"NEKAD davno, u danima Orwella, svaka velesila mogla se zamisliti u ulozi Big Brothera, koji nadgleda svaki pokret svojih podanika. Orvelijansko se proročanstvo ostvarilo", piše Umberto Eco, talijanski književnik, sociolog i filozof u uredničkom komentaru u francuskom Liberationu. WikiLeaks, smatra Eco, donio je značajan obrat - pokazao je da i građani mogu uzvratiti udarac, odnosno da ni najmoćnije svjetske vlade nisu sigurne pred orvelijanskim nadzorom.
Građanin je u modernom društvu, tvrdi Eco, postao potpuna žrtva države. Nadzor, međutim, više ne funkcionira isključivo jednostrano. "Niti najčuvanije državne tajne nisu van hakerskog dometa. Država drži svoje građane na oku, ali svaki građanin, ili barem svaki haker, samoimenovani osvetnik građanstva, ima pristup svakoj državnoj tajni. A kako velesila može opstati ako ne može više čuvati svoje tajne?", napisao je Eco.
Što je zapravo postigao WikiLeaks? Eco, kojeg smatraju jednim od tri vodeća svjetska intelektualca (uz Richarda Dawkinsa i Noama Chomskog), priklonio se struji koja tvrdi da stranica Juliana Assangea zapravo nije otkrila ništa novo. No, to ga ne svrstava među kritičare Assangeovog pothvata, kakvih u američkim medijima zadnjih dana ima na bacanje. Jer čak i ako WikiLeaks dosad nije otkrio ništa revolucionarno (a jest op.a.), svejedno je, prema mišljenju Umberta Eca, nepovratno poljuljao temelje svjetske diplomacije.
Ništa diplomacija, samo (loša) špijunaža
Kao prvo, tvrdi Eco, WikiLeaks je potvrdio da diplomacija u svom klasičnom smislu više praktički i ne postoji. "Svaki oštroumni promatrač odavno je već primijetio da su se veleposlanstva pretvorila u centre za špijunažu. Tako je još od Drugog svjetskog rata, ili barem otkad šefovi država mogu u svakom trenutku jedan drugoga nagovoriti da sjednu u avion i dođu na večeru", piše Eco.
Međutim, kako ističe talijanski književnik, čak se ne radi ni o naročito efikasnoj špijunaži. "Doušnici su lijeni", tvrdi Eco, a "povjerljive" depeše koje diplomati/špijuni sastavljaju uglavnom se sastoje od materijala koje su mediji već prožvakali i ispljunuli. Doista, nitko se nije iznenadio ni zgrozio nad zapisima o Berlusconijevim seksualnim skandalima ili karikiranjem Gadafijevog životnog stila i njegove politike.
Dva koraka natrag, jedan naprijed
S druge strane, WikiLeaks je ipak, tvrdi Eco, ostavio neizbrisiv pečat na diplomatsku komunikaciju. Vratio ju je barem korak unatrag. "Afera oko WikiLeaksa izazvat će more promjena u međunarodnoj konfiguraciji", tvrdi Eco i predviđa regresivnu budućnost koju uspoređuje s rakovim korakom - dva natrag, jedan naprijed.
"Očito je da u budućnosti države neće moći tajne informacije dijeliti internetskom vezom: do bi bilo kao da ih zalijepe na oglasnu ploču. Jednako je jasno da se nemoguće nadati povjerljivom telefonskom razgovoru, s obzirom na današnji tehnološki napredak. Kako se u budućnosti odnositi prema povjerljivim materijalima? Znam da je ovo čisti SF, ali ne mogu si pomoći da ne zamislim državne agente kako diskretno jašu u kočijama, rutama za koje nitko ne zna, i nose samo memorizirane poruke ili možda tek jedan pisani dokument skriven u peti svoje cipele", ironičan je Eco u svojoj najavi političkog zaokreta za nekoliko stoljeća unatrag.
WikiLeaks nije oštetio Berlusconija i Merkel, nego Clinton i Obamu
Jedino pitanje koje bi si svjetske vlade trebale postavljati nakon što su ih WikiLeaks i Julian Assange dobrano uzdrmali trebale postavljati glasi: što je tajna koju je nemoguće sačuvati? Odgovor se nameće sam, pa je jasno da će posljedice koje će WikiLeaks ostaviti na međunarodnu komunikaciju biti nemjerljive. Amerikanci si, međutim, zasad ne mogu dozvoliti razmišljanje o budućnosti. Najprije treba sanirati štetu koja je nastala u sadašnjosti.
"Istina je, što je Georg Simmel jednom zamijetio, da prava tajna može biti samo prazna tajna (ona koja nikad ne može biti otkrivena). Također je istina da je bilo kakva primjedba o karakteru Berlusconija ili Merkel prazna tajna, tajna bez tajne, jer je već u javnoj domeni. Ali zapravo otkriti, kao što je WikiLeaks učinio, da su tajne Hillary Clinton prazne tajne jednako je oduzimanju sve njene moći. WikiLeaks nije naštetio Sarkozyju ili Merkelici, ali nanio je nepopravljivu štetu Clintonici i Obami", tvrdi Eco.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
