Sinoc pisao duze od pola sata i na kraju stisnuo pogresno dugmence

.
Elem, da pocnem od pocetka.
Bozic '92. - tek dosao u BL - spavao pored kreveta- toliko se pucalo i bombe bacale - kontam se: kud sam ja to dosao?
8. mart - Dzoni bacio bombu, rekose da je bilo pred Boskom, ali ako lolipop kaze da je u parku, more bit. Znam da je povrijedjeno oko 25 - 30 ljudi, cudo kako niko nije poginuo. Od toga dana Dzoni vise nije dolazio u skolu.
Ljeto '92 - nismo bili par dana u BL, vratili se i zatekli po teleta u zamrzivacu kako se kupa u vlastitoj krvi, kojoj se toliko svidjelo boraviti u istom, tako da smo na kraju i zamrzivac bacili. Inace su tih dana bila velika rostiljanja, meso se zderalo u ogromnim kolicinama ( nije bilo struje) - poslije smo ga jeli u puno manjim kolicinama, tako da smo u prosjeku te godine pojeli dovoljno. Olimpijada '92 - program od jutra do mraka i komentator - Limun Papic. Ljudi nervozni hodaju po ulicama i motaju sve sto se smotati moze - neko je vec napisao da je najpopularniji bio orahov list, koridor prekinut, bez jela se moze, ali bez cigara, izgleda, ne moze.
Tad sam prvi put kupio Simod patike, izrastao iz adidaski ( Stefan Edberg) ,a za nove para nije bilo. Poslije su dosle na red i vec pomenute Sabago , a nedugo zatim i traktorice.
Mislim da je samo nas to bilo moguce - plata 10 maraka, a moraju se kupiti patike za 250 ( Nike po mogucnosti), trnerka _Kappa Danonne (iste cijene) i Montovka ( pogadjate - iste cijene).
Imao sam i ja poslije torzionke, pa Nike air max 3 i pomenutu Kappu ( iz Srbije - bilo duplo jeftinije).
Osmi razred i tuna u cetvrt kruha za uzinu - pomoc od UN ili CK . POmenuti bezukusni keks sa jeo s marmeladom, a mogao sam i s pastetom, svejedno, nije bio ni sladak ni slan. A taj sir je bio jaaaako slan i cesce ga je bilo na policama prodavnica, nego u pomoci .
Jednom je mama umjesto plate dobila kutijetinu punu keksa - Mira Prijedor - Frondi , Goldi i ostali.
Ajvar - mislim da nam je svima na usi izasao koliko smo ga jeli.
Domaci kruh - prvi dan super, sutradan hladno oruzje. Prvu zimu smo prezimili s peci Kraljicom, koja nema sporet , pa smo kod strica pekli kruh, iduce sezone je nabavljen pravi - sa rernom.
Kandilo - improvizovana svjetiljka od krompira masti i nekog platna - vise cadi nego sto svijetli. Lampa se palila samo kad sam morao pisati zadacu: sine otice ti oci, daj da upalimo lampu".
Veceri provedene u kuci s familijom i igranje raznih igara tipa covjece i grad-rijeka-planina. Kod komsije sam prvi put igrao Risiko i onda po uzoru na taj napravio svoj, s tim sto sam umjesto tenkica imao razlicita zrna graha., sto nam nije smetalo da zakuhamo po 6-7 sati i uglavnom nikad ne zavrsimo igru. A graha je bilo po cijeloj kuci. Poslije smo igrali kod druga koji je kao izbjeglica dobio neku kucicu, pa su ga nakon 2 mjeseca odatle izbacili na ulicu, iako je imao rjesenje na godinu dana ( svidjelo se nekom pukovniku, mislim da i danas znam njegovo ime), a stari mu na ratistu, pa se nije mogao ni zaliti.
Tad sam se i prvi put kupao u Vrbasu.
Nova godina '93 - odlukom dragog nam Predsjednika - ukinuta i proglasena za radni dan, a za docek nije bilo struje - ali je bio Big radio i Opa i ekipa koji su cijeli rat bili jedan od rijetkih vidova zabave. Sjecam se veceri uz gitaru,a slusaoci zovu i pjevaju. Neko je imao radio na akumulator, ja sam imao baterije.
Turbo folk - i dan danas znam sve narodnjake koji su snimljeni te '93.
Zima '93 i najduze zimsko ferije u istoriji - tri mjeseca, a sve produzivali po sedam dana. Meni bilo fino, bio na selu, kao i prethodno ljeto, nema para, ali ima drustva i rijeka i olimijada u ulici i uredjenje kupalista, a poslije brdo i snijeg.
Te godine je skola pocela 15. Avgusta - upeklo sunce, ali se svi bojali zime i poceli ranije. I imali su pravo - zima je bila duga i ostra , a grijanja nije bilo. Samo smo mi u gimnaziji imali grijanje i casove normalne duzine i zavidili onima iz Medicinske od preko puta gdje casovi nisu trajali duze od 15-20 minuta.
Tad je bio popularan billijar na Bulevaru u blizini Play offa.
Parkic je bio i ostao poularan, samo se tad znalo i zasvirati i zapjevati.
Toliko za danas.