banjalukaforum.com

Taj "vojnik" je Saša Nikić, voditelj sa Big radija i pjevač u toj pjesmi...Šibni SMS na Big, možda on ima pa postavi...

NelaQruela, свака част за ово! Баш одавно тражим овај спот.

сваки пут се најежим кад ово гледам...

I ja sam ga trazila dugo, ipak mi je poslo za rukom, nisam neki montazer, izrezala sam neke stvari koje su bile pre i posle snimka ali nisam mu mogla podesiti ton, malo brza......

pa ako je neko vjest neka izvoli.....

poslala sam i Bigu, nisu ga oni imali jer im je zapljenjen sav video materijal koji su producirali......

neko nije htjeo da se objavljuje snimak zato ga i nije bilo,
nadam se da necu nagrajisati zbog ovoga

може се титловати, само ако нађем преведену пјесму на енглески

bila je vec tema,nemoj te i ovdje,ako mislite da su se mogle spasiti bebe da su pojedinci to stvarno htjeli.

BANJALUKA - Imala je trinaest i po godina i 12 teških operacija kada je, na današnji dan, prije deset godina, u Banjaluci, preminula Slađana Kobas, jedna od preživjelih banjalučkih beba, koje su bitku za život - od 22. maja do 19. juna 1992. godine - izgubile zbog nedostatka kiseonika u inkubatorima.

Tih dana, zbog zatvorenog koridora i nemogućnosti dopremanja kiseonika za inkubatore, umrlo je 12 novorođenčadi.

Boreći se sa zdravstvenim problemima, Kobasova je preživjela brojne operacije, imala probleme sa plućima i vodom, te na kraju oboljela i od raka kostiju.

Liječila se na klinikama u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Rusiji i SAD. Nekoliko sedmica prije smrti trebalo je da otputuje na nastavak liječenja u SAD, ali joj se stanje naglo pogoršalo, nakon čega je umrla.

Majka jedne od 12 banjalučkih beba Željka Tubić kaže da se bol gubitka novorođenog djeteta ne može zaboraviti i ističe da bi trebalo javnost više podsjećati na stradanje ove nedužne djece.

"Najviše sluha za nas majke do sada imao je predsjednik Republike Srpske, a nekada Vlade Srpske, Milorad Dodik, kao i sadašnji premijer Željka Cvijanović, koja je mnogo toga pokrenula i učinila za nas majke", navodi Tubićeva, koja honorarno radi i kao sekretar Udruženja "12 beba".

Ona napominje da majke 12 beba imaju minimalne povlastice na osnovnu statusa civilne žrtve rata, te ističe da se radi na tome da dobiju status koji im pripada, jer su njihova djeca proglašena herojima.

"'Koridor života' nosi naziv po našoj djeci, ali bi trebalo da, ako ne svi gradovi Srpske, onda oni iz kojih smo mi majke, ima po jednu ulicu čiji će naziv biti '12 zvjezdica'", rekla je Tubićeva.

Tubićeva objašnjava da optužnica protiv UN nije pokrenuta jer nisu stečeni uslovi da bi Republika Srpska podnijela tužbu protiv Savjeta bezbjednosti UN.

"Majke nisu u finansijskoj situaciji da to pokrenu i ne znam ni ko bi se toga prihvatio jer je predmet takav kakav je", navodi Tubićeva.

Kao znak sjećanja na 12 beba, u centru Banjaluke, izgrađena je skulptura "Život", koja predstavlja pomen za svu djecu koja su stradala u proteklom ratu.

Smrt 12 beba bila je posljedica nedostatka kiseonika u banjalučkoj bolnici 1992. godine, kada je Banjaluka bila otcijepljena od istočne Republike Srpske i Srbije, te za banjalučko porodilište nije mogao biti dopremljen kiseonik.

U tom periodu, na snazi je bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.

Iako se apelovalo da se odobri let i dopremi potrebni kiseonik, molba je odbijena, a rezultat je stradanje 12 beba u periodu od 22. maja do 19. juna 1992. godine.

Prva beba umrla je 22. maja, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba, dok je "trinaesta zvjezdica" Slađana Kobas umrla 13 godina poslije.

Preživjela četrnaesta beba živi sa teškim fizičkim i mentalnim oštećenjima.

Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.

Nije igrani ali jeste dokumentarni.

Je l' znaš gdje se može pogledati?

Nije igrani ali jeste dokumentarni.

Je l' znaš gdje se može pogledati?

Na pravoslavnom groblju u Prijedoru danas je služen pomen povodom 12 godina od kada je svoju veliku bitku za život izgubila Slađana Kobas i postala “trinaesta banjalučka zvjezdica”.

Na pomenu je bio otac Stojan, brat Miroslav, snaha Karmela i jedan komšija.

“Evo vidite kako živim, ne mogu da stojim, ne drže noge i leđa teret moje 62 godine. Savladala me je bolest odmah poslije njene smrti i pod stalnom sam terapijom”, priča svoju tužnu priču otac pored groba svoje kćerke Slađane.

Kaže da sjećanja ne blijede, da mu je njena borba za život tada davala snagu i vraćala vjeru u život i ljude i dodaje da je razočaran što društvo ne poklanja veću pažnju ovom događaju.

“Nije bitno to što ja živim od skromne invalidske penzije, ali neko kao da se stidi tog broja 13 i toga da je i ona izgubila bitku za život i da ima prava da bar sjećanje živi dalje od ovog mjesta njene vječne kuće”, rekao je Stojan Kobas.

On dodaje da su mu i sin i snaha sa kojima živi bez posla i da bi volio da je sve bilo drugačije.

“Da je Slađa poživjela bila bi to velika pobjeda i ništa drugo ne bi bilo važnije od toga. Ovako dok živimo živjeće i sjećanje na nju, a poslije šta bude”, dodao je on.

Slađana Kobas je bila jedina preživjela beba iz banjalučkog porodilišta ratne 1992. godine, u vrijeme kada je zbog zatvorenog koridora i nemogućnosti da se dopremi kiseonik za inkubatore umrlo dvanaest tek rođenih beba.

Tokom svog kratkog života bila je živi svjedok jedne od najvećih tragedija na samom početku građanskog rata u BiH.

Slađana Kobas je umrla nakon 13 i po godina života, a njeno hrabro srce je izgubilo bitku za život koju je “trinaesta zvjezdica” vodila čitavog svog kratkog života koji je od početka bio nemilosrdan prema njoj.

Preživjela je ukupno 12 raznih operacija jer je prvo liječila oči, a potom joj je dijagnostifikovan rak kostiju. Liječila se po klinikama u Republici Srpskoj, Srbiji, Rusiji i Americi, a sredstva za liječenje darivale su brojne institucije, preduzeća i pojedinci iz zemlje i inostranstva.

Na pomenu redovno bude i Nada Praštalo, njena učiteljica iz Osnovne škole “Dositej Obradović”, koja se danas nije pojavila na groblju, ali Slađanina porodica je uvjerena da će sigurno doći na grob 9. februara, na dan njene smrti, jer je ona ne zaboravlja.

(Srna)