Blizzard je napisao:
Ajde! Sad ćeš još reći da sva ta ekstremno ljevičarska i anarhistička tumaranja šezdesetih i sedamdesetih godina koja su se dešavala u demokratskom svijetu nisu imala veze sa sovjetskim obavještajnim pokušajima da izazovu haos, nered i beznađe sa one strane Željezne zavjese i time pokažu kako je kao jedini put za stvaranje uređenog i mirnog društva - uvođenje socijalističkog režima?
Baš tako. Prvo, SSSR je bilo društvo koje je, isto kao ostatak svijeta, počivalo na akumulaciji i eksploataciji radničke klase. Tako se i izgradio. Stoga, pokreti koji su se javljali na zapadu o kojima govorimo isto su se tako mogli javiti i na istoku, sa istim ciljevima i metodama. Da budemo potpuno tačni,
i jesu.
Sva mistifikacija je suvišna.
Bilo je savršeno logično da će Sovjeti pukušati sjebati svaki poktret sinhronizovano sa domaćim vlastima ako sami ne mogu da ga kontrolišu. Sav pragmatizam koji se odnosi na trenutno stanje bi bio ishitren.
Najbolji primjer je 1968 u Francuskoj: "komunističko" kontrolisani sindikat CGT zajedno sa PCF (Kom. partijom Fr.) je uspio u dogovoru sa vlastima i poslodavcima zaključi ugovore o skokovima nadnica i time dati de Golovoj vladi odriješene ruke da upotrebi vojsku protiv studenata i radnika u štrajku. Isto je PCI činila u Italiji, samo, kao što vidiš, u toj zemlji radikalizam je prešao svaku drugu zemlju. Za uzvrat, zapadnjaci su samo dali verbalni protest oko gušenja sličnih pokreta na istoku (Prag i Varšava) ali nisu, naravno, ništa uradili.
Ovakav odnos između dva bloka postoji još prije završetka 2SR. Pa i prije: sjetimo se samo Staljinovog "Narodnog fronta" u Španiji, šta je on radio (osnovao buržoasku vladu), s kim se srađivao (Britanci i Francuzi), i koga je morao uništiti da bi funkcionisao kao takav (pokret radničke klase sa POUM-om i CNT-om).
Naravno, SSSR je finansirala i kontrolisala sve pokrete koji se nisu kosili sa njenim planovima i njenom ideologijom. Vjerovatno je i plaćala određene terorističke poduhvate (RAF, Brigate Rosse) ali ti pokreti su mali i nebitni, i nisu imali nikakav uticaj - jedva na javno mnjenje, a kamoli na radnike i studente. Oni nisu
ni u kom slučaju podržavali ni plaćali pokrete koji su: 1 - nazivali ga državnim kapitalizmom, 2 - radili svjesno na njegovom rušenju, 3 - oduzimali članstvo i podrivali prevlast Kom. partija.