Da Srbi u Vojnu krajinu dolaze kao rado viđeni i željeni podanici, posebno cenjeni, najbolje svedoči povelja Ferdinanda Prvog (1538.): „... ovom ispravom dajemo na znanje i saopćavamo svima, kojima se upućuje... kako su neki srpski ili raški kapetani i vojvode odlučili da dođu zajedno sa ljudima i licima, koja se nalaze pod njihovom vojvodskom časti, da nam služe... Stoga mi želimo da te srpske ili raške kapetane i vojvode, njihove ljude i lica ili spomenute njihove pripadnike izdašno nagradimo... mi im... dajemo, poklanjamo, ustupamo, podeljujemo i obećajemo dolje iznesenu povlasticu s oslobađanjem od izvjesnih obaveza, izvjesna prava kao i slobodu, koju, po našem mišljenju, treba obećati, dati, pokloniti i ustupiti, s ovim sadržajem: Kad sami srpski ili raški kapetani i vojvode, ljudi i naprijed spomenuta lica, koja su njihovi podanici i pripadnici, budu dali vjeru, da će nam nepokolebljivo služiti, svaka porodica, koja bude stanovala u jednoj kući, pod jednim krovom i na jednom imanju, mora, može i smije u roku od 20 godina bez prekida slobodno živjeti na našem području... bez ikakvog plaćanja poreza i bilo kakve zakupnine, obrađivati zemlju ili je dati na obradu, primati sav plod i prihod sa te zemlje, bez ikakve zapreke ili protivljenja... Obavezujemo se i obećajemo, da će mo se ove naše povlastice čvrsto držati, a zahtijevamo i naređujemo da se nje svi drže..."
Ovaj poduži citat je bilo neophodno navesti, kako bi se jasno videla statusna razlika između Hrvata, koji su živeli u klasičnom feudalnom sistemu, uglavnom kao kmetovi, i Srba u Vojnoj krajini, koji su slobodni, odgovorni jedino caru. Između ostalih, i to je jedan od bitnih razloga za zavist i mržnju koju su hrvatski plemići i kmetovi počeli (sve više i više) ispoljavati prema Srbima.
Car Ferdinand Drugi donosi 1630. godine dekret, kojim celu Vojnu krajinu izuzima definitivno iz mađarsko-ugarske banske uprave i podvodi pod austrijsku. Nizom dekreta i zakona, od kojih su najznačajniji "Vojno-graničarska prava" (1754) i "Krajiški temeljni zakon" (1807), regulisana su prava, obaveze i posedi krajišnika, koja su uvek bila daleko veća od prava hrvatskih seljaka, kmetova i purgera – ali Srbi su ta prava plaćali životima na svim ratištima gde je učestvovala Austrija.
Vojna krajina je 15. jula 1881. godine, pripojena Mađarskoj (u sklopu Austro-Ugraske monarhije) i prestala da postoji kao zasebna celina.
_________________ koga to još ZANIMA
|