banjalukaforum.com

Banjaluka nije srpski grad

Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bošnjacima, korištene su i terorističke metode, kao poznati "marš smrti" u 1919. godini na Bošnjake iz Lijevče polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravničarskim područjima Lijevče polja živjelo je pedeset tisuća Bošnjaka, od kojih su više tisuća vlasnika zemljišnog posjeda ubili srpski teroristi prilikom "marša smrti", a preostali dio civilnog stanovništva su protjerali sa stoljetnih ognjišta. Duga kolona stradalnika išla je pješice do zbirnih logora na Kosovu i Sandžaku, odakle su prebačeni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bošnjaci izgubili zemljišni posjed u općini Banjaluka na najbrutalniji način, genocidom.

Srpske obitelji, bezemljaši i solunaši su se naselili u kuće i zaposjeli otetu zemlju Bošnjaka. Došlo je do nagle promjene demografske i vlasničke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statistički pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljišnog posjeda u Lijevče polju kraj Banjaluke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanjei kolonizacija srpskog stanovništva u općini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bošnjaci muslimani su bili apsolutna većina stanovništva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je 1991. pao na 19,35 posto.

Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povećavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadržao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je došlo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovništvo obuhvaća Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povećava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostiže 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja može se zaključiti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zločinac Radovan Karadžić, jer se srpsko stanovništvo u taj grad počelo naseljavati u XIX. stoljeću.

Nagli porast srpskog stanovništva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bošnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvećem broju dobili posao i novosagrađene stanove. Uz to povećanju udjela srpskog stanovništva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuća vojnika i 700 časnika, od poručnika do generala, koji su pretežito iz Srbije i Crne Gore.

Povijest se na jedan način ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. Do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bošnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prilikom popisa stanovništva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnički čistom hrvatskom većinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuće i zemljište zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljišnog vlasništva vrši se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci činili apsolutnu većinu stanovništva.

Otetu zemlju bošnjačkih obitelji dobile su srpska domaćinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljišnje knjige upisali su se kao vlasnici koji ništa nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to što pripadaju povlaštenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu načertanijevskog programa. Naime, po svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu priključiti Velikoj Srbiji.

DELETED

Uuu sto se cita avaz, momcicu tebi nema pomoci.

Nagli porast srpskog stanovništva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bošnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvećem broju dobili posao i novosagrađene stanove. Uz to povećanju udjela srpskog stanovništva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuća vojnika i 700 časnika, od poručnika do generala, koji su pretežito iz Srbije i Crne Gore.

Meni se cini da je, povijesno, cijeli svijet islamski. Prvo je nastao islam pa tek onda covjek. Koji je bio musliman, naravno.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

agrarna reforman nije oduzela zemlju od bosnjaka vec zemlju koja je bila pod vlasnistvom okupatora osmanlija. svi znamo kako su osmanlije dosle do te zemlje. to je isto kao kad bi rekao da su bosanci oduzeli aerodrom u sarajevu od jugoslavije, jer taj aerodrom je izgradila sfrj i bio je u njenom posjedu sve do rata.

desila se agrarna reforma i porastao broj srba , jel ih mozda donjela roda.
broj srba se znatno povecava nakon potresa, ne zbog toga sto ih je neko planski naseljavao, vec zbog potrebe za radnom snagom, a sobzirom da u okolini grada uglavnom zivie srbi, logicno je da tu novu radnu snagu cine isti. u to vrijeme na vlasti u drzavi je najvise bilo hrvata tako da ta prica o davanju posla i naseljavanju samo srba pada u vodu.

_________________
Banjalucanin-to je zanimanje!

Podatak koji sam vec prezentovao ranije,ali mislim da je svima poznat.
Dakle,sve te price o nekom navodnom naseljavanju Srba u BiH za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,jednostavno padaju u vodu.Jedino je doslo do preraspodijele stanovnistva unutar BiH.

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas

ANDRIJAŠEVIĆ, M. Ž., 2003: Pokrštavanje muslimana 1913. , Almanah, Podgorica
Ako te zanima mogu ti dati podatke o nasilnom pokrstavanju Muslimana iz 1890 god.Tako da ti tvoji podaci i cifre su nesto suveli.Sta mislis ko je mogao vrsiti prebrojavanje 1895 god. i ko je bio odgovoran za tacnost podataka?

kakva neopisiva glupost! uzmi u ruke statistički godišnjak SFRJ iz te godine u kojem se nalaze sve informacije o toj pokojnoj državi, pa vidi, između ostalog, i strukturu stanovništva. na tom popisu u Banjaluci je zabilježeno između 52 i 54 odsto tada muslimana a danas Bošnjaka. Tačan postotak ne znam iz glave, ali mogu da pronađem.

_________________
'We must learn to live together as brothers or perish together as fools' - Martin Luther King, Jr

"Born to Lose, Out to Lunch" - Ian Fraiser Kilmister

Viva la Muerte!

DELETED

Daj nam ti objasnjenje ako ga imas.
Po trenutnom stanje u gradu (sad kada ste vecina)i nacinu na koji "cuvate" nas grad dok se ne vrate predratni stanovnici mislim da znam zasto vam je bilo zabranjeno da silazite u gradove.Ako si roden u gradu i sam ces uociti razliku.

Vi bi i nakovanj razjebali ,zato vam je najbolje tamo gdje ste i zivjeli hiljadama godina.Prepustite gradove onima sto znaju zivjeti u gradu - sela seljacima i mirna BOSNA

DELETED

Kao sto vidis i sam ovdje nisam napisao da su u gradovima zivjeli samo Bosnjaci a svi pravoslavni na selima.
Gradove - gradanima, sela- seljacima i nema problema. Ovakvo stanje gdje su se pomjesale kruske i jabuke ne odgovara nikome.Sela su prazna a po gradovima se krepava od gladi.Na asfaltu treba znati zivjeti dragi Micelijus .

DELETED

I ja mislim da se razumijemo druze Micelijus

Zanima me,samo ne znam ko je mogao da izvrsi to prekrstavanje,Srbi sigurno ne,mozda Austrijanci?

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas

U 1. stoljeću nove ere Rimljani su osvojili područje Banja Luke, koje je tada bilo naseljeno uglavnom pripadnicima mezejskih Ilira. Ovo područje je u potpunosti bilo u sastavu rimske privincije Ilirikum, a današnji grad Banja Luka bio je smješten na putnom pravcu, koji je vodio od Dalmacije do Panonije, odnosno od Salone do današnje Bosanske Gradiške. Današnja tvrđava Kastel u centru grada u to vrijeme koristila se kao rimska vojna utvrda.

Slaveni su naselili Balkan i područje današnje Banje Luke u 6. i 7. stoljeću nove ere, a u ovo doba, iz kojeg generalno postoji veoma malo pisanih tragova, sagrađeno je nekoliko tvrđava u dolini rijeke Vrbas. Najranije slavensko naselje zvalo se također Vrbas, koje se prvi put spominje 1320. godine. Banja Luku kao naseljeno mjesto pod ovim imenom prvi put pominje 1494. godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav. Samo ime znači "Banova livada", a potiče od riječi "ban" i "luka" (što je značilo područje blizu vode). Ne zna se o kojem se banu i livadi radi.

Bosanski franjevci su naselili područje Banje Luke još u 14. stoljeću, te su u naselju Petričevac, nedaleko od centra grada, 1378. godine izgradili i prvi franjevački samostan u ovom dijelu Bosne.

[izmijeni]
Osmansko doba

Portret Ferhat-paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa CustosaOsmanska vojska pod vodstvom Gazi Husrev-bega osvaja Banja Luku 1521. godine. Grad se time počeo razvijati već 1528. godine sa izgradnjom naselja Gornji Šeher. Banja Luka je kao grad vrlo brzo rasla i 1533. godine postaje glavni grad Bosanskog sandžaka (kasnije Bosanskog pašaluka). Glavni graditelj Banje Luke je bez sumnje bio Ferhat-paša Sokolović, bliski rođak Mehmed- paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih bosanskih velikana i jednog od najutjecajnijih ljudi tog doba u cijelom Osmanskom carstvu. Najvažniji doprinos Ferhat-paše Banjoj Luci bila je džamija Ferhadija, sa kojom je također utemeljena prvobitna vodovodna infrastruktura Banje Luke koja je služila njenom bržem urbanom razvitku. Novac za konstrukciju džamije je dobijen od kapare za zarobljenog austrijskog komandira, a iznosio je 30.000 dukata. Drugi važan objekat izgrađen nedugo nakon Ferhadije je Arnaudija džamija, napravljena na drugom kraju ulice u odnosu na Ferhadiju. Između ove dvije monumentalne gradske džamije gradska uprava je forsirala trgovinu i podizanje zanatskih dućana, koji su u to vrijeme stimulisali ekonomski razvoj grada. Iz ovog vremena potiče i gradnja Banjalučke sahat-kule, koja je izgrađena nedaleko od Ferhadije, čime se ovaj dio grada nedaleko od Kastela zaokružuje kao posebna historisjko-urbana cjelina, danas poznata pod imenom Stari Grad Banje Luke.

Srpske pravoslavne crkve su se prvobitno uglavnom gradile na područjima koja se danas smatraju okolinom Banje Luke, a njihova povećana gradnja počinje sredinom 19. stoljeća sa dolaskom pravoslavnih Srba iz Hercegovine. U istom periodu na širem prostoru grada naseljavaju se i Sefardski Jevreji, te katolički red Trapisti, koji su znatno doprinijeli ranom industrijskom razvoju grada izgradnjom velikog mlina, pivare, ciglane, fabrike vunenih tkanina, pilane i hidroelektrane.

27. oktobra 1969. godine Banja Luku je pogodio snažan zemljotres, u kojem je veliki broj stambenih objekata bio u potpunosti srušen. Nakon generalne rekonstrukcije, koja je uslijedila poslije zemljotresa, kao i izgradnjom novih stambenih naselja u Banjoj Luci je došlo do drastične promjene u demografskoj slici stanovništva. Masovna migracija velikog broja Srba iz okolnih seoskih, zemljoradničkih i planinskih područja u potpunosti je promijenila do tada jedinstvenu urbanu kulturu i bosansko-muslimansku tradiciju Banja Luke, koja je osim muslimanskog poznavala dijelom i katolički i jevrejski element

Banja Luka je u zadnjih sto godina imala jednu od najdramatičnijih demografskih promjena u Bosni i Hercegovini, što je ponajviše utjecalo na etničku strukturu njenog stanovništva. U prvom popisu stanovništva koji je obavila Austro-Ugarska 1879. godine vjerski sastav Banja Luke je bio slijedeći: 67,71% muslimani, 19,8% pravoslavci i 10,52% katolici.


Kako je moguce bez nasilnog pokrstavanja Bosnjaka da za samo petnaestak godina opadne ovoliki procenat Muslimana a gle cuda kako je se povecao natalitet kod pravoslavaca. Nesto smrdi u drzavi Danskoj