakle, nista neobicno, Vuk. Stefanovic Karadzic je jos prije Dobrice Cosica znao za onu izreku" laz je vid naseg patriotizma i potvrda nase pridodjene inteligencije, lazimo stvaralaciki, lazimo mastovito i inventivno"


No, sve u svemu, može se reći da bošnjačka narodna poezija, epska i lirska, zauzima vidan dio stvaralaštva Bošnjaka. Najznačajnije su zbirke izašle u Hrvatskoj i inostranstvu (sakupljači pisci i etnolozi Luka Marjanović, Kosta Hormann, Alija Nametak, Nasko Frndić, Milman Parry; krajem 20. stoljeća te su zbirke ponovno izdane i obrađene u redakciji Đenane Buturović i Muniba Maglajlića).

Zbirke su opsežne - npr. Marjanovićeva, koja je sakupljana u Krajini, s "pivačem" Mehmedom Kolakovićem, te drugima, ima preko 255.000 stihova; Parryjeva, koja reproducira preko 12.000 stihova bjelopoljskog "Homera" Avde Međedovića. Za jezičnu situaciju je važno sljedeće:

epske i lirske pjesme, a i veoma popularne i rado bilježene sevdalinke, pružaju, u pogledu jezičkoga izraza, očekivanu sliku-unatoč "prepravljanju" tekstova tokom vremena (npr. uklanjanje raznih jezičnodijalekatskih osebujnosti, a katkad i nedopustive intervencije u tekstu koje su se očitovale u dodavanju ili oduzimanju riječi ili cijelih stihova), vidljivo je da je usmeno bošnjačko stvaralaštvo, na dijalekatskoj razini, ostvareno na bosansko-dalmatinskom, istočno-bosanskom, istočnohercegovačko-krajiškom i zetsko-sandžačkom dijalektu.

Narodne pjesme imaju osjetno veći udio turcizama, ili islamskih orijentalizama u vokabularu, nego što je to uobičajeno u razgovornom jeziku.

U formalnoj standardizaciji bosanskoga jezika narodno bošnjačko stvaralaštvo je sudjelovalo u mjeri kojoj je to bilo moguće, a to znači da se njegov utjecaj osjetio ponajviše na većoj zastupljenosti turcizama. No, budući da moderna civilizacija već ima u velikoj mjeri izgrađen vokabular, utjecaj narodne poezije i usmenoga stvaralaštva je uglavnom ograničen na rječnik tradicionalnih zanimanja i zanata, obiteljskih odnosa i vjersko-običajne terminologije

Lingvistički forum: http://p087.ezboard.com/fistorijabalkanafrm20

Preporučujem knjigu:
Dijalektologija srpskohrvatskog jezika,uvod ištokavsko narječje -Pavle Ivić (Sremski Karlovci-Novi Sad 2001)

_________________
http://www.slobodnajugoslavija.com/forum

Sta to napisa, jadan?
Daj pjesmu odmah, da vidimo kojim jezikom je pisana...
I, druze "zah", hoces li biti ljubazan da odgovoris makar na jedno moje pitanje?
Posebno me interesuje tvoj odgovor vezan za bosancicu?

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

,
BOSANCICA - bosanska cirilica.



MISLIM da je sve receno.
Toliko i o narodu i o jeziku i o istoriji i o kulturi ......

A vi (zna se koji ) ...... mozete da palamudite koliko hocete.


Kako li je moguce da je srpsko pismo i cirilica i latinica.
Koji proces je to omogucio .....
Koji drugi narod ima dva pisma ????
Malo ste se previse zanijeli drugovi pravoslavci ..... A I NAKRALI .... PRISVOJILI (ljepse zvuci).

_________________
'ajd u zdravlje

Pa sto je onda danas cirilica zanemarena u Sarajevu? Nije valjda da ste je se odrekli?

Odlicno, Ezane, odlicno! Vidim da si dobro uradio domaci zadatak...
Sada necemo ulaziti i pojedinosti koje se nalaze na tabeli, vec cemo te zapitati jedno prosto i jednostavno pitanje: ako je bosancica vrsta bosanskog pisma i ako je njome pisana Povelja Kulina Bana - kako je onda moguce da je ta ista povelja sastavljena od iskljucivo cirilickih slova? Kako je moguce da je to pisano bosancicom kada si nam sada pokazao i dokazao da je bosancica latinicko pismo?



Zato, druze EZANE, sto su i cirilicom i latinicom pisali iskljucivo Srbi - cirilicom oni koji su prisvojili pravoslavlje, a latinicom oni koji su bili u katolicanstvu.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

(kako sam zaboravio da su u stvari svi Slaveni Srbi ... )

A ko je pisao glagoljicom .....
Meni se cini da je upravo glagoljica bila zajednicko staroslavensko pismo sve do 11-og vijeka kad je uglavnom istiskuje cirilica.
Ali ni tada jos uvijek nema ni govora o nekakvom "srpskom" jeziku a jos manje pismu.
Bosancica stoji i stojace zauvijek ... a srpski napori da je prisvoje .... ne vode nicemu.

Govori se o staroslovenskom pismu ... jeziku .... dakle OSNOVI za sve ove nase jezike. Ne znam cemu pitanja i cudjenja oko bosanskog jezika.
Mozete se upirati koliko hocete ali Bosna ... bosancica .... pa i begovica su istina i samo istina.
Da je po vasem zvalo bi se i onako kako bi vi to voljeli ... ali, ZAO MI JE .... nece moci.

_________________
'ajd u zdravlje

...чек, чек, Мицелијусе не бриши....легитимна су питања, пошто наш драги Езан увијек из посљедица извлачи узроке...тј. назив ''босанчица'' треба да послужи за негирање читавих историјских етноса на овом простору...
Зато сам га и питао шта данашњи Бошњаци имају са ''босанчицом''?

Значи питање, Езанчићу, за тебе је - који су се НАРОДИ тј. етницитети тј. племена користили ''босанчицом''? (има ли ту игдје бошњака или босанаца?)

Питање: кад се појављује назив ''босанчица''?

Ако је босанчица ћирилица - са које ли је стране свијета дошла и с обзиром на вријеме о којем причамо која ли ју је религија пратила или још боље коју религију је ''босанчица'' пратила?

И када су нпр. Турци прешли на латинско писмо, да ли је игдје у свијету створен неки нови народ који би идентитет тражио према превазиђеном писму??
И који би на основу назива алфабета који су Турци користили-доказивао своје постојање?

Езан, људи стварају језик, а не обратно-не ствара језик људе...

_________________
Izetbegović(92):"®rtvovaću mir, za nez. BiH!''
Silajdľić(92):''Međunarodno priznanje SRBiH biće doprinos stabilizaciji''
Kutiljero(05):''Da Izetbegović nije povukao potpis ne bi bilo rata, ni Srebrenice!''

DELETED

Evo jedno tvoje pitanje "Људи су они који стварају језик, а не ријеке или регије или било који други географски појмови, надам се да то можеш схватити....Остало вам је да пробате фалсификовати и свјетску историју, па да пробате промијенити те усвојене норме...

Da li si ti shvatio sta si napisao? Ko to tvrdi da su rijeke ili regije ili bilo koji drugi geografski pojmovi stvarali jezik. Rijeke su nijeme, one ne pricaju, one imaju svoj zubor, ili svoj huk. Regije su podrucja, manja ili veca, zavisno kako ih mi odredimo i kako im mi ime damo. I regije ne govore, ali zato govore ljudi koji zive pored tih rijeka i u tim regijama.

Neko voli brda, sume, planine, neko ravnice i rijeke, neko voli bvrdovite pasnjake, sumarke i sume, neko potocije, potoke, rijeke, njihoiv zubor ili huk. Rijeke ne nastaju sa imenom, nego im ime daju ljudi. Manjim i vecim regijama isto tako ljudi daju imena.

To sto neko voli, stim se i indentifikuje.Bosansci su se identifikovali sa svojoim rijekom, jer im je ona dvala zivot. Pili su je jer je bila cista, plavila je polja poslije obilnih jesenskih kisa, topljenja snijega i cinila ih plodnim, sto im je davalo vece prinose, od cega su zivjeli. Eto zato su se Bosnanci identifikovali sa svojom rijekom Bosnom. Bosna je bila rijeka, Bosna je bila zemlja oko rijeke, pa manja, veca i sve veca regija i na kraju Bosna kao drzava.

A sto se tice Hasanaginice, nisam znao da je Hasan srpsko ime, i da su Srbi imali svoje age. Ranije sam dao prepis pjesme uz objasnjenje, potrazi, procitaj. Pozdrav Zah