Citiraj:
IN MEMORIAM - prof. dr Đemal Kolonić: Ukras Banjaluke
IN MEMORIAM - prof. dr Đemal Kolonić: Ukras Banjaluke
Branko Dokić - 02.01.2012 19:39
Kada nas zauvijek napusti neko koga smo voljeli, ko nam je na ovaj ili onaj način pripadao, koga smo posebno cijenili, izbjegavamo da upotrijebimo riječi umro ili preminuo.
Umjesto toga tražimo neke blaže riječi ili metafore kojima saopštavamo tu istu bolnu istinu. Tako vas i ja ovom prilikom podsjećam da je 3. decembra 2011. godine prof. dr Đemal Kolonić, nakon kraće bolesti, u 70. godini utonuo u vječni san bez snova. Njegova uža porodica, rodbina i mnogobrojni prijatelji s tugom i bolom su ga ispratili na put iz svijeta stvarnosti u svijet uspomena na mjesnom groblju u Ljubiji, kod Prijedora. Na svim licima su se ocrtavali pomiješani tuga zbog rastanka i ponos što su ga imali, što su dio njega, što su učili od njega, družili se s njim, bili mu saradnici ili im je on bio saradnik, ili, jednostavno, samo zato što su ga poznavali.
Izuzetnim ljudima, kakav je nesumnjivo bio Đemal, priliče izuzetne i posebne okolnosti od samog rođenja. Jedna od tih posebnosti su njegova dva rođendana. Zvanično, Đemal Kolonić se rodio 5. juna 1942. godine, iako je stvarni datum njegovog rođenja 30. septembar 1942. godine. Ali, posebnost nije samo u dva rođendana. Komemorativnu besjedu 5. decembra 2011. godine, pred prepunom Koncertnom dvoranom Banskog dvora, dekan Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, prof. dr Petar Marić, počeo je sljedećim riječima: "Datum 30. septembar 1942. poznat je kao dan kada je Ljubiju zadesio razoran požar. Istog dana, da li je to slučajno, upaljen je i jedan plamen novog života. U porodici Kolonić rodio se sin Đemal. Priroda je opet pravila ravnotežu. Malog Đemala je darovala genetskim kodom u koji mu je upisala misiju da bude plamen koji se polako rasplamsava i svojom dobrotom grije sve ljude oko sebe." Đemal je, zaista, bio plamen koji je, ne samo grijao svojom dobrotom, već je i svojom nadarenošću osvjetljavao nepoznate puteve u svijetu telekomunikacija, kojem je skoro pedeset godina pripadao. U temelje njegove nadarenosti ugrađeno je i izuzetno vaspitanje skromne višečlane porodice, iz kojeg je crpio otvorenost, dobronamjernost, iskrenost i čovjekoljublje prema svim ljudima i u svim prilikama.
Dobar je čovjek ukras sredine u kojoj živi. A dobar čovjek je onaj s više vrlina nego mana. Rijetko ko može da se sjeti neke Đemalove mane. Zadugo još u sjećanju će ostati njegove brojne vrline koje je neprestano prenosio na svoje najbliže, svoje studente, kolege i prijatelje. Bio je istinski ukras Banjaluke.
U svemu što je radio, Đemal je bio prvi ili među prvima. Bio je najbolji učenik Gimnazije u Prijedoru, kojeg su se profesori sjećali do kraja života. Bio je najbolji student prve generacije (1962. godine) studija elektronike i telekomunikacija i prvi diplomirani inženjer tadašnjeg Tehničkog fakulteta u Banjaluci. Odmah po diplomiranju, 1966. godine, zaposlio se kao asistent na Katedri za telekomunikacije istog fakulteta. Poslijediplomske studije je završio 1973. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, odbranom magistarskog rada pod nazivom "Statistička predikcija govornih signala". Doktorirao je 1978. godine, takođe na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, odbranom teze pod nazivom "Prepoznavanje govornika na bazi kratkovremenih kontura osnovne učestalosti govornog signala". Time se definitivno svrstao u pionira i jednog od vodećih naučnika u bivšoj Jugoslaviji za područje digitalne obrade signala.
Kolonić je 1974. biran u zvanje docenta, a 1984. godine u zvanje profesora za naučnu oblast telekomunikacije Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci. Osim što je bio dugogodišnji šef Katedre za telekomunikacije, bio je po dva mandata prodekan i dekan fakulteta.
Kao nastavnik, stvorio je prepoznatljivu školu telekomunikacija u Banjaluci na temeljima koje su izrasli mnogobrojni inženjeri, danas svjetski priznati stručnjaci u praksi ili naučnici na institutima i univerzitetima širom svijeta. Ostaće upamćena njegova izuzetna sposobnost da sa krajnjom jednostavnošću i lakoćom objasni veoma složene pojmove i fenomene statističkih telekomunikacija i teorije informacija kojima je naučno bio predan. Njegova predavanja o potpuno nepoznatim stvarima studentima su ličila na poznatu im priču. Kao da je prema Koloniću smišljena jedna od najboljih definicija dobrog predavanja - sve je jasno dok predavač priča i sve zaboravljeno kada se napusti učionica. Tajna te uspješnosti je u tome što se od samog početka saživio s telekomunikacijama u tolikoj mjeri da su se međusobno razvijali. Telekomunikacije su razvijale njega, a on telekomunikacije. Zato je sve to što je radio izgledalo jednostavno, pa i to što na predavanjima nikad nije koristio podsjetnik.
Profesor Kolonić je autor ili koautor preko sedamdeset naučnih radova štampanih u časopisima ili saopštenih na konferencijama nacionalnog ili međunarodnog značaja. Koordinisao je radom brojnih timova na projektima za privredu ("Čajavec", "Kosmos" i "Telekom"). Teško je sagledati i, za širu javnost, sažeti sve što je u svom radnom vijeku veliki čovjek, profesor i naučnik, Đemal Kolonić uradio. Kada se hronološki poredaju njegovi naučnoistraživački radovi, onda to, pored slike njegovog naučnog i stručnog interesovanja, predstavlja i svojevrsnu hroniku razvoja savremenih telekomunikacija na ovim prostorima i sam vrh istraživanja iz ove oblasti u bivšoj Jugoslaviji i svijetu. Rezultati njegovih istraživanja iz oblasti digitalne obrade govora primijenjeni su u brojnim uređajima i sistemima, kao što su: kodovanje govora u svrhu efikasnijeg prenosa i memorisanja, govorni automati, telekonferencijski sistemi, prepoznavanje govora, prepoznavanje govornika, sistemi za detekciju riječi, sinteza govora, sistemi za dijalog čovjeka i računara, sistemi za pomoć osobama oštećenog vida, sluha ili govora, sistemi za racionalizaciju korišćenja električne energije itd. Osim toga, bavio se i problemima planiranja i projektovanja telekomunikacionih mreža, njihovom topologijom i optimalnim funkcionisanjem.
Zapažen je doprinos profesora Kolonića na popularizaciji djela dvojice svjetskih velikan Nikole Tesle i Mihajla Pupina. Održao je brojna javna predavanja u bivšoj Jugoslaviji, a u posljednje vrijeme u Republici Srpskoj, o doprinosu Nikole Tesle razvoju telekomunikacija.
Osim rada na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, Đemal Kolonić je bio član Senata Republike Srpske, ministar za nauku i tehnologiju u Vladi Republike Srpske, član Savjeta za nauku Republike Srpske.
Đemal je bio uzoran suprug, otac i djed. Sa svojom Ljubicom imao je dvije kćerke, Aidu i Sabinu, koje su mu podarile troje unučadi: Gorana, Sašu i Anu. Našao je najbolju mjeru i način podjele odanosti poslu i porodici. Često je podsjećao: "Samo su roditelji spremni neprestano davati, bez očekivanja da im se to vrati."
Đemal je volio Ljubiju, u kojoj se rodio, i Banjaluku, u kojoj je izgradio svoje životno djelo. Ljubiji se vratio 5. decembra 2011. godine da tamo počiva. Banjaluka treba da promoviše i dalje razvija ono što joj je ostavio. Ako jednog dana Banjaluka napravi mjesto za vječni počinak njenih velikana, treba da se sjeti istinskog velikana, prof. dr Đemala Kolonića, koji je uvijek bio čovjek, a nikada nečovjek. Ljubija se neće ljutiti.
prof. dr Branko Dokić, Banjaluka
http://www.nezavisne.com/novosti/gradov ... 22147.html 
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
