Izvukao sam poredjenje da opovrgnem suplju pricu kako spoljni dug SFRJ nije bilo moguce servisirati prilivima iz tadasnje privrede.
Citiraj:
Ја ово све пишем са лаичке стране али смешно је да се појединци сатиру да објасне како ја нисам управу, кад то уопште и није моја прича, већ су то резултати анализа које су радили економски стручњаци. Ако људи којима су економија и финансије професија кажу да није било могућности да се економски систем СФРЈ одржи, онда ја не схватам шта ви уствари желите да кажете?
A isto tako imas analize ekonomskih strucnjaka koji kazu da to nije tako kao sto ti interpretiras. Drzave koje su nastale raspadom SFRJ su naslijedile jugoslovenski spoljni dug (proporcionalno), zaduzile se dodatno (npr. Hrvatska, 8000$ po glavi stanovnika samo za autoput do Splita), imaju mnogo slabije privrede i opet ga servisiraju (vracaju). Tako da kad cujem/procitam kako je jugoslovenska ekonomija krahirala zbog spoljnog duga ili kako je to bilo neodrzivo, digne mi se kosa na glavi.
Ukratko:
Poslije drugog svjetskog rata se eksperimentisalo i propadalo sa socijalistickim samoupravljanjem dok nisu dosli do modela koji je bio odrziv i funkcionalan. Na srecu (malo ironicno...), ekonomija FNRJ, kasnije SFRJ, nije se oslanjala na industriju pa ti eksperimenti nisu rezultirali katastrofalnim posljedicama kao sto bi se to desilo da su slicno pokusali u Njemackoj. Dakle, dosli smo u vrijeme kad su sve grane privrede funkcionisale, kad je proizvodnja napredovala. U tom momentu, odlicna stvar za domace kompanije je bila relativno velika zatvorenost trzista zahvaljujuci ogromnim porezima i carinama koje su stitile domacu proizvodnju. Sta se desava sledece?
Privreda pocinje da proizvodi vise nego sto su potrebe trzista. Da uprostimo: imas vise zeljeza nego sto pravis novih zgrada, vise zaposlenih radnika (vece rashode) a plasman proizvoda, tj. prihodi ne rastu u skladu sa rashodima. Djelimicno je to amortizovano zahvaljujuci ugovorima sa Arapima i slicno, ali samo djelimicno. Arapima ne treba televizora koliko ih proizvedemo (zeljezo i televizori su metafore .....). Visak radnika, a nema potrebe za novim fabrikama. Sta sad?
Treba transformisati privredu iz zatvorene u trzisnu jer su nase kompanije u tom momentu dovoljno jake da mogu konkurisati drugima. Poslije Dzemala Bijedica dolaze budale koje kupuju socijalni mir otvarajuci nepotrebne fabrike i nova radna mjesta u vec postojecim tako da u nekim fabrikama tri radnika rade posao jednog. Odlaze budale i dolazi Ante Markovic, neko ko to sve normalno percepcira i zalaze se za reforme pored kojih bi kineske reforme zahvaljujuci kojima je kineska privreda postala to sto jeste danas(pricam o procentima, zivotnom standardu, pokrivenosti uvoza izvozom i slicno .... normalno da ne poredim milionima "para" niti brojem radne snage ...) djelovale mlako. Sta se desava u sred ove price kojoj se nazire srecan kraj?
Dese se jajare, kreteni, idioti, kompleksasi, retardi, debili __________________________ (dopisati slobodno po volji) u likovima "nacionalnih" vodja koji, svjesni da niko od njih ne moze biti novi Tito, pozele da budu age bar u svojoj avliji i rasture klimav (ne los, urusen, raspadnut; samo malo klimav) sistem i danas imamo sto imamo.
Oligarhiju nepismenih, nemoralnih, bahatih _____________________________________
_________________
Popokatepetl je napisao:
...мени очи углавном служе да не упаднем у шахт ходајући улицом...