Godišnjica početka bombardovanja: Cela Srbija se seća žrtava
Povodom 13. godišnjice od početka NATO intervencije, u čitavoj državi se polaganjem venaca i paljenjem sveća održava sećanje na civilne i vojne žrtve
Povodom 13. godišnjice od početka vojne intervencije NATO protiv Savezne Republike Jugoslavije, danas se u čitavoj zemlji polažu venci na spomen-obeležja žrtvama.
Predsednik Srbije Boris Tadić i ministar odbrane Dragan Šutanovac boravili su u Aleksincu, gradonačelnik Beograda Dragan Đilas obišao je spomenik poginulima u zgradi RTS, a članica Gradskog veća Nataša Milošević položila je cveće na grob najmlađe žrtve bombardovanja Milice Rakić. Gradske vlasti ostalih gradova u Srbiji takođe obeležavaju sećanje na žrtve.
Komemoracija povodom Dana sećanja na stradale u Aleksincu tokom NATO bombardovanja održana je ispred spomen-obeležja u tom gradu. Predsednik Srbije, ministar odbrane i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Ljubiša Diković položili su cveće na spomenik žrtvama bombardovanja. Komemoraciji je prisustvovao veliki broj građana Aleksinca, kao i članovi Vojske Srbije, garde i kadeti Vojne akademije.
Aleksinac, gradić sa 17.000 stanovnika u dolini Južne Morave, 5. aprila 1999. godine, u 21.35 sati, avijacija NATO gađala je sa šest projektila velike razorne moći, koji su pogodili sam centar mesta. U tom napadu poginulo je 11, a ranjeno 50 građana. Predstavnici NATO u Briselu su svetskoj javnosti ovaj zločin pravdali “tehničkom greškom”, tvrdeći da je meta bila kasarna nadomak grada.
Polaganjem cveća i paljenjem sveća poginulim radnicima RTS poštu su odali gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, direktor RTS Aleksandar Tijanić i ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin.
- Porodicama nastradalih i javnosti dugujemo da uradimo sve što možemo da se istina otkrije do kraja i da se, kao što znamo ko je bombardovao, sazna i ko je naredio da ovi ljudi ostanu ovde i na neki način budu žrtve – istakao je Ðilas ipred spomenika “Zašto” u Aberdarevoj ulici.
Majka jednog od poginulih Žanka Stojanović rekla je da je krivac za stradanje njenog sina i ostalih 15 radnika RTS tadašnji Vrhovni savet odbrane, koji je znao da će zgrada državne televizije biti gađana.
Na grob Milice Rakić, koja je poginula 17. aprila 1999. godine, kada je imala samo tri godine, cveće je položila članica Gradskog veća Nataša Milošević.
- Milica, naša najmlađa žrtva, predstavlja sinonim svih nevino nastradalih tokom NATO bombardovanja. Takođe, dužni smo da negujemo sećanje na žrtve i učinimo sve da naše buduće generacije ne dožive ništa slično – istakla je Miloševićeva.
Na spomen-obeležje podignuto u sećanje na Vladimira Vujovića i Vlastimira Lazarevića, vojnike koji su stradali na Straževici, vence su položili ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i predsednik Skupštine grada Beograda Aleksandar Antić. Građani okupljeni na Straževici, predstavnici Vlade, grada Beograda i Vojske odali su minutom ćutanja poštu stradalim zastavnicima i svim žrtvama NATO bombardovanja. Vujović i Lazarević poginuli su 27. marta vršeći borbeni zadatak.
ODAVANJE POČASTI U NIŠU
Polaganjem venaca na na spomen-obeležja danas je odata pošta i žrtvama bombardovanja NATO snaga 1999. u Nišu, gde je za 78 dana vazdušne kampanje poginulo 56 ljudi, a više od 200 je ranjeno.
Vence je na spomen-obeležja ispred Univerziteta u Nišu položila rodbina stradalih, delegacije grada i gradske opštine Crveni krst, Vojske Srbije, Policijske uprave, Nišavskog upravnog okruga, delegacije udruženja ratnih veterana, organizacija za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova, rezervnih vojnih starešina.
“DANI KOMEDIJE” U JAGODINI
Jagodinci, glumci, reditelji, dramski pisci, okupljeni na 41. Pozorišnom festivalu “Dani komedije” u Jagodini, koji je počeo 20. marta, danas su se podsetili na 24. mart 1999. godine, kada su NATO bombe prekinule 28. festival smeha. Kada je počelo bombardovanje, na programu je bila predstava “Kokice” Bena Eltona, u režiji Dušana Petrovića, koju je izvodilo Narodno pozorište Beograd.
- Predstava je počela u 20 sati, a u 20.15 organizatorima festivala i gradskoj vlasti je u sali preneta vest da je počelo bombardovanje. Tiho, bez panike, jer se ono i očekivalo, predstava je prekinuta i ljudi su napustili salu, a malo posle toga i glumci su otišli u Beograd – seća se bivši novinar “Politike” iz Jagodine i dramski pisac Slobodan Žikić.
(M. S. / Tanjug)
Конузин: Рат ’99. није вођен против Милошевића него против српског народа
24.03.2012. - Говор амбасадора Русије у Србији на округлом столу „Косово и Метохија - 13 година после НАТО агресије“
"Догађаји од пре 13 година не само да буде тешке успомене, већ и наводе на дубоко размишљање. Изгледа да међународна заједница ипак није успела да извуче одговарајуће закључке.
Бомбардовање тадашње Савезне Републике Југославије представља чин агресије против суверене државе, игнорисање Повеље УН, општих принципа и норми међународног права, резолуција Савета безбедности УН које се тичу решавања косовског питања. Ови догађаји десили су се у Европи по први пут од времена другог светског рата.
Масовно бомбардовање било је демонстрација политике силе, намењене јачању претензија на успостављање хегемоније у униполарном свету.
Није вођен рат против режима Слободана Милошевића, како је тврдила, а и наставља да тврди евроатлантска пропаганда, већ против српског народа. Гађани су превасходно цивилни објекти: мостови, железнички чворови, електране, електрични водови, предузећа, погони за прераду нафте. У суштини, задатак је био исцрпети државу, деморалисати Србе.
Показало се да су последице агресије веома тешке, нанете ране до данас нису залечене.
Ненадокнадиве су људске жртве, међу којима већину чине цивили.
Привреда земље до данас не може да се опорави од наношења огромне штете.
Дубоку забринутост изазивају статистички подаци који сведоче о великом порасту нивоа онколошких обољења у местима која су била изложена ударима муницијом са бојевим главама од осиромашеног урана.
Војна акција, која се правдала неопходношћу прекида хуманитарне катастрофе, имала је управо обрнуте последице.
Одлазак албанских избеглица са Косова у суседне земље био је искоришћен као изговор за бомбардовање. Али још више избеглица је напустило покрајину управо након почетка масовног НАТО бомбардовања. Више од 200 хиљада Срба, Рома, представника других националности који су напустили Косово већ после доласка међународнoг војног контингента, нису се вратили на своја огњишта. Међународна заједница једноставно их је заборавила.
Војна агресија НАТО против тадашње Савезне Републике Југославије трасирала је пут сепаратизму Косова. Нису случајно тадашњи припадници Ослободилачке војске Косова, а данас високи функционери самопроглашене косовске државе, јавно говорили како се НАТО бори на њиховој страни. Данас је очигледно да је једнострано проглашење независности покрајине део евроатлантског плана поделе Србије.
Проблем Косова и дан данас остаје отворен. Косово је постало полигон за тестирање политичког противправног мешања у ствари суверених држава уз примену силе. Примена силе од стране земаља чланица НАТО у Либији, актуелно мешање у унутрашње ствари Сирије, једностране санкције, припрема војног упада у ову државу представља понављање онога што је пре 13 година било урађено у Савезној Републици Југославији."