Što se tiče šokačkih izraza koje djeca pokupe slušajući sinhronizacije u hr produkciji ne vidim da je to nešto zabrinjavajuće po budućnost njih i njihove okoline, jer vrijeme prolazi a klinci će se od tih Ben 10 kenjaža ionako prevesti na američke izraze koje će naučiti u GTA ili Call of Dutyju. Kako vrijeme prolazi tako se i čovjek sam gradi i reformira, a obzirom kako je današnjoj djeci zbog raskošne ponude dostupno više nego što su njihovi roditelji u istoj dobi imali, i sami će kasnije shvatiti da je ''istorija'' pravilniji izraz od ''povjesti'' (premda je i ''povijest'' stara srpska riječ

).
Evo mog primjera:
rođen sam 1988. i bio sam dijete tokom rata, imao sam kasete s bajkama koje je recitirao legendarni Zijah Sokolović, gledao sam HRT i bez problema čitao i razumio prijevode Santa Barbare, Esmeralde i Usurparadore, pa opet sam i tako mali znao šta i kako trebam pričati, čak sam u samoposluzi umjesto Lijanovićeve ''Obiteljske'' kobase tražio ''Porodični''

da me neko kojim slučajem ne bi grdo pogledao (znate onaj vic, u ono vrijeme dođe baba kod doktora i kaže 'doktore boli me ZVIJEZDA', pita je doktor koja sad zvijezda a ona će jadna potiho 'ma rekla bi KRSTA ali neću da me čuju').
Inače, ovi današnji crtaći itekako se gledaju i kupuju, fale mi ona vremena kada su Vlastimir Đuza Stoiljković, Nikola Simić i ekipa ozvučavali Nindža Kornjače, Transformerse, Hi-Menove i ostalo, imali su neku toplinu za razliku od hrvatskih njonjavaca od sinhronizatora.
Lep post.
Pogotovo što se tiče sinhronizacije Ninja Turtles.