Sa jednog drugog foruma:
Sto se tice naziva ili imena jezika kojim Bosnjaci govore, taj je jezik u srednjem vijeku najcesce nazivan slavenskim ili ilirskim, a nesto kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u jednom notarksom spisu grada Kotora od 3. VII 1436, u kojem je zabiljezeno da je gradski knez kupio petnaestogodisnju djevojku "bosanskog roda i hereticke vjere zvanu bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je 1581. nekom fratru "bosanskim jezikom". U opcu upotrebu naziv bosanski jezik ulazi u XVII i XVIII stoljecu. Zabiljezeno je da su dubrovacki poklisari (ambasadori/veleposlanici, op. moja, H.B.) pocetkom XVII st. pricali u Zvorniku nekom Bostandzhi Mehmed-begu da "u audijenciji kod Njegovog Velicanstva" (sultana) ne govore italijanskim, "nego ovim bosanskim jezikom". Slavni turski putopisac Evlija Chelebi biljezi u XVII st. da Bosnjaci govore bosanskim jezikom, a spominje i prvi bosansko-tursk irijecnik, koji je 1631. sastaqvio Muhamed Hevai Uskufi. Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic pise 1735. da u Bosni ima svecenika koji se u vjerski mobredima pomazu bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima dovoljno da poznaju bosanski jezik. Od tada se nizu brojni podaci da se u Bosni "eglendishe bosanski" (Matija Mazuranic, 1842, Ivan Kukuljevic Sakcinski, 1851. i dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine trazili su od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku, umjesto Grka, postavi covjek "vican bosnjackom jeziku". Jusuf-beg Cengic je u listu Bosnjak 3. XII 1891. pisao dase u pogledu vjere najbolje moliti Bogu na arapskom jeziku. Ali ako neko ne zna arapski, onda neka se moli na jeziku koji je svako "od svijih roditelja cuo i naucio, to jest ovdje bosanski".
Naziv bosanski jezik ostao je u sluzbenoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatsker propagande da se tro ime izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve nadlezne organe da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatkso-srpskim. Time je zvanicno ukinut naziv bosanski ili bosnjacki jezik. S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. XI 1907. dozvoljeno Bosnjacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje koristiti naziv bosanski jezik. Poslije 1918. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslaviji, ta je praksa jednostavno ukinuta i napustena. Naziv bosanski jezik bio je u praqksi prosto ekskomuniciran i fakticki zabranjen sve od 1945. do prvih mjeseci 1991, kada su ga Bosnjaci putem svoje stampe i publicistike spontano vratili u upotrebu, sto je vec naucno utemeljeno i razrijeseno.
Osnovne karakteristike Bosanskog jezika:
- leksicka gradja(fond rijeci) koja je najbliza sadasnjim normiranim knjizevnim jezicima.
- Pravilna upotreba svih 7 padeza
- Pravilna konjugacija(mijenjanje glagola po licima i vremenima)
- Pravilna upotreba sva 4 akcenta
- Prelazak silaznih akcenata sa rijeci na prijedloge ispred njih
- Pravilna upotreba glasa "H" gdje mu je po etmologiji mjesto.
Nikako Turcizmi i upotreba glasa "h" gdje treba i ne treba.
Potpuno je pravilno upotrebljavati i hljeb-kruh, peskir-rucnik, krst-kriz, stric-amidza, opstina-opcina itd.
Sluzbeni jezik bivse Jugoslavije je bio svima Srpsko-Hrvatski. Sa novim drzavama su dosli i novi jezici kao sluzbeni. Bosanski jezik takodjer ima i spominjanje u istoriji i upotrebu
kao i susjedni jezici. Razlike velike skoro da i nema, ali jezik ne mora biti razlicit da bi bio priznat. Paradoksalno bi zvucalo danas da Bosanci upotrebljavaju iskljucivo Srpski ili Hrvatski. Nikad ga nisu ni upotrebljavali, a narodi bivse Jugoslavije su uvijek upotrebljavali termin "nas jezik" ili maternji.
SLOVO O TURCIZMIMA
Turcizmi za koje nemamo slavensku zamjenu:
bakar, barut, boja, bubreg, carapa, cekic, cesma, celik, cizma, duhan, dzep, jatak, jorgovan,
kalup, katran, kula, kundak, kutija, les, limun, majmun, papuce, rakija, sapun, sator, top,
fakir, bazuka, cela, cerga, behar, jasmin, gajde, taban, ... Turcizmi koji u Hrvatskom imaju Slavensku zamjenu a nemaju u
Bosanskom/Srpskom/Makedonskom/Bugarskom:
ala, basca/basta, carsaf, coban, jastuk, jorgan, kajmak, kalaj, kasika, kajsija, makaze, marama,
peskir, sat, secer, ekser, hajde, sundjer, durbin, pirinac, zanat, kajdanka,...
Jela i pica na Turskom:
boza, baklava, jufka, kajgana, kalja, halva, lokum, pekmez, pilav, cevap,
cufta, corba, pita, somun, sutlijas, sudjuk, tursija, serbe, sarma,.... Turcizmi koji su potisnuli slavenske rijeci:
balvan, biser, dzep, dzon, fenjer, gajde, galama, hambar, pamuk, cerpic, cuskija, halka, bozur,
burma, ular, juris, kalauz, kalfa, kalup, kama, kapija, karabatak, karanfil, krevet, lakrdija,
ma(h)murlik, mamuza, melez, mermer, meze, miraz, mumija, nisaniti, oklagija, oluk, ortak,
kandza, pare, percin, rakija, sacma, saksija, sandale, sedef, sedra, sirce, skela, solufi,
surla, segrt, sismis, tambura, tava, tavan, tepsija, tezga, toka, tumbati, turpija, veresija,
zumbul,.....
Turcizmi koji se upotrebljavaju paralelno sa slavenskim rijecima:
bedem, belaj, bena, besika, biber, budala, dzak, dusek, dzaba, dzerdan, dzogat, kavga, cilim,
cekrk, copav, corav, kais, karaula, kepec, kirija, kandjija, korbac, kursum, majdan, mana,
memla, odaja, odzak, pasulj, pihtije, rende, sakat, sanduk, sepet, samar, sasav, tek, uckur,
krec,.....
Turcizmi sa punijim i visestrukim znacenjem:
harati, dzukela, djubre, djuture, halaliti, baksuz, burgija, becar, begenisati, bekrija, jaran,
kijamet, konak, krntija, magaza, me(h)lem, musterija, mustuluk, natenane, rahatluk, rusvaj,
sevdah, sevap, tarapana, tefter, srklet, trampa, zahmet, zijan, zulum,...
Tucizmi koji govoru daju karakteristicnu boju:
dzelat, dzumbus, ceif, avlija, gurbet, bericet, bilmez, bujrum, busija, kabadahija, kaldrma,
kidisati, kokuz, maksuz, maksum, mangup, megdan, mehana, merak, nakarada, namcor, neimar, sofra,
raja, sadaka, soj, sokak, srma, tapija, teferic, ters, timariti, ujdurma, zijan
Valja napomenuti da je mnogo Turskih rijeci porijeklom latinizam napr sofa, tulipan ili iz Grcke kao napr. hefta. Jedno je sigurno, rijeci su dosle sa Turskom, ukorijenile se na Balkanu i izgovaraju na Turski nacin.
Nabrajati Germanizme odnosno latinizme bi bilo suvisno zbog obima rijeci. Dolaskom Turske dolazi do gubljenja nekadasnjih granica, mijesanja jezika i kultura sto je rezultiralo da se danas svi
jako dobro razumijemo. Hrvatska nije bila u sklopu Turske, ali je jezik otrpio promjenu poslije u kraljevini SHS. Danasnji Hrvatski nije nista drugo do slavenizacija stranih rijeci, sto znaci da te rijeci pasu ostalim jezicima koliko i Hrvatskom. No sav trud je nepotreban, jer jezik ne mora biti puno razlicit da bi bio priznat. Da se upnu iz petnih zila ne mogu promijeniti vise od
2000 rijeci a postojeci fond je 200 000 rijeci, isto kao i u nasem jeziku. Srpski jezik nema nista manje Turcizama nego
Bosanski i siguran sam da se vecina gore navedenih rijeci nalazi u Srpskom i hrvatskom rijecniku.
Danas slavenski pricaju i narodi koji nemaju Slavensko porijeklo kao napr. Bugari, ostaci Romana po Dalmatinskim gradovima, ostaci
starosjedilaca u centralnoj Bosni, Crnoj Gori i Srbiji, ostaci starih Makedonaca u Makedoniji itd.
Rumunski jezik je prepun Slavenskih rijeci, a Sloveni koji nastanjuju najveci dio sjeverne Grcke pricaju Grcki isto kao i austrijski Slaveni - Njemacki.
Engleski jezik ima najmanje 50% latinskih rijeci, pa Englez nije manji Englez zbog toga.
Hrvat nije Hrvat ako slucajno ode u pozoriste, Srbin nije Srbin ako se obrise rucnikom, a
Bosnjak nije Bosnjak ako popije kafu umjesto kahve. Usput da kazem, u cijelom svijetu izuzev Finske i Hrvatske se kaze kafa.
Nastavak u sljedecem broju.
Svi mi ustvari govorimo istim jezikom koji Hrvati slobodno mogu zvati Hrvatskim, Srbi Srpskim,Bosanci Bosanskim, Crnogorci Crnogorskim. Dan danas ce vecina ljudi prvo upitati:" Jel" na nasem
,ili zna li sta na nasem itd.". Paradoksalno je jedino naturati drugima ime jezika iz politickih pobuda, kao napr. Srpski/Hrvatski Bosancima. Jezik se odvajkada u Bosni nazivao Bosanski ili Slavinski.
Austrijanci nas jezik zovu Bosanski i Zemaljski. 1907 god. prvi put se uvodi termin srpsko-hrvatski,
pored bosanskog. Dolaskom kraljevine SHS bosanski se ukida. 1954 god. na Novosadskom dogovoru bilo
je dosta polemike oko naziva srpsko-hrvatski, jer su tadasnji lingvisticari bili svjesni da se radi o nepostojecem tj. vjestackom jeziku. Medjutim tadasnja politika je bila da jezik spaja a ne razdvaja
narode a Bosna je bila idealna polazna tacka. Naravno da za Bosanski tada nije bilo mjesta, jer su
tadasnji vizionari isli na to da citava zajednica bude u buducnosti jedan narod sa jednim jezikom.
|
). Naime, jedan od "bosanskih" pozdrava Allah uegber (nadam se da sam dobro napisao) se na engleskom kaze = God is the greatest! buahahah... idemo dalje: glasses (inace naocari) = djozluci... pih ima jos bisera al sam zaboravio 
ako se sjetim dodacu! imaju jos neki pozdravi na bosanskom koje nisam mogao ni izgovoriti!!! ufff bas nam je tezak jezik!
na prednjoj stani je je zastava BiH i engleske 
uostalom neka, i treba da se vracamo izvornom jeziku i filtrirati sranja kojima smo uceni €0 godina od strane ustasa, cetnika i ostalih poltrona 