Prosvjeta, kao u jednoj od slavnih epizoda Nadrealista, "sisa motku" ispod svih nivoa. Ono što je potpuno nejasno je to zbog čega je plata profesora koji radi u osnovnoj školi manja od plate profesora zaposlenog u srednjoj školi. Radimo isti posao: učimo djecu, pišemo godišnje, mjesečne i druge planove i pripreme, itd. Jasno je da će država uštediti nešto novca na ovome, ali kakvu korist od ovoga imaju nastavnici koji imaju srednju ili višu školsku spremu? Upravo oni i jesu tražili da se plata predavača u osnovnoj školi izjednači, bez obzira na stručnu spremu koju predavači imaju, smatrajući da su oni "završili" ko zna koliko fakulteta baveći se ovim poslom. Pri tom su zaboravili da su mogli da se školuje dalje, niko im to nije branio. Trebalo je samo malo volje, a za primjer im može poslužiti gospodin Rajko Kuzmanović (njega bi trebali da znaju, pa ga samo zbog toga navodim kao primjer čovjeka koji je znao šta znači termin stručno usavršavanje). Zar isto znanje imaju, npr., profesor engleskog jezika i neko ko je završio extra ubrzani prekvalifikacijski kurs u režiji Gojka Savanovića i stekao zvanje nastavnika engleskog jezika? Profesora u osnovnim školama je malo, oni su uglavnom pripadnici mlađe generacije, i njihovi glasovi protiv takvom prijedlogu sindikata su bili u manjini. Jedan dio i nije u sindikatu, ne osjeća da ovaj zastupa njihove interese, što se i pokazalo tačnim. Radimo u osnovnoj školi zato što nismo mogli da dobijemo bolji posao, pa čak ni u srednjoj školi. Pojedine srednje škole imaju svoje izvore finansiranja, npr., ugostiteljska (da ne navodim na koji način, jasno je koji su to izvori), i plate profesora su u njima i do sada bile znatno veće nego plate profesora u osnovnim školama, pa čak i u nekim srednjim. Na kraju priče o Zakonu o platama, koja je poruka mladim ljudima? Vrijedi li ići u školu, učiti, kupovati knjige i drugu literaturu, ...?
|