banjalukaforum.com

Škola iz snova u Švedskoj: Nema učionica i propitivanja

Švedski naučnici su zaključili da tradicionalne učionice, koje podrazumevaju redove klupa i stolica, ne podstiču kreativnost i saradnju kod dece. Zbog toga su odlučili ne samo da redizajniraju školski nameštaj, nego i da u potpunosti ukinu koncept učionice.



Prostor za individualno i grupno učenje

Brojni stručnjaci širom sveta do sada su predlagali redizajnirani nameštaj za učionice koji će probuditi najbolje u đacima i podstaći ih da budu kreativniji, ali sada je švedski školski sistem otišao i korak dalje.

Kompanija "Vitra", koja drži više od 30 škola u Švedskoj, predlaže da se učenje odvija u prostoriji nalik na kamp, a da se tradicionalna učionica potpuno elimiše.


Najnovija "Vitra" škola pod nazivom "Telefonplan" počela je sa radom u avgustu prošle godine u Stokholmu. Škola koju je projektovala arhitektonska kompanija "Rosan Boš" više liči na kreativan prostor kakav ćete naći u kompanijama poput "Gugla" ili "Piksara", nego na tradicionalne škole.


"Selo": male kuće za grupni rad

Đaci samostalno mogu da rade na svojim laptopovima, dok sede na maštovito osmišljenim ostrvima. Ukoliko treba da sarađuju sa svojim drugarima na određenim projektima, oni u tom slučaju koriste prostor nazvan "selo" u kome se nalaze male kuće za grupni rad, ili otvoren prostor koji može da primi više učenika.

Filozofija "učenje kroz igru" podstiče radoznalost i kreativnost


Nameštaj koji podstiče kreativnost i maštu

Jeni Jepesen, direktorka škole "Vitra Telefonplan", kaže da novi dizajn školskog nameštaja ima za cilj da podstakne kreativnost i radoznalost kod dece, kao i da im ponudi kako vreme za samostalni rad, tako i ono koje će koristiti za rad u kolektivu. Deca nisu klasično podeljena u razrede prema uzrastu, već su grupisana u različite grupe prema nivou znanja, što predstavlja prilično naprednu ideju.

Kampusi nalik na prirodu i neobičan nameštaj podržavaju filozofiju da "deca treba da uče kroz igru, na osnovu njihovih potreba, radoznalosti i sklonosti". Kako kažu u "Vitri", to ne važi samo za decu u Švedskoj, već i za onu širom sveta zbog čega bi ta filozofija trebalo da se primenjuje i u drugim zemljama.

Elitni američki univerziteti ponudili su besplatno onlajn obrazovanje. Od Harvarda do Stenforda, sve veći broj elitnih univerziteta otvara svoja “digitalna vrata” masama. Oni nude najpopularnije kurseve onlajn potpuno besplatno, omogućujući svima sa internet konekcijom da uče od uglednih profesora i naučnika.

Kao u Diznijevom filmu: Ovako izgleda koledž iz snova

I. H. | 12. 01. 2014. - 22:40h | Komentara: 57
Kada bi se radnja nekog Diznijevog filma odigravala na koledžu, sigurni smo da bi to zdanje u velikoj meri podsećalo na Univerzitet Hajpoint u Severnoj Karolini.

Predavanje o besplatnom obrazovanju u NUB RS
Zanima vas istorija rok muzike? Kriptografija? Kako da programirate auto-robota? Da naučite kineski? Dođite u četvrtak u Narodnu i univerzitetsku biblioteku Republike Srpske i otkrijte kako da brzo i kvalitetno ovladate novim vještinama!

U četvrtak, 20.11.2014. godine u NUB RS, sa početkom u 12 časova, Vesna Vuksan iz Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“, predstaviće savremene tendencije i kanale kvalitetnog besplatnog obrazovanja dostupnog svim zainteresovanim građanima putem interneta.

U okviru projekta Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ za mrežu javnih biblioteka Srbije: prenos znanja, sadržaja i programa, koji finansira Ministarstvo kulture Republike Srbije, do kraja 2014. godine bibliotekari Univerzitetske biblioteke posjetiće 26 gradova u Srbiji i predstaviti najnovija saznanja i preporuke iz oblasti doživotnog učenja koje danas putem interneta besplatno nude prestižni svjetski univerziteti i instituti, kao što su Berkli, Stenford, Jejl, Prinston, univerziteti u Tokiju, Londonu, Kopenhagenu i na stotine drugih akademskih institucija najvišeg ranga.

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ predstaviće koncept besplatnih onlajn kurseva dostupnih putem portala Coursera i EdX. Ovi portali nude preko hiljadu kurseva iz različitih oblasti: psihologija, teorija igara, istorija rok muzike, održivi razvoj, programiranje, kineski za početnike, umjetnost, i brojne druge koji će svakom polazniku omogućiti da prema sopstvenom izboru, i u vrijeme koje mu odgovara, stekne nova znanja najvišeg kvaliteta u svega nekoliko sedmica. Pored toga, biće predstavljen i portal Univerzitetske biblioteke „Znanje za sve“ koji nudi snimljena predavanja poznatih profesora sa svjetskih univerziteta prevedena na srpski jezik zahvaljujući Klubu volontera Univerzitetske biblioteke.

Autor: Frontal

HELSINKI - Učenici u Finskoj od naredne godine više neće učiti pisana, već će samo koristiti štampana slova.
Ključna cilj ove reforme jeste da se u svijetu digitalnih tehnologija i interneta usvoje vještine koje će omogućiti bolje formalno i lakše neformalno obrazovanje.
Finski obrazovni sistem mnogi smatraju jednim od najboljih u svijetu, ali ovu reformu mnogi doživljavaju kao potencijalno opasan eksperiment.
S druge strane, zagovornici vjeruju da se trendovima koje nameće razvoj tehnologije ne treba tvrdoglavo protiviti.
Stručnjaci navode da je razvoj tehnologija u savremenom društvu toliko ubrzan da današnja djeca više ne znaju kako će izgledati struka koju uče kada izađu iz klupa, odnosno da li će taj posao raditi ljudi, kompjuteri ili roboti.

Smještena u planinskom području kineske Anhui provincije, u gradiću Mao Tan Čang, obrazovna institucija "Mao Tan Chang High School" predstavlja najtežu i najzahtjevniju kinesku školu. Ovu školu pohađa više od 20.000 učenika, koji uče i dan i noć kako bi se pripremili za gaokao, tj. prijemni za fakultete, koji je izuzetno zahtjevan u Kini.
Većina učenika potiče iz ruralnih dijelova Kine, posebno jer znaju da im uspješno položen prijemni ispit otvara vrata boljeg života, daleko od poljoprivrede, čime se bave njihovi roditelji. Ova škola i njeno nastavno osoblje pomaže svojim učenicima da se pripreme za fakultet, ali to ovdje i nije tako teško, jer su sve aktivnosti koje nemaju veze sa učenjem jednostavno zabranjene.
Tako učenicima nije dozvoljeno da gledaju TV niti da koriste internet ili mobilne telefone. Zabavljanje je takođe zabranjeno. Ono što je zanimljivo jeste da spavaonice u ovoj školi nemaju utičnice, a sve kako bi bilo spriječeno da učenici napune elektronske uređaje koje eventualno unesu u školu. Kampusom redovno patrolira obezbjeđenje, a nadzorne kamere se nalaze na svakom koraku.
Škola zapošljava uglavnom muške nastavnike i profesore, koji se prema učenicima ponašaju kao prema vojnicima i koji neće oklijevati da učenike i kazne, ukoliko ne budu znali potrebno gradivo. Zapravo, nastavničke plate i bonusi i zavise od uspješnosti njihovih učenika, tj. čiji učenici imaju bolje ocjene, oni imaju i veće plate. Takođe, s obzirom na to da su u potpunosti posvećeni svojim učenicima, plata ovih nastavnika je dva do tri puta viša nego nastavnicima u "običnim" srednjim školama.
Zanimljivo je da su i gradske vlasti dale svoju podršku vojničkom režimu škole tako što su u gradu zatvorile sve prostore za zabavu, poput kafea i disko klubova. Čak ni učenici koji ne žive u internatu, već sa roditeljima, ne smiju da gledaju TV niti da se bave bilo kakvim vannastavnim aktivnostima.
Napori školskih vlasti su svakako dali rezultate. Naime, 1998. godine svega je 98 njihovih učenika bilo primljeno na fakultete, dok je taj broj danas daleko veći i prošle godine su čak 9.132 učenika bez problema položila prijemne ispite.

Oduvijek je smatrana najskupljom školom na svijetu sa školarinom koja je bila duplo skuplja od one na poznatom Itonu. Riječ je o Institutu "Le Rosey", gdje godina školovanja košta oko 80.000 funti, a ovu školu su pohađala i djeca ser Rodžera Mura i Elizaber Tejlor. Ovo je škola koju preferira evropsko plemstvo, kao i superbogati.
Prošle sedmice zvaničnici ove škole boravili su u Londonu, a sve kako bi animirali i privukli nove učenike. Prezentacija u Londonu je bila samo jedna u nizu koje se održavaju širom svijeta, a delegacije Instituta slične promocije rade u Sjevernoj Americi, Kanadi, Bliskom istoku. Najviše aktivnosti imaju između januara i marta.
A da je riječ o elitnoj školi, svjedoči i podatak da škola posjeduje svoju jahtu kao i koncertnu salu sa 1.000 mjesta. Takođe, u sklopu internata nalazi se i konjički centar gdje studenti mogu da jašu na 30 čistokrvnih konja, najbolje rase. Prema veb-stranici Instituta, kampus se prostire na 28 hektara veličanstvenog krajolika, gdje su smještene zgrade za studente.
"U internatu žive i predavači sa svojim porodicama, kako bi osigurali disciplinu i red. Takođe, samim time su uvijek na raspolaganju učenicima da saslušaju njihove probleme", stoji na veb-stranici škole. Škola se nalazi na oko 30 kilometara od Ženeve, a u internatu se nalazi 179 soba, od kojih su neke jednokrevetne, a neke trokrevetne. U kampusu se nalaze 53 učionice i osam naučnih laboratorija. Takođe, postoje specijalno dizajnirane sobe za muziku, orkestar i umjestnost.
Kao sastavni dio kampusa su i 13 sala za igre, kao i dva zdravstvena centra.
Škola ima i deset teniskih terena, dva bazena, tri fudbalska igrališta, jedan teren za ragbi, te sterlište.
Učenicima je na raspolaganju i teren za golf, kao i karting staza. Kada dođe zima, cijela škola se preseljava u zimski centar Gštad.
Neki od poznatih učenika ove škole su iranski šah, zatim kralj Albert Drugi do Belgije, te princ Renije od Monaka.

Obrazovni sistem Južne Koreje: Tri lekcije koje možemo da naučimo od njih
Možda će vas iznenaditi da čujete da se Južna Koreja zajedno sa Finskom nalazi na vrhu liste zemalja čiji đaci postižu najbolje razultate na testiranjima. Obrazovni sistem ove azijske zemlje može da pruži vrijedne lekcije svakoj zemlji, jer tamošnja djeca ne “bubaju” već uče s razumijevanjem, što doprinosi znatno boljim rezultatima.


Prije 50 godina, Južna Koreja se oporavljala od građanskog rata i obrazovni sistem je bio na jako niskim granama. Međutim, pravilnim reformama školstva i pametnim ulaganjima, ova zemlja je uspjela da postigne nevjerovatne rezultate. Tako je sada svaki građanin Južne Koreje pismen, a 85 posto đaka nakon srednje škole upisuje fakultet. Njihovi đaci postižu vrhunske rezultate na PISA testiranjima, pa se zajedno sa Finskom nalaze na prvom mjestu. Dr Ivan Ivić, jedan od autora Strategije obrazovanja, objašnjava za portal “24 sata” da azijske zemlje za ovako visoke rezultate svojih učenika mogu da se zahvale pravilnom pristupu predavača.
- Da biste dobro razumjeli o čemu se ovdje radi i kako naša zemlja može da poboljša svoje školstvo, trebalo bi prvo da znate da PISA testiranje ne gleda koliko dobro učenici znaju gradivo, već testira postignuća 15-godišnjaka iz svih zemalja. Drugim riječima, prati se koliko dobro umiju da primjene ono što su naučili u školi, objašnjava dr Ivić, naglašavajući da baš tu leži glavna “caka” za poboljšanje školstva u zemljama regiona.

1. Bitna razlika u pristupu gradivu
Naše škole su, za razliku od azijskih, programocentrične, što znači da je svrha postojanja škole da se ispredaje program koji propisuje država. Iako bi u teoriji ovo i mogao da bude dobar pristup, u praksi to najčešće znači da nastavnici upišu u dnevnik da je obrađena neka lekcija, čak i ako većina đaka nije razumjela o čemu se zapravo radi. Nerijetko se dešava da se u dnevniku nađe i lekcija koja uopšte nije ispredavana, već je đacima samo rečeno da to pročitaju kod kuće.
- To je veliki problem, i po tom pitanju bismo mogli da se ugledamo na azijske zemlje, koje imaju drugačiji pristup. Kod nas je samo bitno da se program iznese pred učenike, a ne da se nastavnici stvarno potrude da djeca to i razumiju. U Južnoj Koreji se radi baš na tome da djeca razumiju gradivo, i zato oni pokazuju mnogo bolje rezultate na testiranjima ovog tipa, objašnjava on.
Prema riječima dr Ivića, profesori iz azijskih zemalja se učenicima bave onako kako je to radio profesor Kosta Vujić – trude se da djeca razumiju svaku riječ. Shodno tome, očekuju se i visoki rezultati, a za ovu zemlju je karakteristično da đaci uče tokom cijele godine. Čak i kada nisu u školi, imaju dodatnu nastavu. To jeste jako naporno za mlade, ali tu dolazimo do druge bitne razlike.

2. Kratak period mučenja za dugoročno uživanje
Južnokorejski đaci uče mnogo više nego njihovi vršnjaci u evropskim zemljama, ali zato i postižu znatno bolje rezultate. Njihova kultura je takva da se talenat ne smatra nečim sa čime se rađate, već nečim na čemu se radi, pa zato vjeruju da napornim radom i trudom može mnogo toga da se postigne. Nakon školske nastave, đaci nastavljaju sa učenjem uz privatne profesore, koji su jedno vrijeme bili zakonom zabranjeni da se ne bi stvarala velika razlika između bogate i siromašne djece. Međutim, đaci su spremi da prođu kroz mukotrpan proces školovanja, jer znaju da ih na kraju čeka dobar posao sa adekvatnom platom.
Naši đaci su svjesni da im posao nije zagarantovan bez obzira na to koliko učili, pa je jedna od sjajnih taktika za podsticanje učenja i obezbjeđivanje radnih mjesta. Međutim, trenutno ova taktika nije izvodljiva u zemljama regiona.

3. Ulažu mnogo više novca
Južna Koreja ulaže u sve nivoe obrazovanja 7,6 posto BDP-a dok npr. BiH za istu svrhu izdvaja 6 posto, a Srbija svega 3,8 posto. Novac pravi ogromnu razliku, a dr Ivić objašnjava zašto.
- Oko 95 posto novca, koji se izdvaja za školstvo u Srbiji, odlazi na plate, pa ostaje jako malo novca za opremu, inovacije i obuku nastavnika. Čak i ako zanemarimo da je procentualna razlika velika, čak i da izdvajamo isti procenat, morate imati u vidu da naših 5 posto nije isto što i njihovih. Mi smo imali neki plan da se do 2020. godine procenat za prosvjetu poveća na 6 posto, ali ne znam koliko se na tome radi, ističe on, dodajući da novac ne mora da bude presudan faktor, ali svakako mnogo znači.
(24sata.rs)

Finska bi uskoro mogla da izvrši najradikalniju promjenu obrazovnog sistema ikada, odbacivanjem institucije “predmeta“ i izučavanjem fenomena.


Ova skandinavska država već ima jedan od najboljih obrazovnih sistema, a mladi Finci su među prvima u rangiranju PISA.

Ipak, većina 16-godišnjaka smatra da je učenje po predmetima prevaziđeno, nadležni planiraju da ih poslušaju i uvedu sistem istraživanja fenomena, poput Evropske unije, u okviru kog će đaci učiti o jezicima, istoriji, politici i geografiji.

Sistem je ujednačen, svaki segment ima određeno vrijeme, a poenta svega je da se eliminiše često pitanje: “Šta je poenta ovoga što učim?“.

Menadžer za razvoj iz Helsinkija Pasi Silander ističe da se svijet toliko promijenio napretkom tehnologije, tako da stari načini edukacije više nemaju nikakvu praktičnu primjenu.

“Mladi sada koriste kompjutere, uzmite recimo primjer banaka, nekada su one imale mnoštvo službenika, a sada veliki dio njihovog posla završavaju mašine“, istakao je Silander.

Ipak, promjenama sistema se protive nastavnici koji su se “specijalizovali“ za jedan predmet, a nije teško zaključiti zašto. Novi sistem bi ih primorao da prošire svoje znanje, kao i da međusobno sarađuju.

“Nastavnici koji bi to prihvatili dobijali bi novčani bonus. Ima škola koje imaju staromodne sisteme koji su funkcionisali u prošlom vijeku. Sada nam treba nešto novo, nešto što bi bilo primjenjivo u 21. vijeku“, istakala je menadžerka za obrazovanje Marjo Kilonen.

Ona je dodala da bi novi sistem obrazovanja mogao da se proširi na cijelu državu do 2020. godine.