dosao sam na ovu stranicu sa prilicno jasnom idejom sta da napisem, ali kada sam vidio kako se vi raspravljate... pa, zamislite.
elem
prvo cu da prokomentarisem ono sto mi je djelovalo zanimiljivo, pa cu poslije da napisem
nesto
Citiraj:
Pjer Giro
okorjeli semiolog. kao i jedan moj profesor. dakle, beznadezan slucaj.
Citiraj:
Mora biti konkretno jer umjetnik mora da slika nesto.
ali to nesto moze biti apstraktno. o tome kasnije.
Citiraj:
Ako je cela "stvarnost" nepregledan sistem kodova i znakova
ako je... da li je?
Citiraj:
mislim d atu treba znacajno razbiti culnu i emotivnu percepciju
drago mi je da utopija naglasava vrlo bitnu razliku izmedju cula i osjecanja koja se u danasnje kvazihedonistickom svijetu cesto brkaju.
Citiraj:
Zar izrazavanje putem stilizacije ne proizvodi dodatna kodiranja koja samo otezavaju spoznavanje konkretnog?
zar sama stilizacija nije razumjevanje?
(ali ti si to vec nekako dotakao sledecom recenicom - pitanjem)
Citiraj:
radi se o nedostatku predmetnosti
mislim da kazes da muzika ima nedostatak predmetnosti jedan veoma vazan znak vremena u kome smo nauceni da razmisljamo vidjenjem. gledati - vidjeti - uvidjati. ali ja mogu da mislim i zvucima koji su tada jednako stvarni kao oblici. jednako kao rijeci.
Citiraj:
Posmatrac mora da zna ne samo sta osjeca gledajuci sliku, vec i pozadinu stila kojim se umjetnik koristi
kao sto je gospodin semanticar koji je spomenut na samom pocetku teme jednom napisao: stil je covijek. tako da je svaki umjetnik (ali i svaki covijek) jedan stil. ali vise nego sto posmatrac treva da zna ono sto si nazvala pozadinom stila umjetnika, sam umjetnik bi trebao da zna pozadinu svog stila.
Citiraj:
Ne svida mi se onaj princip po kojem svako treba da razumije djelo na svoj nacin.
meni se svidja - dijelom. dijelo tako, a dijelom se drzati djela.

Citiraj:
Po tome bi i kritika djela bila subjektivna, a ona ipak mora imati nesto objektivnosti.
ne mora. sta cemo sad?
a sada ce me do mene dovesti dvije recenice
Citiraj:
Ako nesto nije 100% objektivno onda je subjektivno.
Citiraj:
Apstraktna umjetnost se zove tako da bi se razlikovala od predmetne umjetnosti
ako nesto nije 100% objektivno, onda je i objekitvno i subjektivno. u tome je stvar, sto je stvarima dopusteno preplitanje. zato mislim da umjetnost ne moze biti ''konkretna'' ili ''apstraktna'', nego je uvijek oboje. mikelandjelo je apstraktan, rotko je konkretan. ali su i ono suprotno. tako je i sa znacima, jer su i oni u isto vrijeme konkretni i apstraktni, pojedinacni i opsti. svaki znak u isto vrijeme otkriva dio sebe i sakriva ostatak i u tom odnosu on postoji i kao konkretan, specifican, ''predmetan'' i kao apstraktan, opsti ili ''sustinski''. svaki znak ima i tajnu, ali ima i tijelo, a tajna je tijelo u samoj sebi.
cijela ova zbrka nastaje zato sto je drustvu neophodna podjela na dusu i tijelo, dusu i srce, dobro i zlo, ljubav i mrznju, konkretno i apstraktno. fragmente je lakse svariti nego jednog cijelog covjeka, a i to moze samo zmija u malom princu. mnogo je lakse, mnogo ''svarljivije'' prici necemu znajuci mu brend - konkretno, apstraktno, kolaz, kubizam, hiperrealizam, kombinovana tehnika. ali prici necemu otvoren, ranjiv, svjestan opsanosti, bola i straha koji su bliski i moguci - to je tesko. to moramo rascistiti sami sa sobom.
ono kuda bismo dalje mogli razmisljati je definisanje apstraktnog i konkretnog i da li bi su se fotografija, film, radio mogli nazvati konkretnim umjetnostima, a slikarstvo, vajarstvo, knjizevnost, strip apstraktnim i gdje su tu arhitektura i ples? i sta kada alen rene snimi na filmsku traku pikasovu gerniku? sta je onda to? ili kejdz na radiju?
(narovucenije: ko o cemu, baba o ustipcima)