Veoma je ružno kada naša omladina (gdje i ja spadam) nema pojma o svom gradu.. Danas smo u školi imali divno predavanje profesora istorije iz druge smjene o našem gradu.
Elem, da počnem:
Postoje razne teorije i o samom nazivu Banjaluke. Neki smatraju da je riječ nastala spajanjem riječi ''banja'' i ''luka'', ali to zvuči isuviše jednostavno. Druga teorija, možda više vjerovatna, govori da je naziv nastao iz riječi ''banova luka'', jer je luka značilo ''livada uz rijeku'', koja je kako vidimo, bila vlasništvo nekog bana. Otuda i naziv Banjaluka.
Istorijsko doba Banjaluke počinje prvih godina nove ere, kada su Rimljani zavladali ovim krajevima. U blizini Banjaluke (Donja Dolina) je pronađeno i sojeničarsko naselje u kom su našli razne predmete korištene u ''domaćinstvu'' kao što su: metalno ognjište (jer nisu mogli zapaliti vatru na podu kolibe, pa izgorila bi), tanjurići, posudice, šljemovi, fibule(šnale, kopče)..
Banjaluka je prvi put spomenuta u pisanom istorijskom izvoru 6. Februara 1494 godine. (nakon Varvara).
Hipolit pokorni - sagradio je staru Gimaziju na mjestu današnjeg dječijeg pozorišta.
Kada su vršena iskopavanja kod Kastela, pronađeni su kameni žrtvenik koji je izgleda stajao uz neki objekat, najvjerovatnije uz hram posvećen Jupiteru. Tu su takođe našli i posuđe, rimske novčiće..
Na mjestu samog Kastela, stajala je ''kastra'' - vojno utvrđenje.
Da je Banjaluka bila važno ''naselje'' pokazuje nam ''put soli'', koji vodi od Splita, preko Mrkonjić Grada, do Banjaluke, pa dalje do Slavonije, preko kojeg su prenosili so.
U srednjem vijeku, varvari su unazadili razvoj grada, i od tog razdoblja, Banjaluka se više ne pominje u pisanim istorijskim izvorima. Pominje se ''vrbaški grad'' (oko XII vijeka) ali ne znamo da li se misli na Banjaluku.
1527/8 pada pod Tursku vlast; vladaju do 1878 godine
1878 - 1918 vlada Austro-Ugarska
1918 - 1941 Kraljevina Jugoslavija
1941 - 1945 NDH
1945 - 1992 SFRJ
Još jedna važna ličnost u istoriji Banjaluke je Ferhad paša Sokolović koji je stvorio bosanski pašaluk čiji je glavni grad bila Banjaluka. Tek sad Banjaluka postiže položaj shodan njoj.
Sokolović takodjer gradi nama dobro poznatu dzamiju, Sahat kulu, 216 radnih objekata, pezistan (''tržni centar'')...
Kastelu je sadašnji oblik dao Numan paša početkom XVIII vijeka, čak se 1737 vodila velika bitka između Austro-Ugarske i Turske pod Kastelom, kada su Austro-Ugari zamalo osvojili Banjaluku.
Sada prelazim na dio legendi:
O Šehitlucima (ne pada mi na pamet da ih zovem Banj brdo)
Možda vam i nije poznato, ali šehiti su turski vojnici koji poginu za vjeru, časno, za vrijeme borbe.
3 konjanika šehita su ubijena u boji kod Kastela tako što su im glave odsjecene. Po legendi oni su svoje glave dočekali u ruke i odjahali u pravcu Šehitluka. Takođe legenda kaže da su svoje krvave vratove prali na izvoru, koji je dobio naziv Vratinac. Jedan vojnik se okrenuo i pogledao(koja ironija) prema gradu, i na mjestu je umro. Ostala dva su odjahala do vrha gdje su i umrli. Na tom mjestu su i sahranjeni.
Druga legenda o Safikadinom grobu (prije možda dve godine je nešto o tome bilo na televiziji, ne sjećam se kojoj)
Safikada je djevojka koja je (ne)sretnim slučajem prolazila pored Kastela kada je vidjela jednog vojnika Omera i u kog se zaljubila na prvi pogled. Ljubav je bila obostrana, ali kao što to obično biva njeni roditelji su to branili govoreći kako je on vojnik, kako nije za nju, kako će jednom otići na drugo mjesto da se bori, itd. Naravno, oni se nisu na to obazirali i njihova ljubav je sve više jačala. Jednoga dana, desi se ono što su njeni roditelji predviđali, Omer je morao otići negdje u Malu Aziju da se bori. Vijest je stigla neočekivano, poginuo je u borbi. Safikada je patila za njim, zaklela se na vječnu ljubav, ali njega više nema. Obukla je svoje najljepše haljine i u podne je stala ispred topova na Kastelu koji su pucali označavajući podne. Tačno u podne, topovi su je ubili. Po legendi, njeno tijelo je sahranjeno u mali grob (blizu Kastela, kod sadašnje mesnice ''Kod Laze''), gdje se uvijek nađe neka dobra duša koja će zapaliti svijeći na djevojcin grob.
Izvinjavam se na štamparskim greškama, boli me kažiprst desne ruke pa otežano pišem,
Ako ima neka netačna informacija, molim vas prijavite ovde, i takođe ako vi imate neke informacije, napišite ovde.
Takođe, ovom prilikom se zahvaljujem profesoru istorije (Banjalučka Gimnazija)
|
.
.
, a koliko se sjecam..naziv je malko drugaciji..ne mogu da se sjetim tacno (u ove sitne nocne sate )... 
nema niko pojma o svom gradu... jednom prilikom ja kažem prijateljici: '' kreni ti polako, srešćemo se kod paskulne ciglane. a ona će meni, koje sad ciglane?'' 
.
.
. Tako mlada pa duva.
.