Nakanjujem se odavno da napisem nesto o nasoj Cetvorici ponukan izlozbama koje su se proteklih godina odrzale. Neki dan sam u prolazu prije nego sto cu da odem iz BL, u krugu baste sljezove boje, na betonu u cosku uz samu zgradu starog doma JNA vidio bistu Fra Ivana Frane Jukica. Inace ova je bista rad naseg vrsnog akademskog vajara Ahmeda Besica. Interesantno je da je grad dugo odbijao da postavi Bistu IFJ a zato sto je ovaj bio svecenik i rahmetli cika Fuci (Fuadu Balicu) koji je i zasluzan za njeno postavljanje su govorili da ide i vidi da nema mozda biskupija para za bistu. Fuco je ipak bio malo veca vidra pa je Ivu Andrica zamolio da postane clanom odbora za izgradnju biste, sto je ovaj sa zadovoljstvom prihvatio. Onda su gradske vlasti popustile jer jebi ga jedno je Fuco a drugo je Ivo.
Elem vratit cemo se na Ahmeda Besica i njegovu bistu nekom drugom prilikom, mozda kad ponovo stave Fra Ivana na postolje u njegov mali park.
Pricu o Cetvorici cu poceti pjesmom koju je o njima spjevao jos jedan veliki Banjalucanin gromada od covijeka u svakom pogledu nas Irfan Horozovic.
ČETVORICA
Četvorica kroče u prostor što pamte
Duša nema puta sred tamnih veduta
Čovjekov ozaren pogled s njim luta
U predjelu koji gasne poput lampe.
Sloj zore na trepavicama, to je san.
Sjen verbalne nijanse. Mlin pređom svira
Paučinom drevnom koja zvekir dira,
Zube Kirke - od njih svaki biva nišan
Vrijeme je kist, portret godišnjeg doba,
Žar jesenje palete, staza umira
Što vodi početku čiji kraj je Soba.
Soba u pejzažu: četiri putnika
(Gozba proljeća vino prirode zbira)
Sjede oko stola koji sav je slika.
Cetvoricu su cinila cetiri svrsena studenta Banjalucke pedagoske skole likovnog odsjeka; Dusan Simic, Bekir Misirlic, Enver Staljo i Alojz Lojzo Curic. Vode se kao banjalucki studenti ali su u stvari samo Simic i Misirlic zavrsili u BL, dok su Staljo i Curic drugu godinu zavrsili u Sarajevu.
Potekli su iz skole velikog Boze Nikolica i Aleksandra Bojka koji su opet svoje skole ucili kod legendarnog Spire Bocarica ( o njima neki drugi put)
Dusan, Bekir, Enver i Lojzo svojim povratkom u Banjaluku odlucise da na izlozbama nastupaju zajedno i da pokusaju da razdrmaju soc-realisticku scenu gdje su glavni motivi na izlozbama bili lopata i kolica.
1953 u Krajiskim Novinama (Glasu) objavljuju svoj Manifest i organizuju prvu zajednicku izlozbu
Nisu imali mnogo zajednickih izlozbi ali ono malo sto jesu je dobrano uzdrmalo tadasnju likovnu scenu stavljajuci Banja Luku u rang sa Zagrebom po progresivnosti. Poslije njih su u Beogradu osnovana Sestorica a u Sarajevu je jos dugo vremena trebalo da prodje do prvog stvarnog modernizma.
Mnogo se jos moze naci na netu vecinu sto sam ja ovde napisao ima na stranici o gospodinu Lojzi Curicu. Ja bi samo jos da kazem da je grupa trajala jako kratko jer se njihov spiritus movens Dusan Simic ubio u 31 godini 1961 godine.
Staljo, Misirlic i Curic su nastavili da rade i kao pedagozi i kao kulturni radnici i naravno kao umjetnici sto su prije svega i bili.
Tesko je naci slike na netu tako da ako galerija opet bude organizovala izlozbe moj vam je savjet da odete i pogledate slike.
Lojzo Curic
Lijevce Polje
Suturlija
Kasniji radovi
Neimar
Bekir Misirlic
Dusan Simic
Enver Staljo
Ima tu jos monogo stosta da se doda i o cetvorici i o njihovim zivotima stosta se moze naci na netu a dosta se jos uvijek moze cuti od ljudi sa kojima su bili bliski.
Postoje naravno i mnogi drugi slikari koji zasluzuju mozda i zasebne teme od brace Berber preko gore spomenutih Nikolica Bojka i Becarica i Popovica pa do Dragasa i mladjih generacija koji su vec afirmisani i koji dolaze. Bez obzira na sve uspijehe i komercijalnu popularnost pojedinih slikara Cetvorica ipak odskacu kao neki trailblazeri i stoje rame uz rame sa Spirom Bocaricem koji ne samo sto ostavi iza sebe monumentalne umjetnicke slike vec i 1937 snimi prvi turisticki propagandni kolor film u Banja Luci o Banja Luci.
Nastavit cu kad mi zica opet krene iduci put sa Spirom nadam se
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.Zao mi je samo sto je to bio neki tezak period u nasem drustvu,kada su ljudi ipak bili okrenuti kako prezivjeti,a ne kako nesto napraviti (iako to ne vrijedi za Bekira,u tome periodu je napravio MAKOVE)
