dragann je napisao:
Iako pesimističan ipak konstruktivan post!
Kako sam shvatio, iznio/la si prepreke i barijere ali nisi negirao/la da nemamo resurse za ovaj vid turizma.?
Prvo da riješimo ovu "o/la" dilemu...dakle u pitanju je "o"

Drugo, ne mislim da je ova priča u tonu pesimizma nego trenutne realnosti. Naravno da je takvu situaciju u budućnosti moguće promijeniti.
Dakle postoje resursi, mislim nismo ovdje preksinoć sa šljive spali, ali ne postoje uslovi.
Citiraj:
Nedavno sam čitao da su mnogi dvorci u Zagorju komercijalizirani te da donose profit onima koji upravljaju s njima. Svakako da su evidentni i indirektni efekti za širu društvenu zajednicu.
Kada je riječ o tim zagorskim dvorcima jedan od njih je npr. Kulmerov dvorac, tj. Kulmerovi dvori koje je kupio Todorić. Da bi ga uopšte mogao kupiti (i to po prilično povlaštenim uslovima), bio je obavezi da ga renovira i pretvori u hotel. Nakon izvjesnog vremena on je izvršio prenamjenu objekta u rezidenciju. Znači hotel ne postoji. A onda je i podigao dva abnormalna kredita stavivši dvorac pod hipoteku. Tako da je sad sudbina tog dvorca prilično neizvjesna. Dakle indirektni efekti za širu društvenu zajednicu ne postoje, barem ne oni pozitivni.
Drugi interesantan primjer je u Novom Sadu. Sve hotele u Novom Sadu su kupili kriminalci gdje su na tenderima uglavnom bili jedini ponuđači. Jedan od takvih hotela je i hotel na Petrovaradinskoj tvrđavi preimenovan u Leopold. Ovdje dakle "investitor" nije kupio kompletnu tvrđavu jer je barem to u ovom trenutku na sreću nemoguće, već samo hotel koji se nalazi u njenom sklopu. U trenutku posebnog arhitektonskog zanosa, "investitor" dovodi čovjeka sa bagerom i kreće da ruši dio bedema na tvrđavi, dakle zaštićenog spomenika kulture, jer mu se ne uklapa u koncepciju...
Ovi primjeri ti se mogu učiniti kao ekstremni, ali to je jednostavno princip po kojem se neke stvari na našim prostorima odvijaju. Promjena takvih principa bi predstavljala ispunjavanje jednog od uslova o kojima sam govorio.
Citiraj:
Recimo, ako u sklopu Kastela funkcionira dobar restoran i ako se u Kastelu stalno nešto dešava što uzrokuje konstantnu posjetu to znači da i ja kao proizvođač povrća mogu imati neke koristi od toga ukoliko ugovorim poslovnu suradnju sa gazdom restorana.
U teoriji si potpuno u pravu. Prvi uslov za to je da gazda restorana ne kupuje povrće u Maxi-ju

Druga stvar koja je po meni bitnija je da taj restoran bude uklopljen u to okruženje i da nudi autohtonu kuhinju.
Međutim, posmatrajući dosadašnju praksu, vjerovatno bi dozvolu za otvaranje restorana dobio brat od tetke nekoga u aktuelnoj vlasti, koji bi onda otvorio fancy pizzeriju, sve sa inox detaljima i disko kuglom.
Citiraj:
Mislim da je naš osnovni problem kako zadržati turiste na duže vrijeme.
Uglavnom smo prolazna destinacija.Šta učiniti da bude drugačije??
Pa mislim da sam ti u prošlom postu već naveo neke stvari...
Dakle taj turista...
1. Mora da zna da postojiš
2. Mora da zna šta mu nudiš
3. Mora da zna po čemu se razlikuješ od drugih i šta je to karakteristično i autohtono u tvojoj ponudi
4. Mora da zna kako da dođe do tebe i da po mogućnosti ima normalan put, a ne da se klacka do besvjesti izrovanim drumovima
5. Mora da ima gdje da spava
6. Mora da ima sa kim da komunicira
7. Treba da bude u mogućnosti da sam obilazi lokacije na osnovu besplatnih mapa koje će dobiti već u hotelu sa ucrtanim lokacija znamenitosti, ali i restorana, mjesta za zabavu i slično, i na osnovu mapa postavljenim na glavnim gradskim ulicama, na osnovu višejezičnih putokaza, i na osnovu savjeta sa turističkih punktova
8. Mora da ima mogućnost izleta na više ili manje udaljene zanimljive lokacije
9. Mora da ima mogućnost da potroši novac na suvenir koji će ga podsjećati na mjesto koje je posjetio, a ne da se na ulicama umjesto suvenira prodaju plastične igračke, čarape i šnale za kosu
....i naravno ima toga još...dakle obezbeđenje svih ovih i drugih uslova treba da bude usklađen proces koji na kraju treba da dovede do klime povoljne za turističku djelatnost.
I na kraju kada se govori o nama kao "prolaznoj destinaciji", valjda je sasvim jasno da turistu teško može privući objekat kao što je Sherwood ili ona bizarna pagoda kod Neplana, ali nekakav domaći restoran izgrađen u tradicionalnom stilu, sa dosta prirodnih materijala na obali Une, Sane ili Vrbasa već može.