Cini se da je desnica sirom razvijenog zapada dosla na svoje. Nekako se rascijep u zdravom razumu krenuo desavati sa ekspanzijom americke sile i totalne hegemonije, u vrijeme unipolarnosti a nakon kraha SSSRa. Izrabljivanje Arapa i nafte ne bi bilo tako lako da muslimanski svijet nije medjusobno zavadjen i podjeljen. Bilo je toga i ranije ali se intenzitet lomio i slabio zato sto je postojala i ruska prizma svijeta, a ne samo americka. Elem, zasto kazem zdravog razuma? Zato sto je Hladni rat bio zasnovan na medjusobnom ekonomskom iznurivanju kroz trku u naoruzanju, a svi su indirektni sukobi bili zasnovani na nacionalizmu i religijskom fanatizmu.To je znacilo da su zagovornici vijekovima gradjenih demokratskih vrijednosti, klasicno realisticki, makjavelisticki, ideologiju napali ideologijom koja hranjenjem postaje opasnija od prethodne
Mnogobrojni muslimani radikalizirani od strane Amerike u vrijeme Hladnog rata, nisu odmah razumjeli da njihova instrumentalizacija ide na dva kolosijeka: rat protiv Rusa&maskiranje pljacke njihovih resursa kroz skupe aranzmane njihovog naoruzavanja jeftinim i zastarjelim oruzjem, te kontrolu njihovih teritorija preko radikalnih grupa i stvaranja sukoba i ratova, ali sa jednim ciljem: politicka kontrola radi nafte i ostalih derivata. Prestankom Hladnog rata i nestankom ruske opasnosti, nekada dvostruka igra se koncentrisala na sustinu: Cekajte, mi smo najsiromasniji i zaostali uz nevjerovatan resurs koji posjedujemo? Amerikanci su promptno reagovali, svim centrima pod kontrolom naredili su da se rijese mudzahedina i talibana najbrze sto mogu. Naravno, to sa prekaljenim borcima nije islo lako i Allahovi borci odlaze u brda ili ilegalu. Neke zemlje koje nisu prihvatile bezuvjetnu kontrolu, poput Iraka, dozivljavaju teske sudbine, sto dodatno pojacava patnju onih koji su spas nasli jedino u vjerskom fanatizmu, kao odgovoru na sve nedace i prekomplikovane i prekombinovane medjunarodne odnose. Postalo je jednostavno, mi smo Islam, ovo je nase a vi ste neprijatelji i pljackasi. U svemu tome najvise stradaju normalni gradjani koji od radikalizma bjeze prema Zapadu, vjerujuci da vrijednosti slobode i tolerancije vrijede jednako za sve. Daleko je od toga da ogroman broj njih nije uspio da se ekonomski snadje i prilagodi, no manipulacija sa njima u drugom talasu ide i od strane domacina i od strane radikala. No, njih cemo za sada ostaviti na miru.
Vjesto je zamaskirana ta borba za demokratizaciju, i zapravo, nosi ta demokratizacija u sebi pravnu sigurnost, slobodu izrazavanja, toleranciju ali..sta kad je neiskrena, kada u Saudijskoj Arabiji postujes suverenitet i tradiciju, religijsku autokratiju tj teokratiju bez Ustava i ijednog atributa ljudskih prava, a od Iraka zelis demokratizaciju najvisih standarda? Rascjep, jasno je da hipokrizijske prakse ne moze oprati ni sto CNNa.
No sila je sila i konvencionalne metode otpora nemaju sanse. Muslimanskim grupama je ostao jedino terorizam jer usitnjeni i rascjepkani nisu uopste znali ni bili u stanju artikulisati sta oni to zele i sta je konacni cilj, sve se to pretvorilo u džihad. Bez jasne politicke platforme oni su zapravo sebi ucinili medveđu uslugu - em je terorizam neprihvatljiv em su izgubili bilo kakvu legitimnost.
Uz to sve , Amerikanci su koristili svaku priliku da se prikazu kao najveci prijatelji muslimana i to najcesce dvostrukim ulogama u sukobima koji su bili posledica raspada SSSRa i SFRJ, sto je dodatno narusavalo kompaktnost identiteta svakog muslimana : pomazu nas i ubijaju nas, kako se jasno odrediti prema toj politici?
Vremenom, Amerikancima ponestaje amortizacije, radikalizam jaca a oni se zele elegantno izvuci iz svega i uz pomoc Meke moci sve sukobe sa panislamistickom idejom svesti na gradjanske ratove pod njihovom kontrolom i po mogucnosti, sa sto manje zive sile i troskova. Valja i saveznike uvuci, zakuvash pa sta bude..
Broj doseljenih Arapa u Zapadni svijet u medjuvremenu, uz natalitet i plodne socijalne politike domiciljnih zemalja, u ocima desnicara i sumnjicavih umjerenih zapadnjaka postaje zabrinjavajuci. Terorizam i stvaranje atmosfere straha sve teze pritisce te medjusobne odnose i integracija ide sve sporije i sve teze. Zakonski, mala cackanja koja vode ka asimilaciji nekim zakonskim rijesenjima u Njemackoj, Francuskoj, Danskoj, Svici..., odigravaju ulogu i dodatno podizu tenzije. Niti je Zapadni svijet toliko tolerantan niti su te slobode bas jednake za sve. Nezgodna igra sa sigurnoscu, koja je uz produkciju i reprodukciju osnovni princip ljudske egzistencije na planeti, daje sve vise rezultata. Oni su teroristi i ne treba ih vise prihvatati..muslimanskim zajednicama sirom Zapada je sve teze izboriti se sa diskriminacijom i progonom. A nisu ni krivi ni duzni. Tu uskacu radikali i koristeci sve tezu ekonomsku egzistenciju,, radikalizuju i regrutuju i siromasne i obrazovane u svoje redove, sto opet povecava osjecaj nesigurnosti kod domaceg stanovnistva. I tako se problem multiplicira i ide u veoma neizvjesnom pravcu. Dakle,pistavlja se pitanje koje su pokrenuli teoreticari zavjera: koliko su bas svi teroristicki napadi djela organizovanih grupa a koliko je svega od toga iscenirano i medijski izmanipulisano?
Evo jedna katastroficna vizija svjetske politike koja je posledica zaigravanja u igrama moci, nezajazljivosti, hipokrizije u politici i bijedne ljudske prirode
Vjerovatno u sukusu ima preslobodnih i neprovjerljivih teza no upotrebljene su kako bi razmisljanje ostalo kompaktno u jednom diskursu
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
