|
Intervju Dana: Damir Miljević
Mi nismo dobacili ni do pišljivog McDonaldsa!
Kroz nevladinu organizaciju Sinergija Damir Miljević, jedan od najpoznatijih ekonomskih analitičara iz BiH, učinio je dosta: kroz edukativne programe za srednjoškolce o privatnom poduzetništvu, preko konkretnih akcija i projekata samozapošljavanja na terenu, pa do vlastitog uspješnog biznisa, Miljević je dobro upoznat sa svim blagodatima, kako se to nekad zvalo, "privatne inicijative" te nemogućnostima normalnog funkcioniranja privrede u šizofrenoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina. Nakon formalnog pristupanja Našoj stranci, Miljević je izabran za predsjednika Odbora Naše stranke za Republiku Srpsku. U razgovoru za Dane, ovaj magistar ekonomskih nauka, autor nedavno objavljene knjige Zemlja koje još nema, objašnjava koliko će aktualna kriza trajati, koje će biti njene posljedice te zašto je vladavina Milorada Dodika i njegovog SNSD-a nanijela više štete državi BiH nego globalna recesija
Nino Maričić
Damir Miljević: "Svi vas procjenjuju po onome na šta vi svakako niste mogli uticati, a to je nacionalna pripadnost, ili po vašem privatnom opredjeljenju, a to je vjerska pripadnost. Sve ostale vaše karakteristike kao ličnosti su apsolutno nebitne"
DANI: G. Miljeviću, prije izvjesnog vremena izabrani ste za šefa Odbora Naše stranke za RS. Kako ste se odlučili da se politički aktivirate?
MILJEVIĆ: Petnaest godina gledam šta se dešava u BiH, sve se nadajući da će neka od političkih opcija na vlasti početi da radi za građane. Tako, čekajući da se nešto desi - dočekao sam da se ništa ne dešava. Sve stranke na vlasti brinu se za sebe i vode iracionalnu politiku, dok životnih problema građana ovdje nema. Onda sam 2008. odlučio da taj neki svoj bunt iskažem kao nezavisni kandidat za gradonačelnika na opštinskim izborima u Banja Luci. Tad sam javno rekao - ako dobijem preko 3.000 glasova, to znači da postoji neka masa ljudi koja želi normalan život. Dobio sam preko 3.000 glasova uz 12.000 nevažećih listića za gradonačelnika koje je SNSD uspio da napravi. Održao sam riječ. Pošto mi nijedna politička partija u RS-u nije odgovarala ni politički, ni po ustrojstvu, ni po idejama, mislio sam da sam pokrenem neku stranku, ali sam odustao uvidjevši da bih za to morao imati previše i novca i vremena. Vremena nemam nimalo, novca nemam baš puno i tako sam sreo Bojana Bajića. Dugo smo pričali i ja sam odlučio da uđem u Našu stranku. I to najprije zato što tu ima mladih ljudi koji iskreno žele da nešto promijene. Ja ne mislim da sam ja politička budućnost BiH, ali moj je zadatak da u RS-u "probijem led".
DANI: Složit ćemo se lako da je u posljednjih petnaest godina možda najteže definirati politiku koja je građanima ove zemlje nanijela više zla, ali, da se zadržimo na ovoj posljednjoj garnituri kojoj ove godine ističe mandat: kako biste ocijenili posljednje četiri godine u RS-u?
MILJEVIĆ: Od demokratije koju smo imali prije četiri i po godine, došli smo do suštinski jednopartijske diktature - mi imamo privid demokratije i za sve se pita jedan čovjek. Drugo, dočekali smo da je politička scena u RS-u jednopolarna: svi su na desnici, svi brane nacionalne interese i nekakav ugroženi položaj RS-a. I "desnica" i "ljevica" su na desnici. Treće, mi imamo apsolutni zastoj provođenja bilo kakvih reformi. Ako gledamo ekonomski - prodan je Telekom RS-a za nekih 700 miliona eura, a Vlada je taj novac utrošila na raznorazne načine - što za podršku budžetu, odnosno javnu potrošnju, što za infrastrukturu koja je često bila upitna. Dio toga novca je podijeljen, pod krinkom razvoja privrede, najvećim tajkunima u RS-u i moralno-političkim prijateljima SNSD-a.
DANI: I rodbini.
MILJEVIĆ: I rodbini! O tome da ne govorimo. Na socijalnom planu se desilo da je prije dvije godine stvoren značajan rast socijalnih davanja, ali nije bio praćen stvaranjem novih vrijednosti. Dočekali smo da sad kompletan sistem tone, iako svi kažu da su to posljedice svjetske ekonomske krize. Ja mislim da je teško stanje u kojem se sad nalazimo većim dijelom posljedica naših unutrašnjih slabosti.
DANI: Vi ste još krajem 2008., u vrijeme zvaničnog početka recesije, tvrdili da se posljedice krize neće osjetiti u BiH, ali da to umnogome zavisi od entitetskih vlasti. Koje ste poteze entitetskih vlasti u smislu ublažavanja krize uočili u te dvije godine?
MILJEVIĆ: Kada se počeo osjećati uticaj krize, vlasti u RS-u su odbijale priznati da postoji bilo kakva kriza. Mi smo dočekali kraj 2008. s Dodikovom tvrdnjom da će u 2009. otvoriti 20.000 radnih mjesta. Nakon toga, Vlada se, uslovno rečeno, konsolidovala i ponudila nekakav program s nekih 120 mjera. To je bilo mrtvo slovo na papiru. Od tih mjera - da sad uopšte ne ulazimo u to kakve su i koliko učinkovite bile - realizovana je samo jedna, a to je onih 50 KM za radnike zaposlene u kožarskoj i tekstilnoj industriji. Ništa drugo nije urađeno. Mi sve vrijeme imamo situaciju da vlasti zabijaju glavu u pijesak i manijakalno ponavljaju da smo mi "bolji dio BiH". Strukturna kriza, koja i inače vlada u BiH, ne dozvoljava da se bilo šta napravi, pa mi nismo u stanju da makar i nekim palijativnim, kratkoročnim mjerama pokušamo popraviti stvar. Sad imamo ogroman broj nelikvidnih preduzeća, raste broj nezaposlenih, a iz dana u dan raste broj građana u stanju osnovne socijalne potrebe.
DANI: Kriza nam tek predstoji?
MILJEVIĆ: Moje je mišljenje da će 2010. biti gora od 2009., s obzirom da je izborna godina i da, osim "sijanja novca", za socijalu neće biti značajnijih poteza vlasti. Može se desiti da i 2011. bude loša godina. Finansijska kriza rješiva je u roku od dvije godine; ekonomska kriza je rješiva u roku od tri do pet godina; strukturna kriza u kojoj se nalazimo može se riješiti u periodu od pet do sedam godina. Ja ne vidim da su naše vlasti počele uopšte da se bave tim problemima. U međuvremenu ćemo da tavorimo. A, isto tako, u međuvremenu smo se i zadužili, tako da nam iz 2012. predstoji vraćanje kredita. Oni se ponašaju kao pijani milijarderi.
DANI: Svi ti "veliki poslovi" u koje se uzdao premijer RS-a - prodaja Telekoma, propao je ugovor sa Štrabagom, propada posao sa Zarubežnjeftom, neki nezavisni portali su objavili da Zarubežnjeft, pored duga od skoro 140 miliona, potražuje i 39 miliona KM za penale, itd. - propali su. Šta to govori?
MILJEVIĆ: To govori o nesposobnosti vlasti. U ekonomiji nema čarobnih štapića. Ne možete investicijom od milijardu, dvije ili tri riješiti sve probleme stanovništva. Model koji je premijer RS-a izabrao je domunđavanje iza zatvorenih vrata, potpisivanje ugovora koje niko nikad nije vidio, netransparentan rad i, normalno, imate Potemkinova sela. Niti ima rada niti zapošljavanja. Iza toga stoji apsolutno nepoznavanje ekonomije i, s druge strane, vjerovatno nepostojanje volje da se nešto rješava. Lakše je bacati parole, a poslije se možete izvlačiti. Spomenuli ste Štrabag, to je najbolji primjer: ušlo se u taj ugovor apsolutno netransparentno, odmah je bilo jasno da neće biti da se ne može računati s novcem evropskih finansijskih institucija jer one traže transparentan proces odabira ponuđača. Sad ćemo snositi posljedice takvog neodgovornog ponašanja vlasti.
DANI: Kakva su Vaša očekivanja - hoće li se ove, kako kažete, posljedice osjetiti tek nakon izbora?
MILJEVIĆ: Režim će učiniti sve da kupi izbore. Iako niko nije u stanju to da utvrdi, vjerovatno je da ima još par stotina miliona od prodaje Telekoma. Sad su dali deset miliona borcima i vjerovatno će dati još pedesetak do sto miliona drugim ugroženim kategorijama. Bogami, onome ko dođe na vlast nakon ovih izbora neće biti jednostavno. Poznato nam je kakvi su računi i dugovi ostali iza prvog premijerskog mandata Milorada Dodika.
DANI: Kod nas se izbori dobivaju ne samo parama, nego i zapaljivom retorikom.
MILJEVIĆ: S jedne strane imate zapaljivu retoriku, za domaću upotrebu, a s druge strane uvredljivu retoriku za predstavnike međunarodne zajednice.
DANI: Kako Vi planirate pobijediti na izborima?
MILJEVIĆ: Mi računamo na 48 posto biračkog tijela koje ne izlazi na izbore. Naša ciljna grupa nisu opredijeljeni birači nacionalističkog tipa, koji će glasati ili za SDS ili za SNSD, to je u suštini sada isto. Pokušat ćemo pokrenuti masu ljudi koja 15 godina posmatra sa strane.
DANI: Rekli ste da su na političkom spektru u RS-u svi na desnici. Sličnu stvar je nedavno rekao Dragan Čavić, kad je govorio o opoziciji SNSD-u - da u suštini nema razlike između vladajuće i opozicijske nomenklature, kada je riječ o ključnim pitanjima za BiH.
MILJEVIĆ: Osim Naše stranke i Nove socijalističke partije, svi ostali imaju domet "zaštitu RS-a" i "zaštitu naciona", šta god to bilo. Sav im se politički koncept zasniva na tome. Mi smo jedine stranke koje ne pričaju o zaštiti nacija u BiH jer su sve nacije zaštićene k'o međedi. Sistemski smo zaštićeni i previše, ali na individualnom planu mi smo apsolutno ugroženi - svi mi. Naša politička doktrina se zasniva na poštivanju ljudskih prava.
DANI: Dr. Žarko Papić je u nedavnom razgovoru za Dane istakao podatak da je više od polovine stanovništva BiH nezaposleno. Kako Vi, kao ekonomski stručnjak, objašnjavate činjenicu da su ljudi doslovce gladni, ali da im je još uvijek važnija zaštita "nacionalnih vrijednosti" od onih osnovnih, građanskih?
MILJEVIĆ: Mi smo imali pet godina rata. Pa 15 godina ovoga što smo imali. U tih dvadeset godina stvaran je sistem vrijednosti u kojem je samo ono nacionalno važno. To vam je jedna i po generacija. Formirao se način mišljenja da je za "opstanak" tog nečeg imaginarnog, kao nacionalna pripadnost - koja je kao i vjera, sasvim privatna stvar - ispostavlja kao krajnji cilj, kao nešto što je važnije od života. Mislim da će trebati jako dugo vremena da se vratimo na "normalne" postavke. Da privatno poštujemo svoje, da poštujemo druge i da se svi zajedno počnemo baviti stvarima koje su u životu važne. A važno je zaposlenje, novac, obrazovanje, zdravlje, funkcionisanje države, da nema kriminala, važno je kako vas dočekuju u opštini... Ali mi smo otrovani indoktrinacijom. Kad odete na internet stranicu Vlade RS-a, Ministarstva prosvjete - naći ćete, kao najvažniju stvar, šemu kako vlast funkcioniše. Mislim da to ni Staljin nije radio. Sve je okrenuto naglavce. Svi vas procjenjuju po onome na šta vi svakako niste mogli uticati, a to je nacionalna pripadnost, ili po vašem privatnom opredjeljenju, a to je vjerska pripadnost. Sve ostale vaše karakteristike kao ličnosti su apsolutno nebitne u javnom životu.
DANI: Vi ste bili veliki zagovornik razvoja i ulaganja u mala i srednja preduzeća. Biste li tako kreirali svoju ekonomsku politiku?
MILJEVIĆ: Greške su učinjene nakon rata, a za njih nisu krive vlasti nego prvenstveno međunarodna zajednica. Možda je ona iskreno željela da pomogne, ali nama nije bila potrebna zapadna doktrina, koja nalaže da se mora popraviti infrastruktura, a da će se biznisi pobrinuti sami za sebe. To je zapadni način razmišljanja. No, meni se čini da je to pogrešno. Mi smo prije rata bili relativno uređena zemlja, bio je socijalizam s napola tržišnom ekonomijom. Od 1996. do 2000. smo imali odnos prema državnim preduzećima kao prema stranim tijelima koja treba eliminisati. Tako su nestala sva ona velika preduzeća, a nisu morala. Naprimjer, mi smo morali ukinuti SDK, a Slovenija, koja je u EU, to još nije uradila. Jednostavno, stranci su učinili sve da se onaj sistem, čak i u segmentima u kojima je dobro funkcionisao, poravna i krene iznova. Danas pričati o dizanju velikih firmi, raznih čajaveca, nema puno smisla. Mi smo tu priliku propustili. Sad moramo ispočetka. Ja sam veći pristalica podrške domaćim malim i srednjim preduzećima nego "velikim stranim investitorima", za koje se uvijek ispostavi da su došli da nam izraubuju resurse, ljude i da uzmu dobit. To je nužno zlo, ali mu ne treba davati oreol spasitelja BiH. Oni su u zadnje tri godine odavde iznijeli milijardu KM. Kompletan finansijski sektor nam je u vlasništvu stranaca. U BiH i dan-danas u privrednom sektoru nemate ozbiljnih investitora. U ekonomiji je poznato da jedna zemlja postaje privlačna za normalna ulaganja kad se otvori prvi McDonalds restoran. Mi ga još nemamo, prema tome...
DANI: E, teško nama, ako smo spali na to da nas McDonalds usreći!
MILJEVIĆ: (smijeh) Shvatam. I ja sam protiv McDonaldsa, ali ja hoću da kažem da mi nismo još ni dobacili do tog nivoa: mi nemamo čak ni pišljivi McDonalds! Bez šale - to je prvi lakmus da je sistem ma i najmanje sređen.
DANI: Naravno, potrebno nam je sigurno poslovno okruženje. Plašite li se Vi da bi moglo doći do eskalacije etničkog nasilja u Bosni i Hercegovini?
MILJEVIĆ: Iskreno, ne mislim da bi moglo biti kakvih ozbiljnih incidenata, ponajprije zato što je jedan ogroman broj ljudi - ne svi - svjestan da su iskorišteni za korist političke i tajkunske elite. Mogu se dogoditi "pucanja" izazvana teškom neimaštinom, ali nekog sistematskog, organizovanog nasilja mislim da ne može biti. Mi moramo da krenemo ispočetka. Nas ima oko četiri i po miliona. To vam je Beč, po broju stanovnika. Imamo ogromnu teritoriju, raspolažemo ogromnim resursima. Nama ne treba, ali stvarno, ništa više od volje i, naravno, rada kako bismo nešto napravili.
DANI: Je li u ovom trenutku za BiH važniji, da tako kažem, ekonomsko-pragmatični pristup iskorištavanju energetskih resursa ili ekološki?
MILJEVIĆ: Mislim da je moguće kombinirati oba pristupa. Mi ne možemo zbog ekologije zapostaviti sve ostale resurse. S druge strane, ne možemo ni ići u industrijalizaciju, pošto težimo Evropskoj uniji. Ono što ja vidim kao problem je to da se u BiH niko nije dogovorio koje ćemo resurse zadržati zbog ekologije, a koje ćemo da zaposlimo. Nema strategije, sve se radi od slučaja do slučaja. Malo bi pravili elektrane na Vrbasu, pa malo na Drini... Kad nemate koncept, onda je sve moguće i ništa ne valja.
DANI: Kolika je trenutno inflacija u BiH?
MILJEVIĆ: Trenutno je negdje oko dva posto. U praktičnom smislu to znači da euro slabi i pod uticajem cijena energenata dolazi do blagog porasta cijena. Zbog ekonomske krize, niko se ne usuđuje da podigne cijenu baš za onoliko koliko bi ustvari trebao nego većinom pokušava da u okviru svoje kalkulacije podnese taj trošak.
DANI: To znači da se inflacija smanjila u odnosu na kraj 2008., kada je iznosila između 12 i 15 posto.
MILJEVIĆ: Tako je.
Slučaj Dragomira Babića
Novac čini čuda
DANI: Vaše ime je bilo na onoj famoznoj "crnoj listi" Dodikovih neprijatelja. Je li još uvijek?
MILJEVIĆ: Mislim da jest. Ja sam rođeni Banjalučanin i nisam u Banja Luci repa bez korijena. U ove četiri godine nisam pozvan ni na jedan društveni događaj, bilo da se radi o koncertu ili nekom ekonomskom forumu, ili bilo koji događaj u organizaciji Grada ili Vlade RS-a. Istina, krajem 2008., Dodik me je pozvao u onaj čuveni ekonomski savjet. Bio sam na prvom sastanku, rekao sam da smo prošli prvi talas krize, ali da nam predstoji tsunami, i to ekonomski, a ne finansijski i da bi se morali spremiti za to. Nakon toga je predsjednik Vlade održao predizborno predavanje kako smo mi najbolji na svijetu. Ja sam vidio da je to jedno neozbiljno društvo i da tu nemam šta tražiti. Od pojavljivanja te "crne liste" koju spominjete, jako mali broj medija se uopšte usuđuje da me pozove, da me bilo šta upita.
DANI: Kako Vi gledate na slučaj Dragomira Babića: on je bio jedan od najžešćih kritičara režima, dok se nije spektakularno javno posuo pepelom po glavi i iskazao divljenje Miloradu Dodiku, "personifikaciji RS-a", kako ga sada zove?
MILJEVIĆ: Očito je da novac čini čuda. Ispali smo dosta naivni i to ne samo kad je gospodin Babić u pitanju. Mi nemamo nikakvu demokratsku tradiciju. Živjeli smo u socijalističkom sistemu u kojem se moglo, ako niste psovali druga Tita i Partiju, sasvim pristojno živjeti. Mi nemamo ni u odgoju odnos prema onome što se dešava. Mi smo navikli da nam neke vođe čarobnim štapićima rješavaju probleme. Ovdje ljudi nemaju vjeru u sebe. Glavni razgovori o državi počinju i završavaju za kafanskim stolom i tu je problem.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
"
