po meni je sve to individualno,od čovjeka do čovjeka....nekome je to služenje vojnog roka,potpuno suvišno,dok je recimo meni koristilo maximalno...na stranu što sam imao vrhunsku obuku,bio u jednom od 4 specijalna roda JNA...vjerujem da me to kasnije možda i spasilo nekad,kad naučiš pravilno zaleći bar,ako ništa drugo....
al sa one ljudske strane,valjalo mi je opasno.....bio sam potpuni debil prije toga....kao sin jedinac...čak i prvi unuk....tetošen,mažen,pažen....od svih mogućih....sve mi servirano na tacni....
i odem u vojsku...strašno
da ne nabrajam 418 primjera,ali par onih prvih što mi padnu na pamet.....otpadne dugme na košulji,i ja ga normalno-ne znam zašiti
....sve ja ono fino...udjenem konac....isprovlačim kroz one 4 rupe.....al nemoš napraviti onaj završni čvor da jebe rak raka
naravno,pošto sam tamo glumio nekog frajera i šmekera i kao fol tako se pozicionirao,ne smiješ pokazati to....već se sakriješ i pokušavaš 50 puta dok ne skontaš!!
ili recimo,dođe za večeru sardina...i onaj jebeni otvarač uz nju.....ja gledam u to,kao konj
...al ne smiješ dozvoliti da neko primjeti da ti ustvari ne znaš rukovati sa tim...pogotovo jer ona (uglavnom seoska djeca),tako jednostavno to otvaraju da ih odmah zamrziš
....već glumiš da nisi gladan!!!
sakriješ to u dzep....i kad iza ponoći ostaneš sam kao požarni,crkavaš od gladi,naravno da ćeš je otvoriti ili poginuti...naučiš!
ili recimo ono budjenje ujutro u 5...kad desetar upali svjetlo i kaže 1....2...3.....i svi moramo kraj kreveta stajati mirno!
otad mi budilnik ne treba skoro uopšte....i nikad mi nije teško ustati,pogotovo ovo sad kad se ustaje u 7...8h...
pa onda prvo ovi sa gornjih kreveta imaju 2 minuta za osnovnu jutarnju higijenu,računajući i brijanje!!
otad mi je apsolutno svejedno ujutro kad se probudim i pomislim da li se trebam brijati ili ne....em gillete i old spice,a ne brion i žileti...em nije dva minuta-već koliko treba
...mogu čak reći i da uživam u brijanju
a nakon toga desetar na fiskulturu izvodi....potpuno nebitno da li je napolju minus 25 i novosadska košava,fino u potkošulji na bretele,skači "gušterov let"...trči....bili smo spremni kao bilo koja danas profesionalna fudbalska ekipa
..
otada,niko me nije nikad čuo da komentarišem kakvo je vrijeme napolju!
u svim društvima kojima se krećem,najvažnija je tema kakvo je vrijeme šta weather com najavljuje...i naravno-ne valja im nikad
...ili ja pakao od vrućine...ili je zima...ili je kiša...ili je bljuzgavica....čak sam jedno vrijeme govorio drugarima,da će besplatno od mene dobiti Total tv prvi koji mi uđe i kaže "kako je lijepo vrijeme danas"!
vojni rok me naučio da nikad ne komentarišem vrijeme i da ga jednostavno prihvatam onakvo kako jeste!
kasnije sam zadnjih 6 mjeseci otišao na Kosovo kad je najgore bilo,sazrio i sa neke druge strane,ali nije to tema pa da ne davim....
Zaključak....mislim da je za tu djecu sa sela....ili čak i iz grada,koja su normalno vaspitavana-Vojni rok tada bio skoro pa suvišan....
Ali ja bih potpuni debil ostao...Ne kažem da i ovako nisam,al sam barem malo manji