Citiraj:
RSE: Akter posljednjih prijetnji smrću, nakon objavljivanja teksta "Šutio sam dok je Bihać granatiran" je uhapšen. Šta je sa prethodnim slučajevima, akterom koji Vam je uputio brojne uvrede, ali i prijetnje smrću, a sve zbog teksta o skupu podrške Ratku Mladiću, na dan sjećanja na genocid u Srebrenici, 11. jula?
Bursać: Prema nekim posljednjim informacijama, koje sam dobio u MUP-u, ali koje još nisu ozvaničene, taj čovjek pod pseudonimom sa IP adrese poslao je poruku negdje u Skandinaviji. To je posljednja informacija koju imam. Kakav je proces dalje, da li će se to raditi preko Europola, Interpola, zaista nisam upućen. Uglavnom, taj slučaj još nije riješen. Utoliko je teži što se pretpostavlja da je upućena iz inostranstva i da ne postoji ime i prezime čovjeka. Oni rade na tom slučaju.
RSE: Mediji su objavili da je iz Doboja bila poslana poruka, to je znači bila dezinformacija?
Bursać: To je bila očigledno dezinformacija, ali moguće da je ta prijetnja bila od neke druge osobe, ili treće u ovom slučaju.
RSE: Da li ste imali posljedica i kakvih? Morali ste napustiti državu neko vrijeme, pogotovo nakon ovih prvih prijetnji.
Bursać: To je već postalo prilično iscrpljujuće. Svi vam sugerišu da morate napustiti grad na nekoliko dana, pa da niste baš sigurni ni u državi. Niko vam ništa ne može garantovati, a to i shvatam. Najgore u svemu je prošla moja obitelj. Više-manje sam se ja navikao na to. Međutim, kada imate porodicu oko sebe, a vi ste direktna meta, u stvari postavljate metu na čelo svojim najvoljenijim. Zbog toga se morate skloniti od njih, kako bi njima obezbijedili sigurnost. To je perverzan način, ali to je jedini način, da mijenjate lokacije, mijenjate mjesto boravka.
To jeste malo začuđujuće da u 2017. godini budete u egzilu, da izigravate nekog komandosa koji se za deset sekundi treba spremiti, promijeniti mjesto boravka. Za sada je takva situacija. Nadam se da će se poslije ovog konkretnog hapšenja bar malo te vidljive sfere prijetnji i stišati, smanjiti, da će na neki način situacija postati makar malo relaksiranija. Hoću da vjerujem da će biti tako.
RSE: Šta kada nakon profesionalno obavljenog posla, kao što su Vaši tekstovi, zasnovani na činjenicama, dobijete prijetnje smrću? Kako se tada osjećate? Da li ste razmišljali o odustajanju?
Bursać: Na profesionalnom planu, to uvijek samo može biti poticaj, znak da radite dobro posao i da trebate nastaviti da radite posao dobro. Međutim, čovjek nije samo profesionalno biće. Čovjek je poli-dimenzionalno biće. Morate razmišljati o privatnom životu i o svemu.
Kada napišete tekst i u onom trenutku kada ga pošaljete, a imate već svijest da će biti reakcija toga tipa, prijetnji smrću vašim članovima porodice prije svega, zaista su pomiješana osjećanja. Zadovoljni ste što je tekst dobar i što otkrivate istinu. Zadovoljni ste što radite kako treba svoj posao. U isto vrijeme nikako niste zadovoljni zato što treba da pokupite stvari sa najbližim i da se iselite iz grada. Tako da su to pomiješana osjećanja, neka gotovo šizofrena situacija.
To nikako ne utiče, bar do sada nije, uticalo na cenzure, kada je moj rad u pitanju. Postoji nešto što je ljudsko, neki ljudski preventivni strah za najbliže, koji se gotovo uvukao u naše pore. Mi živimo sa tim, na žalost. Ako država bude radila svoj posao, mislim da će toga biti sve manje, a onda svim novinarima, ne samo meni, će bit olakšan put za normalan rad bez autocenzure i bez bilo kakve cenzure, ja se nadam.
RSE: Koliko je skupa javna riječ, odnosno sloboda u Bosni i Hercegovini?
Bursać: Ne znam. Mogao bih to pretočiti u cijenu goriva, smještaja, izmiještanja lokacija. Tu je i onaj dio koji se ne može izračunati, u koji ulazi komponenta fizičko i psihičko zdravlje, vaše i vaših najbližih. Plaćate za to što se bavite samo istinama, a ne nekim teorijama zavjere i suludim stvarima.
Tu se negdje postavlja biološko pitanje do kada je čovjek spreman i dokle je čovjek spreman da ide?
jadan mogvaj ko zna kroz sta prolazi