hm...nevjerovatno je to. u najvecu studentsku zabludu, koja glasi:”od sutra pocinjem” nisam vjerovao dok se skoro nisam sjetio pogledati u kalendar i sat. bacivshi pogled na te dve jako
bitne (ono sto tek sad pocinjem da shvatam) stvarcice, dosao sam do zakljucka da sam nevidjeni beter. naime, uzevsi u obzir cinjenicu da mi predavanja traju tamo od pocetka oktobra, pitam se sta sam to ja dodjavola radio 4 mjeseca? odgovor takodje tek sada shvatam - jednostavno NISTA! i sve to zbog tog famoznog SUTRA.
evo, rok se opasno priblizio...u narednih 5 dana ja bih trebao nauciti jos 500-tinjak stranica jedne jako dosadne knjige (oko 200 sam par dana radeci u kontinuitetu “progutao”, ali onda sam opet stao i do sada, mjesec dana kasnije, ni milimetar dalje se pomjerio nisam). moguce? mislim da ce svako iole normalan potvrditi da nije. zato, vrlo je moguce da preskacem taj prvi i pichim na drugi rok koji je 20 dana kasnije. medjutim postavlja se pitanje, da li je i to moguce ako nastavim ovim sadasnjim tempom? mislim da je odgovor opet poprilicno jasan - NEMOGUCE! evo, ja sam svjestan toga da sam umjesto kuckanja ove poruke mogao nauciti par sranica, ali to kao da me se ne dotice. ne znam, u srednjoj sam imao nekog reda. mogao sam sjesti i bez problema nauciti ono sto se od mene trazi, ali ovo...ne znam, ni sam ne razumijem u cemu je tolika drasticna razlika. jedno je jasno, a to je da sam se ulijenio da je to za nepovjerovati. kad mi sunce grane kroz prozor u sobi, nista mi drugo u glavi nije sem kafe sa drustvom u gradu. a ucenje, kao po obicaju moze da saceka do SUTRA. najcrnje od svega je to sto se i dalje drzim tog pogubnog recepta, i to jos svjestan posljedica svega toga. ne znam, jednostavno NE ZNAM zasto to i dalje radim. vjerovatno je to lakse uciniti nego uzeti knjigu. ja sa drustvom na kafi uzivam, dok knjiga koja te ne interesuje obicno zamara oci i vise ti sluzi kao jastuk.
i sada, svaki put kad se ponovo osvrnem prema satu, opet shvatam koliko grijesim. i opet roditelji vrse uzasan pritisak na mene, i opet se mene nista ne dotice. sve i dalje ide po starom. ja znam da ja puno toga dobijam uspjehom na fakultetu, ali eventualnim neuspjehom sve to pada u vodu. a uz to dolaze i osude mojih poprilicno strogih i na momente nepodnosljivih roditelja, te sankcionisanje nekih meni bitnih stvari.
no da ne duzim (vec je i ovo previse), ode sad uciti, al ono najozbiljnije. treba ponovo uci u shemu, jer ovako ocito ne ide i ne moze da napreduje. nigdje necu veceras jer me sve ovo pojede zivog, pa i nisam nesto zainteresovan za lumpovanje. pab moze da priceka, dok profesori na faxu bas i nemaju toliko strpljenja.
u svakom slucaju ostajte mi zdravi, veseli i debeli! c-ya!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Jel opet bilo odgadjanja?
i da,.. slabo ja nešto učim... 
(istoriju učim na relaciji 'od kreveta desno kroz hodnik, pa nazad')
, obici sve ono sto sam planirala a nisam stigla, otici frizeru