Koliko puta sam čuo od svojih drugara "lako je tebi ti si snalažljiv".
Dok sam ja udisao kojekakva isparenja i sjebao vid popravljajući kurce i palce, oni su igrali belu u kafiću i čekali koga da izlevate za 10 - 20 maraka.
No, ovdje se ne govori o tome da li neko zna i hoće da radi, nego o tome da nema šta i kod koga da se radi. Pa ja bih sutra sa radošću išao popravljati televizore da ih ima kao što ih je bilo u neko vrijeme. Jbga ništa drugo ne znam, a i to što znam sad nije ni za kurac
Pregazilo me vrijeme.
Pola komšiluka otišlo voziti kamione i avione, sa teslićke i prnjavorske opštine cijela sela su otišla u Italiju. Vjerujem da u Tesliću ne postoji familija da neko nije vani, ali to je tako bilo i za one države.
Od kako se završio rat živimo u nekom strahu od izdaje, ukidanja ovog ili onog, svakodnevno smo suočeni sa ponižavanjem, prijetnjama i na to sve vlast krade nemilice. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećajuz ljudi koji su život proveli u Incelu, čajevcu ili Metalu ili kako već, i sad gledaju kako to sve neko krčmi za posranu deviznu štednju.
Mi ni izbliza nismo svjesni koliko nam je vlast pokrala sa onim vaučerima i nakaradnom privatizacijom. Ja sam npr uložio sve u teslićku niskogradnju, SDS postavio Marnika Đuku za direktora, on firmu "otkupio" na sinove, sinovi imaju svoju firmu i samo prelivaju.
Đuka na kraju "guta" u DNS-u i boli ga quratz i ono što je vrijedilo nekad pet šest hiljada sad ne vrijedi ni cvonjka.
Otud moj stav da on države ne treba očekivati ništa, nikad nisam ni ratni staž prijavio niti se registrovao za "borački" dodatak.
Pre neki dan pričam sa tipom koji je gazdurina u BL i priča mi kako je dobio "samo 60 maraka invalidnine". Ja ga pitam gdje je ranjen, on kaže ma nisam, ja sam bio u Karadžićevoj pratnji. Civil jebote. Prima invalidninu ? I još se žali kako je to malo. A moj vojnik bez pola stopala prima možda 120.
Države i kurca.