mala lekcija iz istorije. Stefan I Kotromanić Tvrtko, bosanski ban od 1353. do 1377. godine, kralj Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana od 1377. do 1390. i kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja od 1390. do 1391.
1371. godine umire srpski car Uroš Nemanjić, a u Maričkoj bici pogiba kralj Vukašin. Srbija ostaje bez pravog vladara. Tvrtko se javlja sa pretenzijama na srpski presto, jer je njegova baka, Jelisaveta, bila ćerka srpskog kralja Dragutina Nemanjića. Udata je bila za Stjepana Kotromana, po kome je dinastija Kotromanića i dobila ime.
Tvrtko je bio u odličnim odnosima sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, koji je bio gospodar Moravske Srbije. Obojica vladara srpskih zemalja bili su susjedi Nikole Altomanovića, ekspanzivnog vladara južnih srpskih zemalja, od Rudnika do Mora, dužGacka, Bileće i Trebinja. Zajedničkim snagama, knez Lazar i ban Tvrtko porazili su Altomanovića i podijelili njegovu baštinu. Tvrtko je pripojio svojoj državi podrinjski dio srpskih zemalja. Tvrtko I krunisao se za kralja na novostečenom području. Krunisanje je obavljeno na Mitrovdan, u jesen 1377. godine u manastiru Mileševa, gdje je bio grob Svetog Save, osnivača Srpske crkve. Poslije krunisanja krunom srpske kraljevske kuće Nemanjića, svom narodnom imenu dodao je i simboličko, Stefan. Tvrtkovo krunisanje priznali su istaknuti srpski gospodari, Dubrovčani i Mlečani. Tvrtko je usvojio zvanja i ceremonijal srpskog dvora, te učvrstio vlast u Bosni.
1382. Godine, osniva na moru grad Novi (današnji Herceg Novi), a 1385. od mađarske kraljice, kojoj je bio potreban saveznik poslije smrti Lajoša Velikog, dobija grad Kotor. Poslije ovoga, počinje se zanositi mišlju da osvoji cijelu Dalmaciju. Prvi grad koji je zauzeo, bio je Klis. Dalji njegov prodor ometa turska invazija na Srbiju i Bosnu. Nakon pobjede protiv turske vojske kod Bileće, 1388. godine, Tvrtko I šalje u pomoć knezu Lazaru u bici na Kosovu polju 1389. godine dio vojske, pod komandom vojvode Vlatka Vukovića, pobjednika bitke kod Bileće. Bosanski odred nije puno stradao tokom bitke, a sam vojvoda Vlatko Vuković obaviještava Tvrtka da je pobjeda bila na hrišćanskoj strani. Ne postoji nikakva sumnja da je Tvrtko ušao u rat sa Turcima kao srpski kralj, obavezan da štiti zemlje, "roditelja i praroditelja svojih, gospode srpske", kako je sam govorio.
Kralj Tvrtko je bio potpuno ubijeđen u pobjedu na Kosovu polju, pa je, u tom smislu, slao pisma hrišćanskim državama, javljajući radosnu vijest o svom trijumfu. Sačuvan je ostao odgovor Firentinske države, u kojem se hvali i slavi kraljevstvo Bosne, kojem je palo u dio da bije tako slavnu bitku i zadobije toliku pobjedu, junaci koji su ubili Murata i kralj koga je posvetila tako slavna pobjeda kojoj se uspomena nikad neće izbrisati.
U ljeto 1390. godine, privremenim prolaskom turske najezde, Tvrtko se okreće Dalmaciji. Pokoravaju mu se gradovi Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Korčula i Hvar. Tvrtko je vladao dalmatinskim gradovima, osim Zadra, te najvećim dijelom Hrvatske. Usred uspjeha, Tvrtko je iznenada umro, u martu mjesecu 1391. godine. Njegovom smrću, završilo je blistavo razdoblje bosanske srednjevjekovne države. Za kratko vrijeme, čitav razvitak bosanske države krenuo je drugim putem...
|