BMary je napisao:
Procitala sam vecinu postova na ovoj temi i imam potrebu da nesto napisem. Sama nisam studirala kad je bilo vrijeme, vec poslije 10-ak godina, a privatni fakultet mi je to omogucio, konkretno Apeiron. Ima li nesto lose u tome kad neko zeli da uci u 30-im, 40-im ili 50-im godinama zivota? Konkretno, privatni fakulteti su omogucili zaposlenim (svim) ljudima da studiraju, kao npr.meni to je + , a sve ostalo, pretpostavicete je -.
Imam jos dva ispita pa da zavrsim, kako se to sada kaze "prvi ciklus studija". Da sam zadovoljna-nisam, evo i razloga: Jedan Univerzitet bi trebalo da je zenit kulture, pristojnog ponasanja, oblacenja,... a za tri godine sam se nagledala pristojnosti vise na ulici nego na fakultetu, velika vecina dolazi tamo jer nema pametnijeg posla i ima visak para. Konkretno sto se tice vjezbi, predavanja - nula bodova, biblioteku necu ni komentarisati. Upisala sam privatni fakultet jer je to bio jedini nacin da studiram, mislila sam da cu nauciti vise tako nego sama, kakva greska! Da se mogu vratiti tri godine unazad, upisla bih neki od licenciranih kurseva iz oblasti IT koja me najvise interesuje i bila ponosni vlasnik certifikata, a ne zvanja dipl.ing. kojeg me strah reci jer smatram da ga ne zasluzujem. Mogu ja nabrajati imena mojih profesora, njihove titule i radove, ali polagati ispit iz npr.baza kod istog profesora na Apeironu nije isto kao na ETF u Beogradu. Samo da napomenem da je ass iz tog predmeta na Apeironu kcerka naseg dekana (i on je prica za sebe), koja ni sama nije zavrsila fakultet i cemu ce me, jadna, ona nauciti? Nicemu- naravno, zato sam zasukala rukave, upregnula Internet, poskidala tonu literature i ide polako.
Da sumiram, nisam ni za ni protiv privatnih fakulteta, ko zeli da nauci naucice, na ovom ili onom fakultetu.
Apeiron je dno dna.