|
Otisla je jos jedna istisnka legenda naseg grada Jovan Joco Bojovic
PJESNIK Vrbaslija Sportista Boem i Vjeciti mladic.
nisam raspolozen da pisem sad jer sam za dvadeset dana planirao da sjednem sa Jocom da promuhabetimo koju a on ode
poslednje ZDRAVERE od mene legendo naseg grada
Ispod je tekst pretpostavljam Misin i jedna Jocina pjesma za kraj
Nakon kraće bolesti u Banjaluci je preminuo Jovan Joco Bojović (1934-2015), pjesnik, gimnastičar, zaljubljenik u Vrbas i dajak, autentični hroničar svoga vremena duže pola vijeka.
Jovan Joco Bojović je rođen u Prnjavoru, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je završio u Banjaluci i godinama radio kao blagajnik u nekadašnjoj Službi društvenog knjigovodstva. Pisao je poeziju za djecu i odrasle. Pjesme mu zastupljene u krajiškoj pjesničkoj hronici "Poezija dvadesetpetorice", 1971. i prevođene na nekoliko jezika. Za svoj književni rad je više puta nagrađivan.
Nekoliko njegovih pjesama je komponovao Vlado Milošević za filharmoniju i bariton. Bio je sportski radnik, trener dizača tegova u Društvu za tjelesno vaspitanje „Partizan“ i veliki zaljubljenik u Vrbas i vrbaski čamac-dajak.
’Najbolji pjesnik među bankarima i najbolji bankar među pjesnicima!’ Teškoatletičar i Vrbaslija – dajaklija, prijatelj slikara i pjesnik kome pri javnim nastupima nisu trebali mikrofoni. Godinama živeći u ’’zelenoj potkovi brdâ, gdje se Vrbas razrahatio od tjeskobe svojih Manjača i Čemernica...’’, osvojio je mnoga književna priznanja, ali, najveće su mu dali njegovi sugrađani: Posljednji autentični nosilac banjalučkog pozdrava – zdravere!
Šta su drugi zapisali o Joci
"Njegove pjesme ne umije govoriti niko osim njega... jer onda zvone i odjekuju. I samo kroz njegov gromoglas najsuptilnija nježno zvuče. Tek šačicu ovakvih Svevišnji nam podari i ravnomjerno rasporedi – od antičke tragedije do naših dana. Tako On stvori Sirana koji mačem, perom i glasom podjednako vješto vlada kao Joco perom, glasom i dajakom.
Ne umijem razlučiti šta je kod Joce ljepše. Svaka rečenica (stih) tajanstvene su sehare: izdvoji ih - a oni će iznova otkrivati blaga skrivena u bjelini između riječi, u znakovima interpunkcije... Rečenice, metaforama i mislima nabijene i posložene, otkrivaju i oplemenjuju, razgaljuju i ushićuju..."
(Slavko Podgorelec, novinar)
"Banjalučki pjesnik Jovan Joco Bojović nije samo poznat po predivnim stihovima i mislima, nego po tome da je bio jedan od najboljih kada je trebalo o čamac „ ustjerati“ uz vrbaske bukove i brzake. Proveo je četrdesetak godina na Vrbasu i da je „dajakom gurao čamac uz bukove naše plahovite rijeke“. Još uvijek kod Banjalučana ne blijede sjećanja na njegov čamac „DAG“, pa je jednom prilikom poručio kako se „ni našim elegantnim čamcem ljepotan Vrbas se ne može osvojiti bez truda i vještine“, ali i da je „veslom veslao, a dajakom dajačio“."
(Mišo Vidović, novinar)
MOĆ
Moći,
moćno zvoniš,
al' se ne moliš;
čekam tvoje klonuće.
Jedno veče ću otići i razapeti
sebe
između oblaka,
pred tutanj nebesa.
Ja s brda vidim kako oblaci odlaze,
i one dolje
koji se dave u svom spasu.
Zar mi je potreban neko na ovom brdu?
Možda prijatelj,
koji ode još dalje.
Eto sa Jocom polako oldazi i taj jedinstveni izraz koji se samo u nasem gradu koristio kao univerzalni pozdrav medju prijateljima i poznanicima
Zdravere legendo
_________________
ideologijom i religijom se bavi sirotinja moj maho
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
