Profesor ETFa o ETFu (i jos kojecemu..)
http://dijaspora.wordpress.com/2010/06/ ... %E2%80%9C/Citiraj:
1. Slučaj dr Radojke Praštalo ( objavljeno u REPORTERU 5.11.2002., PATRIOTU 24.4.2006-12.6.2006., 21.3.2005-25.4.2005., 4. 7. 2005., 11.7. 2005.)
Zašto sam ja postala žrtva mobbinga? Zato što sam se usuđivala da kažem svoje mišljenje, da kritikujem štetne i nezakonite rabote, što sam željela da Elektrotehnički fakultet ( ETF) u Banjaluci napreduje i razvija se a ne da nakon 47 godina postojanja ima samo 10 svojih profesora ( za razliku od niškog ETF koji je samo 1 godinu stariji a ima 76 svojih profesora!), ni jednu licenciranu laboratoriju za mjerenja i sl. i zato što sam bila žena u struci koju su muškarci sebi neopravdano prisvojili! Također krov prokišnjava, kabineti nemaju ni roletne ni zavjese, a i poslije Savanovićevih i Božićevih „građevinskih poduhvata“ ni prozori se ne mogu otvoriti bez merdevina, pa nam je temperatura u kabinetima već poslije 1. maja i do 500C!
Kolovođe mobbinga nadamnom su dr Aleksandar Ilišković, dr Branko Dokić, dr Milorad Božić, dr Jelenko Vlajić a pomažu ih dr Đemal Kolonić, dr Slavko Marić, dr Petar Marić, sekretar Marko Ninković i drugi poslušnici. Sve to tolerišu svi dosadašnjui rektori i ministri obrazovanja. Ministri obrazovanja se umjesto obrazovanjem i prosvjetom bave- građevinarstvom! Pogodite ZAŠTO!? Naime, obnavljaju stare škole i grade nove iako nema djece koja bi u njih išla, pa se jedna po jedna zatvaraju. Da stvar bude gora, ministar Kasipović je u PRESS-u od 28 marta 2008. izjavio:
„ Ovo je velik dan za Ministarstvo prosvjete i kulture, jer će konačno biti rješeno pitanje izgradnje nekoliko škola u RS.“(!!??) Zar je ovo najveći ( i jedini) „uspjeh“ njegovog ministarstva?!
U najnovije vrijeme ( 2009/10) mojim moberima su se priključili još i novi: sekretar Željko Radanović i rektor Stanko Stanić, gdje prvi falsifikuje zapisnik sa NNV-a ETFa na moju štetu ( vjerovatno po nečijem nalogu jer ne vjerujem da bi on sam tako nešto preduzeo), a drugi je nagovorio Upravni odbor Univerziteta da traži od NNVa ETFa da raspiše PROTIVZAKONIT konkurs umjesto da je tražio da okonča NA ZAKONIT NAČIN PRETHODNA TRI KONKURSA vezana za istu stvar.
Istovremeno se vrši stravičan pritisak na Vrhovni sud da ne rješava REVIZIJU po mom predmetu već da je drži u fijoci već 17 mjeseci, u čemu imaju uspjeha!
Da sam se uvukla u “mišju rupu” kao svi ostali sa ETF-a, smatrala bih se odgovornom za ovo tragično stanje i na ETF-u i u državi, jer bih time podržavala ovo zlo, a tada “NE BIH VIŠE MOGLA DA POŠTUJEM SEBE”, kao što reče naš veliki Meša. Tako ovaj “krst” koji zbog toga nosim i zulum koji trpim je cijena koju moram platiti za taj i takav moj stav. U vezi s tim citirali bih još Ajnštajna:
“ Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne preduzimaju”. Meni je zadovoljstvo i čast da ne spadam niti u jedne niti u druge!
Ja trpim trajan i brutalan mobbing od 1990. kad je dekan postao Branko Dokić, nastavljajući nadamnom teror po naredjenu njegovog apsolutnog šefa Aleksandra Iliškovića, koji je za vrijeme svog dekanskog mandata od 1982 do 1986. na meni sprovodio teror kojim je imao namjeru da me otjera sa ETFa, ali nije uspio. Međutim, on još nikad od toga nije odustao, iako je već nekoliko godina u penziji!
Dokić je bio dekan pet (!!??) mandata, a poslije sebe za dekana je namjestio opet Iliškovića. Ja sam uspjela nekako da nagovorim kolektiv kom je također bio “pun kofer” Iliškovićevog terora, da mu ne produže mandat. Međutim, kontinuitet zla se održao i za vrijeme tri naredna mandata kad je dekan bio Milorada Božića, kog je Aleksandar Ilišković prethodno potkupio novcem fakulteta da dalje nastavi teror nadamnom i taj teror još i danas ( 2009.) traje, a grupa koja ga u kontinuitetu sprovodi je poprimila karakter neformalnog zločinačkog udruženja ( u skladu sa terminologijom Krivičnog zakona RS), koje djeluje u kontinuitetu skoro 20 godina! Njihov teror nadamnom se sastoji u sljedećem: onemogućavanje napredovanja bez obzira na ispunjavanje svih uslova, spletkarenja u svrhu opstrukcije u napredovanju, šikaniranje, omalovažavanje mog rada bez obzira na objektivno priznate rezultate, ukidanje mog predmeta pa opet vraćanje istog, dodjeljivanje mojih predmeta vojnom penzioneru iz Beograda koji dolazi jednom godišnje bez obzira na Bolonjski proces bez obzira što su ga studenti ocijenili izrazito lošom ocjenom ( 6.05), nedozvoljavanje da diskutujem na NNVu, oduzimanje mi riječi i istjerivanje napolje sa sjednice NNVa, špijuniranje onoga što sam izjavila u medijima, i neobezbjeđivanje legalnosti mog statusa i potpisa na fakultetu, sprečavanje u odlasku na konferencije, onemogućavanje učešća u projektima i bavljenju naučnim radom, nedodjeljivanje stalnog asistenta, oduzimanje nastave ( bez obzira na ocjene studenata 8.6, 9.25) itd, itd.
Tako ja i danas, iako je dekan sada Petar Marić, koji nastavlja taj njihov teror nadamnom time što ništa ne preduzima da se situacija normalizira, tj. trpim i dalje mobbing.… Još dolazim svaki dan na posao, a ne radim ništa u struci jer su me potpuno blokirali- što predstavlja isti onaj teror kojem su bili početkom ovog rata izvrgnuti pripadnci manjiskih naroda na prostorima većeg dijela bivše Jugoslavije! Da bih ipak opravdala platu koju primam i da ne poludim ( što predstavlja tzv. samopomoć), angažovala sam se u NVO sektoru sa ciljem da se ovako tragična situacija u državi popravi, kad već ne mogu da doprinesem kroz struku, jer su me moberi savršeno blokirali i onemogućili u tome, te mi potpuno upropastili karijeru, zdravlje i život.
Osim mobbinga na radnom mjestu, trpim još i užasan „mobbing“ pravosudnih institucija, tj korumpiranih i neprofesionalnih sudija Blagoje Dragosavljevića, Mirjane Raosavljeić, Drage Turkeša i Ljiljane Bošnjak-Glizijan, tužioca Živane Bajić i financijskog vještaka Miodraga Zeljkovića. Oni su svojim nesavjesnim „radom“ omogućila da mobbing nadamnom još uvijek traje….
Sad se samo po sebi nameće pitanje: Kako sa ovakvim pravosuđem u
EU? Što reći nakon toga osim sa velikom zabrinutišću i tugom
zapitati se:
„PA ZAR NETKO MOŽE VJEROVATI DA ĆE BiH, SA
TAKVIM PRAVOSUĐEM, IKAD BITI PRIMLJENA U
EU i da li će takva RS i BH UOPĆE MOĆI OPSTATI?“
Ovo pitam iz razloga što se POŠTIVANJE ZAKONA smatra MINIMUMOM MORALA, a
opće je poznato da DRUŠTVO BEZ MORALA NE MOŽE OPSTATI. Pogotovo ne može ono koje
nema niti taj MINIMUM MORALA iskazan kroz POŠTIVANJE ZAKONA! A kod nas
ZAKONE NE POŠTUJU ČAK NIT SUDIJE i TUŽIOCI ( možda ne baš svi, ali ovi gore
Spomenuti sigurno ne poštuju) koji bi trebalo da po njima sude, što je vidljivo iz njihovih
PRESUDA i iz situacije na terenu.
Do sada sam se obraćala 50-ak puta na razne adrese:
Savjetu Elektrotehničkog fakulteta više puta; Prodekanu, dekanu,
sekretaru i NNV-u ETF Banjaluka više puta; Kadroviku SDS 1993/4. god. dr Marku Raičeviću;
Prosvjetnom inspektorima Kelečeviću i Milenku Lužajiću; Univerzitetu i rektorima Mirjaniću i
Staniću mnogo puta; Inspekciji rada; Ministarstvu obrazovanja (mnogo puta);.Inspektoru za visoko
obrazovanje Laganinu više puta i inspektoru Radmili Pejić; Predsjednici Biljani Plavšić; premijeru Miloradu Dodiku; premijeru Mladenu Ivaniću; premijeru Peri Bukejloviću, OHR-u ( više puta); OEBS-u dva puta; Transparency international više puta); Helsinškom odboru za ljudska prava; Ombudsmanu (dobila preporuku da se obratim sudu);.Domu za ljudska prava; Paddy Ashedown-u lično; Odboru za ljudska prava Parlamentarne skupštine BH, Odboru za prosvjetu NSRS; SIPI, Centru za humanu politiku Doboj ( Dejanoviću); Revizoru; Krivična prijava tužilaštvu Banjaluka- Živana Bajić odbila!; TUŽBA (RS 2494/03 od 26. 9. 2003. odbijena 2008.); Žalba Okružnom sudu u Banjaluci. Odbijena!; Revizija Vrhovnom sudu RS; TUŽBAVrhovnom sudu -upravni spor zbog ćutanja administracije; Žalba Visokom sudskom savjetu; Žalba APELACIONOM SUDU B&H;. Gender Centru RS; Tužilaštvu BH; OHRu- Inzko), itd., ali sve je uzalud: NITKO NE RADI SVOJ POSAO iako svi primaju pozamašne plate! Dokaz za to je: izmjenjuju se dekani, rektori, sekretari ( pravnici!), prosvjetni inspektori, ministri prosvjete, premijeri, NSRS, predsjednici sudova, tužioci, itd- a mobbing nadamnom stalno ostaje i traje ! Ništa nije uradilo ni pravosuđe, koje je nesposobno, neuko, korumpirano i radi po direktivi politike! Sudije Blagoja Dragosavljević, Mirjana Raosavljeić, Drago Turkeš i Ljiljana Bošnjak-Glizijan i tužilac Živana Baji ć nisu u stanju čak niti da uđu u meritum spora! Doduše, jedino je Blagoja Dragosavljević „nešto uradio“, ali nažalost u svrhu nepravde a ne pravde! Naime, on je dosudio da ja platim skoro 2000 KM advokatskih troškova Branku Dokiću za odbranu od mene iako on mene mobbinguje već 20 godina, a ne ja njega! Pa to je prava „zemlja Budalija“ u kojoj je sve obrnuto nego bi trebalo biti!
Ako su svi takvi kao ovi ovdje pobrojani onda zaista nije čudo što je premijer RS Milorad Dodik nedavno izjavio: „Tužioci i sudije u BH su obične jajare koji se ne usuđuju čak niti da rade svoj posao!“ Potpuno sam saglasna sa ovom tvrdnjom, a moje žalosno iskustvo dokazuje da je ona tačna!
Zbog svega ovog sam oboljela od raznih bolesti u čijoj osnovi je stres ( kancer, aritmija, angina pectoris, fantomska astma, depresija itd) pa sam zadnjih nekoliko godina stalno pod sedativima.
Ipak, ne odustajem, jer „Za pravdu se treba boriti čak i kad je beznadežno“, kao što reče filozof Kestler. Osim toga, kad bih posustala u toj borbi, učinila bih uslugu svim mojim moberima: Aleksandar Ilišković, Branko Dokić, Milorad Božić, Marko Ninković, Živana Bajić, Petar Marić, Blagoja Dragosavljević, Mirjana Raosavljević, Drago Turkeš, Ljiljana Bošnjak Glizijan, Milenko Lužajić, Radmila Pejić, Dragoljub Mirjanić itd itd. tj. i SVI DRUGI KOJIMA SAM SE OBRAĆALA ZA POMOĆ a oni su se na to oglušili i time podržavali mobere i svi oni koji su sjedili na funkcijama sa kojih su mogli i morali spriječiti ovaj teror nadamnom, a njegove vinovnike odstraniti sa funkcija i iz javnog života i kazniti, što njima nije bilo ni na kraj pameti da bi to morali uraditi!. Radmila Pejić, glavni (!!??) prosvjetni inspektor je pred čitavom javnošću RS u emisiji AMPLITUDA krajem 2007. godine obećala da će riješiti moj slučaj, da bi mi tek 15. 5. 2009. poslala OBAVIJEST- da prosvjetna inspekcija NIJE NADLEŽNA! A ja se sad opravdano pitam: Kako to da prosvjetna inspekcija nije nadležna za kršenja zakona i konvencija u prosvjetnoj instituciji? Fakultet je valjda prosvjetna institucija a ne trgovačko društvo! Eto do kakvih apsurda su nas doveli takvi kao što je Radmila Pejić! Toliko o savjesnosti, profesionalnosti i „efikasnosti“ prosvjetnih inspektora i njihove šefice.