Aaron je napisao:
"Troumio" sam se između Novosti i dešavanja, Čovjeka i društva, i Politike, pa sam se ipak opredijelio za ovaj podforum. Zašto? Zato jer je Slavenka Drakulić, novinarka i autorica, još jednom pokazala da je žena britkog pera i ne manje britkog uma. U svojevrsnom eseju objavljenom u "Guardian"-u, Drakulićeva je po ko zna koji put vješto secirala dio političke stvarnosti i zabluda. Ovoga puta, pozabavila se Karadžićem-Dabićem i njegovim mitom.
------
RADOVAN KARADŽIĆ je, kao i Slobodan Milošević, pokušao sve da bi odgodio svoje suđenje. No, ono će se nastaviti, a možemo se nadati da će prokazati kao jednog od arhitekata rata u Bosni i "etničkog čišćenja" muslimana u toj zemlji, piše za britanski Guardian hrvatska spisateljica Slavenka Drakulić.
"Kao i Milošević, Karadžić je tvrdio da tribunal nema jurisdikciju i, ponovno imitirajući svog idola, odlučio se sam zastupati. U pretprocesnim saslušanjima, patetično je inzistirao na tome da je mu je američki izaslanik u Bosni Richard Holbrooke 1996.obećao imunitet u zamjenu za odlazak iz politike", piše Drakulić.
Izručenje dr. Dabića, pod čijim se identitetom Karadžić skrivao u Beogradu, uništilo je mit o njemu, navodi Drakulić. "Njegovo uhićenje i izručenje očigledno su bili jednostavna zamjena koju je provela Srbija. Rođen u Crnoj Gori i provevši većinu života u BiH, Karadžić nije bio ni srpski građanin niti je smatran srpskim junakom kao general Ratko Mladić. Uhitivši Karadžića, Srbija je značajno povećala svoj politički kapital", piše ona.
I dok su njega manje više ostavili na cjedilu, te dok preko njega pokušavaju pokazati kako zločini u BiH nisu bili počinjeni pod Miloševićevim utjecajem, Karadžić zna da je njegova sudbina bitno drukčija od Mladićeve, kojeg štite vojska i vlada, argumentira Drakulić.
"Najzanimljivije je pak pitanje što se dogodilo s čovjekom koji je bio liječnik i psihijatar, te priznati pjesnik Što se dogodilo što ga je natjeralo da se u roku od šest godina, od 1990. do 1996. ponaša kao potpuno drukčija osoba? Što se u njemu promijenilo?", pita se spisateljica.
"Čak i ako se njegova transformacija od humanog, obrazovanog liječnika u nemilosrdnog planera etničkog čišćenja čini dramatičnom, ona je bila određena istim spletom okolnosti koje su promijenile živote mnogih drugih. Uzmimo za primjer Biljanu Plavšić, također ratnu poglavarku Republike Srpske i osuđenu ratnu kriminalku, koja je, nakon odsluženja dvije trećine svoje kazne, nedavno puštena iz zatvora. Plavšić je bila sveučilišna profesorica s doktoratom, priznata znanstvenica, a ipak se pretvorila u najradikalniju nacionalističku političarku. Ono što se zaista promijenilo kod njih dvoje je to što su postali političari", tvrdi Drakulić.
Karadžićeva taština i ambicije pretvorile su ga u predsjednika koji je određivao masakre civila. Pa ipak, u njegovoj je glavi to bilo opravdano jer se radilo za dobrobit srba, jer su oni trebali svoj "Lebensraum", smatra Drakulić.
"Željeli bismo vjerovati da su pjesnici i akademici – dakle, obrazovani ljudi – preprofinjeni, prečasni da bi činili grozne zločine protiv čovječanstva. Ali tisuću je puta pokazano kako obrazovani ljudi nemaju više moralne standarde od običnih. Nema tajne u njihovim mutacijama – svako ljudsko biće ima potencijal za ponašati se dobro ili loše, čak i kad preferiramo distancirati se od tog saznanja nazivajući ljude kao što su Karadžić ili Plavšić čudovištima", zaključuje Drakulić i dodaje kako su "takvi ljudi samo naš odraz u zrcalu".
------
RADOVAN KARADŽIĆ je, kao i Slobodan Milošević, pokušao sve da bi odgodio svoje suđenje. No, ono će se nastaviti, a možemo se nadati da će prokazati kao jednog od arhitekata rata u Bosni i "etničkog čišćenja" muslimana u toj zemlji, piše za britanski Guardian hrvatska spisateljica Slavenka Drakulić.
"Kao i Milošević, Karadžić je tvrdio da tribunal nema jurisdikciju i, ponovno imitirajući svog idola, odlučio se sam zastupati. U pretprocesnim saslušanjima, patetično je inzistirao na tome da je mu je američki izaslanik u Bosni Richard Holbrooke 1996.obećao imunitet u zamjenu za odlazak iz politike", piše Drakulić.
Izručenje dr. Dabića, pod čijim se identitetom Karadžić skrivao u Beogradu, uništilo je mit o njemu, navodi Drakulić. "Njegovo uhićenje i izručenje očigledno su bili jednostavna zamjena koju je provela Srbija. Rođen u Crnoj Gori i provevši većinu života u BiH, Karadžić nije bio ni srpski građanin niti je smatran srpskim junakom kao general Ratko Mladić. Uhitivši Karadžića, Srbija je značajno povećala svoj politički kapital", piše ona.
I dok su njega manje više ostavili na cjedilu, te dok preko njega pokušavaju pokazati kako zločini u BiH nisu bili počinjeni pod Miloševićevim utjecajem, Karadžić zna da je njegova sudbina bitno drukčija od Mladićeve, kojeg štite vojska i vlada, argumentira Drakulić.
"Najzanimljivije je pak pitanje što se dogodilo s čovjekom koji je bio liječnik i psihijatar, te priznati pjesnik Što se dogodilo što ga je natjeralo da se u roku od šest godina, od 1990. do 1996. ponaša kao potpuno drukčija osoba? Što se u njemu promijenilo?", pita se spisateljica.
"Čak i ako se njegova transformacija od humanog, obrazovanog liječnika u nemilosrdnog planera etničkog čišćenja čini dramatičnom, ona je bila određena istim spletom okolnosti koje su promijenile živote mnogih drugih. Uzmimo za primjer Biljanu Plavšić, također ratnu poglavarku Republike Srpske i osuđenu ratnu kriminalku, koja je, nakon odsluženja dvije trećine svoje kazne, nedavno puštena iz zatvora. Plavšić je bila sveučilišna profesorica s doktoratom, priznata znanstvenica, a ipak se pretvorila u najradikalniju nacionalističku političarku. Ono što se zaista promijenilo kod njih dvoje je to što su postali političari", tvrdi Drakulić.
Karadžićeva taština i ambicije pretvorile su ga u predsjednika koji je određivao masakre civila. Pa ipak, u njegovoj je glavi to bilo opravdano jer se radilo za dobrobit srba, jer su oni trebali svoj "Lebensraum", smatra Drakulić.
"Željeli bismo vjerovati da su pjesnici i akademici – dakle, obrazovani ljudi – preprofinjeni, prečasni da bi činili grozne zločine protiv čovječanstva. Ali tisuću je puta pokazano kako obrazovani ljudi nemaju više moralne standarde od običnih. Nema tajne u njihovim mutacijama – svako ljudsko biće ima potencijal za ponašati se dobro ili loše, čak i kad preferiramo distancirati se od tog saznanja nazivajući ljude kao što su Karadžić ili Plavšić čudovištima", zaključuje Drakulić i dodaje kako su "takvi ljudi samo naš odraz u zrcalu".
JOŠ! JOŠ!
a kao u hagu nekog interesuje istina 