Koliko god su sumanute pojedine teorije o smrti Davida Dragičevića, ne zaostaju nimalo ni ove o revolucijama, Soroševcima, rušenju MUP-a RS nekom imaginarnom kriminalizacijom, što je jel'te uvod u reformu policije, prenos nadležnosti, reaktiviranje priče o bratstvu i jedinstvu, afirmacija zajedničke države i bla bla bla...
npr.
Citiraj:
Њега је узео под своје, пуни му главу, а и за ову "мисију" у федерално Сарајево "припремио" га је један лик који се годинама шлихтао сарајевској махали, и зна добро како та махала размишља, шта воли чути.
Но досадио послодавцу који је махали приказао један "гријех" из прошлости овог лика, махала га шутнула, и џабе шлихтање.
Зна да та сарајевска махала воли чути како су у Српској оптерећени мржњом према Бошњацима (ово друге вјере читај Бошњаци), и да би сваки повод искористили да скрве на "добре Бошњане".
Говорник, корисни идиот је пренио жељену мантру свјетини у Сарајеву федералном. Прилично немушто, тешко да га је ико "регистровао", ти на том скупу су и тако ту били по задатку, зарад реафирмације приче о Моми и Узеиру. Све скупа, врло прозирно.
Ako uzmemo da je istina npr. ovo o čemu Schlager priča, da je stav SDS - opozicije generalno, da se slučaj ne politizuje, da političke stranke iz opzicije, na animiraju i organizovano pokušavaju namamiti ljude na prosteste, onda je morao da postoji i reciprocitet sa druge strane. Vlast nije smjela i ne treba da se petlja u istragu. Milorad Dodik je mudro shvatio da je prvobitno petljanje bila greška u koracima i povukao se, diplomatski ostavljajući "nadležnim institucijama" da se bave slučajem. Dobar potez, mada nedovoljan da amortizuje početnu štetu, jer je samo uplitanje predsjednika RS, dovelo do (opravdane) sumnje u početnu policijsku verziju. Tim potezom, ostavio je Lukača na vjetrometini. Sa druge strane, ni Lukač, od početka nije smio da bude umiješan u istragu, niti da se bavi njome uopšte. Samim tim je i bemislen njegov nastup na skupštini (ovdje se ograđujem od činjenica koje je iznio), jer operativne detalje istrage, bar po mom nekom nahođenju ne treba i NE SMIJE, pred skupštinu da iznosi ministar (makar on bio i ministar unutrašnjih poslova) već glavni inspektor, šef policije ili neko drugi iz operative. Ono što je ministar trebao da odgovori, i na šta da reaguje, jeste ishitrena početna konferencija za medije, na kojoj je prvobitna verzija događaja iznesena kao rezultat maltene jednodnevne istrage i uzeta kao konačna verzija događaja. S obzirom da su načinjeni brojni propusti, već tada, u istrazi, ministar je trebao i morao da reaguje mjerama kojima bi kaznio odgovorne, makar da djelimično amortizuje nagli revolt javnosti koji se pojavio. Tada je počela da se rađa sumnja u policijsku verziju događaja (prilično opravdana u tom momentu, kad se uzmu u obzir sve okolnosti), sumnja je prerasla u otvorenu reakciju, koja uzima rastuće razmjere, jednostavno jer dio ljudi vidi priliku da kroz ovaj slučaj iskaže nezadovoljstvo stanjem u društvu i državi generalno...
I slažem se da je Davor postao instrument Vaskovićevih napada na vlast, Lukača prvobitno, ali se dotičnom daje legitimitet time što upravo ministar na posebnoj sjednici, o njemu priča dobar dio svog izlaganja. Sa druge strane autističan/ignorantski pristup ovom problemu, od strane medija bliskih vlasti ide u prilog tom davanju legitimiteta. Istina je vjerovatno negdje na sredini...
I mislim da je Lukač, ovom najavljenom tužbom za klevetu protiv Vaskovića, upao u klopku. Bilo kakva presuda da bude, Vasković će to da okrene u svoju korist. Ukoliko procijene da nije kriv (manje vjerovatno) situacija je jasna, Lukač ispada naivan. Ukoliko ga proglase krivim (vjerovatnije), Lukač izlazi kao pobjednik pred sudom, ali ispred javnosti, Vasković dobija novi zamajac da oplete po korumpiranom, instruisanom i kriminalizovanom pravosuđu. Okreni-obrni, voda ide na njegov mlin...