Elem... čini se, ovih dana, da o bilo kakvom zaustavljanju "omikron" soja COVID-19 virusa, nema ništa. Pa čak ni o usporenju. Brojke su rekordne na svim kontinentima, čovjek Srbin bi rekao da od sezonskog "šetanja" virusa s kontinenta na kontinent neće da bude ništa, jednostavno sad će zaraziti sve one koji ne žive izolovano na nekoj planini, polupustom ostrvu... Ono što na graficima vidimo globalno, odražava se i lokalno jer mislim da nema nekog od nas da mu nije bolesno par kolega, sa cijelom familijom, rođaka, komšija... kao nikad prije u ove dvije godine.
Sve ukazuje na to da će se konačno ostvariti dovoljna "prokuženost" u kombinaciji sa dosadašnjim stepenom vakcinacije - tj. da konačno gledamo kraj ove dvogodišnje priče koja je izmijenila svijet koji poznajemo.
1. Šta smo naučili kao osobe, individualci?
Da li smo uvidjeli nestalnost materijalnog blagostanja koja nam nudi hiperkapitalizam civilizacije 21. vijeka? Neke moćne kompanije su prsle, prije svega, avio prevoznici... cijene osnovnih dobara kao što su energenti, su potpuno divljale, gore, dole...
Da li ćete možda razmisliti o kupovini nekog placa na selu, kako bi se u doba neke krize moglo šta pripomoći od zemlje, od nekih koka, koza, ajde da ne idemo ne krupniju stoku koja zahtijeva više truda? Da li to kao nešto dodatno, ili rizikovati i potpuno se okrenuti proizvodnji hrane, što pogotovo ko nas uopšte nije jednostavno?
Da li i dalje imate isto mišljenje recimo o odlasku u inostranstvo kao prilici za američki/evropski san? Ili je sigurnije pokušati ostvariti nešto ovdje, ohrabriti e i nešto započeti, uprkos svemu? Ne mora da to bude pomenuti odlazak na selo, može ulaganje u neki biznis, tipa, otvorite s nekim programersku firmu (šalim se, naravno, otkad je HTEC došao ovo je tek lutrija u BL, hehe)? I slično.
2. Politika.
Šta će se desiti sa svijetom? Da li je COVID-19 vještački test, proveden sa ciljem da se vidi koliko se može primijeniti autoritarnost, da se opipaju granice ljudskog trpljenja? Da se ojačaju državni aparati primjene sile? Da se unese strah među ljude? Ili ćemo sa posljednjim slučajem sve jednostavno zaboraviti, kao da nikad nije ni bilo?
3. Zdravlje
Pišem čisto kako mi padne na pamet, pa i nije možda neki pravilan redoslijed. Ali ajmo malo i o ovom. Da li će ovo iskustvo uticati na vas da modifikujete način ishrane i života uopšte? Da unosite manje onog što je lijepo, a više onog što je zdravo (ovo sve pričam jedući bananu, crni Toblerone, domaći marcipan i pijući kapućino. Da, slab sam.)? Da li ćete smanjiti igrice, serije, a češće otići neku šetnju, ili na izlet? Da li ćete, ukoliko baš i ne znate kuvati, probati da i to naučite i spremate sebi nešto umjesto "suve" hrane koja se naručuje? Itd.
Pišite
