Pismo pripadnika ukrajinske specijalne policije: "Fašisti puštaju borbene koračnice Trećeg Rajha i žele nas ubiti, a mi ne smijemo upotrijebiti silu, vlasti su nas žrtvovale"
Svaka priča o sukobu ima najmanje dvije strane, pa tako i aktualni sukobi u Ukrajini. Teško je i gotovo nerealno u ovakvom konfliktu staviti policiju u ulogu žrtve, no neki tvrde kako se to upravo događa u centru Kijeva. Daleko od toga da policija ne "trenira strogoću", kada za to ima priliku - nedavno su objavljene video snimke na kojima brutalno premlaćuju prosvjednike. No, ukrajinska priča zaista ima dvije strane.
Sukobi prosvjednika i policije su u danima prošle godine podsjećali na slične situacije koje smo ranije viđali na ulicama Atene, Rima i Madrida, no zadnjih dana se nešto zaista promijenilo. Točnije, nakon Zapadnih prijetnji sankcijama ukrajinskim vlastima zbog "napada na mirne prosvjednike", izgleda kako je policija dobila naređenje da se moraju maksimalno suzdržavati. To bi bilo dobro, da je u Kijevu zaista riječ o "mirnim prosvjedima", no što se dogodi kada se policija suzdržava, a druga strana kreće u napad?
Rezultat je gotovo nezamisliva scena, nešto što nikada ranije nismo viđali na ulicama drugih europskih metropola. Policajci u plamenu, ranjeni, pa i smrtni slučaj je zabilježen. Izgleda kako kordon policije samo stoji na hladnoći i čuva liniju i vlastiti život. Ovakve scene jednostavno ne mogu još dugo potrajati - oni koji su zamislili da će policija dovijeka tako stajati i trpjeti udarce i napade, mogli bi uskoro biti suočeni s ozbiljnom pobunom u policijskim redovima, jer i njihova lojalnost zasigurno ima granicu.
Pismo jednog pripadnika specijalne policije zvane Berkut, brzo se proširilo internetskim mrežama u Ukrajini i šire. Neimenovani policajac opisuje napetu situaciju te ukazuje kako je policija na meti fašistički napada, dok u isto vrijeme se mora suzdržavati od uporabe sile. U njegovom tekstu već se osjeća revolt i bijes, a tako zasigurno misle i mnogi drugi njegovi kolege. Ako se situacija nastavi u ovakvoj atmosferi kakva traje zadnjih dana, pitanje je koliko će demoralizirani pripadnici interventne policije još dugo svojim životima čuvati liniju pred najezdom agresivnih radikala i fašističkih militanata.
Pismo je u cijelosti objavljeno na stranicama The Voice of Russia:
"Mass-mediji objavljuju izmišljene vijesti i šire laži. Stanovnici Donjecka nisu svjesni što se događa ovdje. Mediji prikazuju nebitne stvari i to na način da izgleda kao da mi ubijamo civile i ranjavamo prosvjednike, ali nitko ne želi prikazati kako se nas diže u zrak i zapaljuje. Mediji su Berkut i druge snage sigurnosti prikazali kao fašiste. Mediji su svi prodani.
Glavni nemiri su počeli 23. siječnja. Na televiziji o tome nije bilo niti jedne riječi puna dva dana. I kada su počeli izvještavati nitko nije objavio kako se ispred zgrade Kabineta ministara puštaju njemačke ratne koračnice, nose zastave sa svastikom i znakovlje Trećeg Rajha.
Nitko nije vidio kako 18-godišnjeg vojnika razapinju na ulaznu ogradu. Nitko nije prikazao autobus koji je blokirao fašiste koji su ga tada demolirali. Tada se u blizini nalazilo svega 10 pripadnika Berkuta. Prosvjednici su im gurnuli fleš granate pod neprobojne prsluke. Nismo im se mogli približiti 20 minuta. Nitko nije prikazao polomljene noge i ruke, stotine razbijenih policijskih kaciga, spaljenih tijela pripadnika Berkuta, kako leže ranjeni.
Jedan je stajao pored mene ispred Kabineta ministara 24. siječnja, kada je odjednom pao na koljena. Mislili smo da mu se gas maska napunila pa se zbog toga onesvijestio. No, kada smo mu podigli kacigu vidjeli smo kako mu je bodež zabijen u grkljan. Tamo smo ispred zgrade ostali blokirani puna tri dana. Bilo je nas 900 pripadnika Berkuta i oko 35,000 prosvjednika.
Jedinica koja nas je trebala zamijeniti nalazila se na 10 kilometara od Kijeva, a ovi kriminalci su formirali ljudski zid oko njih kako ne bi mogli ući u grad. Niti jedan dužnosnik nije preuzeo odgovornost za ovo, kada je trebalo narediti protjerivanje ove skupine kako bi pripadnici Berkuta mogli ući u grad. Svi generali su ili na godišnjem odmoru ili na bolovanju. Nije bilo nikoga da preuzme zapovjedništvo. Svaki od njih je u strahu da ne ostane bez pozicije.
Kada su prosvjednici lomili snage sigurnosti na ulici Bankovaja, nalazili smo se na udaljenosti od oko 500 metara, u blizini riznice. Ti momci su tamo žrtvovani - na početku im nije bilo dopušteno čak ni da nose štitove sa sobom. Naređeno im je da drže poziciju i da ne koriste silu, jer, na kraju ispada - mi nismo ovdje da bismo ugasili nemire već da bismo čuvali red i mir za vrijeme mirnih demonstracija!"
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
