banjalukaforum.com

The elections were a great spur to the alternative media since the ruling party
had to give the impression, at least temporarily, that it would tolerate other points
of view. In this way, a handful of newspapers, Nezavisne novine and Novi
prelom in Banja Luka, Alternativa in Doboj and Panorama in Bijeljina, all of which
had been launched or relaunched since the signing of the DPA, became
mouthpieces of the opposition. Of these, Nezavisne novine was by far the most
influential, evolving, with financial assistance from the UK’s Overseas
Development Agency, the US Agency for International Development (USAID)
and George Soros’ Open Society Fund, from a fortnightly newspaper into a
weekly in June and a daily in August. Moreover, the daily boasted a circulation
of 4,000 and the weekly of 9,000, which though objectively low was,
nevertheless, far greater than any other publication in Republika Srpska.

“In key moments, when we were suffering pressure from all structures –
political, police, judicial – thanks to the Open Society Fund B&H, “Nezavisne
novine “ survived to become a profitable newspaper, as it remains today.”
Željko Kopanja
“Nezavisne novine”

Što nisu vodili za Simu Drljaču? Ah da ubili su ga isti mirotvorci.
Da smo mi narod ko što nismo, trebali smo priklati par SFOR vojnika i baciti bombe pod vozila pa bi znali da nisu došli na izlet u RS...

George Soros’ Open Society Fund

Pa naravno da su izdajnici za Hrvate da nisu možda patriote? Denisu Kuljišu čak je prijećeno smrću kad je objavio knjigu o pljačkaškoj privatizaciji.

Лицемјерство је кад си један дан члан Арканове партије и пишеш о њему да је херој а други дан узмеш паре од Сороша и онда пишеш како су припадници твог народа кољачи.
Е то је лицемјерство.

Ali to nije odgovor na konkretno pitanje koje sam postavio?

Sinoć je Željko Kopanja, medijski vlasnik svega u manjem BiH entitetu, malo bogobojažljivo, rekao Srpskoj i njenoj djeci kako je optužen od strane SNSD-a da je američki špijun. Ovo je dakako najteža optužba i ljaga koja može da padne na nekog u Srpskoj od strane Dodika i klike. Optužba je pala na poslednjoj sjednici SNSD-a.

Kako bi zainteresovao gledalište, saopštio je kako su Amerikanci uložili 2,5 miliona KM u ,,Nezavisne novine“ i ,,Glas Srpske“, čiji je vlasnik.

Dakako, pored očiju i ušiju, čovjek mora imati i malo mozga da bi shvatio Kopanju.

Naravno da Željko Kopanja nije nikakav američki špijun i plaćenik. Tačnije, podjednako je američki čovjek kao i Milorad Dodik. Taman toliko.

Sve ovo je, zapravo, bio najobičniji Kopanjin spin.Ovim je sebe prikazao kako žrtvu. U Srpskoj ga napadaju da je američki špiju, a u Federaciji da je velikosrpski nacionalista.

U svakom slučaju, Kopanja nije propustio priliku da objavi puku kako su njegovi pogledi, a time i mediji čiji je vlasnik, izrazito, gotovo ekstremno ljevičarski. Na čitaocima je da povjeruju u ovako opskurnu izjavu. Barem kad je ,,Glas Srpske“ u pitanju.

Kao lokalni novinski magnat, Željko Kopanja je naglasio da su sarajevski mediji više pod uticajem politike nego mediji u Republici Srpskoj. To je donekle i moguće. Jer mediji u Federaciji jesu pod uticajem lokalne politike, ali mediji u Srpskoj, preciznije velika većina, na čelu sa Kopanjinim, su u službi političke vrhuške Milorada Dodika. A, uticaj i služenje su različiti pojmovi.

Žao mi Bakira

,,Žao mi je Bakira Hadžiomerovića. On je žrtva čaršijskih struktura, a nagradio sam ga zato što je bio mlad i perspektivan. Najbolji Novinar je Senad Avdić.“ Otprilike ovako je prvo pero Srpske pojasnilo čitavu ujdurmu, ali i nagradu koju je 2007. uručio uredniku 60 minuta.



Kako reče Kopanja, ne sviđa mu se ,,jezik tabloida“ koji koristi Bakir Hadžiomerović. Naravno, prije nekoliko godina, taj isti, identičan Bakirov jezik mu nije smetao.
Požalio se gledaocima Kopanja kako će ova godina biti izuzetno teška i kako nije nimalo jednostavno ,,nahraniti“ 600 gladnih novinarskih, i ne samo novinarskih, usta u ,,Glasu“ i ,,Nezavisnim“. Tek kad smo čuli podatke o broju zaposlenih, postaje jasno zašto je Vlada davala tolike donacije svojim telalima. Treba stvarno nahraniti toliku armiju svojih dobošara. Samo, rade li baš svi u inform-biro sistemu Srpske? Očigledano da ne. Po Kopanjinom mišljenju, biće otkaza u ovoj godini.

Vlasnik ,,Nezavisnih“ nije propustio priliku da kaže narodu da je Boris Dežulović dobio otkaz iz dva razloga. Oba su prilično čudna.

Prvi je poslednja Dežulovićeva kolumna u kojoj navodno pominje Dodikovu familiju. Ne treba pominjati da je riječ o metafori. Znao je to i Kopanja, ali eto, to mu je bio povod. Proziran, ali šta se može.

Drugi razlog je još luđi. Naime, ,,Nezavisne„ nisu mogle da plaćaju Dežuloviću 150 eura po kolumni. Ukoliko je to istina, zaista će pljuštati otkazi u novinama blizankama.

Nastavio je Željko Kopanja da se žali na sveobuhvatnu situaciju u novinskom izdavaštvu. Tiraž je u padu, ali eto, vadi ih broj posjeta portalima. Sa druge strane, i oglašivači su zakazali. Dakle, iz svega se da zaključiti da Vlada pod hitno mora upumpati novce u papirnate mrtvace.Odbrana Dodikova i posljednji dani

Ljudi su mogli iznova čuti priču o ljubavno-informativnom pismu Miloradu Dodiku. Bio je to jedan lament nad izgubljenim prijateljem. Prijateljem koji, po Kopanji, sluša više mafijaše i tajkune od njega.

U tom tonu, Kopanja je priopćio kako mu nisu potaman niti svi ministri u Vladi, niti svi savjetnici. Zapravo, jedino vjeruje Miloradu Dodiku i Antonu Kasipoviću. Ostali su očigledno ispod crte. Koliko je to stvar Kopanjine paranoje, a koliko zaista ima istine u totalnoj nekompetenciji Dodikove svite, vrijeme će pokazati. Najvjerovatnije, riječ je o kombinaciji ove dvije stvari.

,,Dodik je emotivan i isuviše slab na ljude“, poentirao je Kopanja, pravdajući Miloradove izlive nacionalizma u poslednjih 5 godina. Jednostavno i lakonski. Nije kriv Mile, krive su okolnosti, koje su isprovocirale tu njegovu ,,emotivnu prirodu”, navodi Kopanja.

Ustvari, još uvijek su prijatelji, samo što Dodik navija za Srbiju, a Željko za Bosnu i Hercegovinu. Kako dirljivo!

,,Pomalo sam umoran i sinovi će u budućnosti voditi posao. Ja idem da igram remi.“

Ovako je završio svoje obraćanje narodu Željko Kopanja. Iz ove zadnje dvije rečenice može sa zapravo vidjeti trenutno stanje medijske oligarhije u Srpskoj. Ona je umorna i od same sebe.
Ide da igra remi.