A oni koji nemaju dobar posao se moraju zadovoljiti i heklanjem dokle nas dogurase politikaneri

:
http://www.fokus.ba/vidi.php?rub=10&vijest=8093
Banja Luka
Sad heklamo i srećne smo
B. B. | 18.01.2008 18:12
Prijateljice Dragica Iličić i Anđa Vavan ne sjede skrštenih ruku.
S obzirom da je u današnje vrijeme pronaći zaposlenje skoro nemoguća misija, da bi zaradile za život odlučile su da rade ono u čemu su, kažu, najbolje. Pletenjem i vezenjem košulja i peškira za svadbe, krštenja i druge prilike doprinose kućnom budžetu. Dragica je za vrijeme rata izbjegla iz Jajca, a Anđa iz Kupresa. Došle su u Banju Luku, skoro bez igdje ičega. Valjalo je preživjeti i djecu prehraniti. Polako i strpljivo su se prisjećale onog što su ih bake i majke naučile. Kako napraviti raznolike šare i mustre, kako nacrtati na platnu, a potom izvesti zanimljive slike. Nakon dugih neprospavanih noći, puno truda i rada, postale su majstori svog zanata.
- Nije naporno, uz druženje i razgovor vrijeme brže prođe, a vezovi se nižu jedan za drugim. Problem jedino predstavlja to što se kod nas ručni radovi slabo cijene. U inostranstvu je to plaćeno, ali treba doći do tamo - kaže Anđa.
Dragici je ovo jedini izvor prihoda. Od zarade koju dobije od prodaje ručnih radova prehranjuje sebe, muža i dijete. Naporno ponekad jeste, ali mora se.
- Ono što napravim pokušavam da prodam preko Omladinsko-komunikativnog centra, Udruženja "Duga" i drugih ustanova. Cijene su male, ali naši ljudi su slabo zainteresovani, tek preko praznika nešto više uspijem da prodam - priča Dragica.
Ipak, rad u rukama je jedan od vidova terapije i opuštanja. Svi oni koji ne vjeruju nek zaposle svoje ruke, vidjeće da je tako, poručiše na kraju ove vezilje.
Dok oni uzivaju u blagodetima feudalizma:
