Ovo pitanje se odnosi na sve te koji su rodjeni u BL i cijelo vrijeme žive tu, i na te koji su u BL došli iz većeg grada, recimo Zagreb, Sarajevo i slično. Znači neodnosi se na te koji su u BL došli sa brda i jedva dočekali da se dočepaju grada.
Pitanje je: ima li u BL i zadovoljnih ljudi?
Što to pitam? Zato što na ovim diskusijama čitam kako su mladi ljudi nezadovoljni /mladi do 30 i neke/, kako žele da odu, tj. čim bi imali priliku otišli bi iz BL, negdje u normalan život!
Ko želi dalje da čita nek čita, ko neće nek odgovori na ovo pitanje gore.
...
Šta je to normalan život? Sada ću vam malo pisati o normalnom životu u inostranstvu, iz ličnog iskustva.
Živim u jednoj zemlji koja nije na zapadu, ali pokušava da se zapadu približi i želi da udje u EU. Inače sam iz BL, i otišla sam jer sam imala priliku, pa reko da probam.
Dali se pod rečenicom normalan život podrazumijeva da dobješ platu za rad, da si zaposlen na ugovor, i da živiš u miru? Ako da, čitajte dalje.
Ovde moja plata, koja je prosiječna, pokrije kiriju jednosobnog stana, jer je život skup, znači nemogu ni telefon platiti, ni struju, ni vodu, ni hranu, ni higjenu... Pa zato dijelim dvosoban stan sa još dvije cure, pa se može nekako proći. Ugovor hvala bogu imam, pa mi gazda plaća zdravstveno i socijalno.
Ali pošto još tu nije zapadnjačka poslovna kultura na nivou, šefovi zajebavaju, muče i ponašaju se kako im je volja, negledaju te kao čovijeka, već kao jednog od mogućih. Pričam sada o prosjeku.
Idemo dalje, MIR, hehehe, jeste mir, ali radi situacije koju sam opisala, znači jako skup život u odnosu na plate, je ovde totalno nezadovoljstvo, nervoza, i iz toga izlazi velika agresija ljudi, onih što su u srednjim godinama, koji su navikli da za vrijeme komunizma nerade ništa a da fino žive, i nevide ništa dobro u ovome stanju koje se kreće desetak godina prema zapadu, pa čak ni zbog svoje djece nisu sretni. Znači svaki dan srećem namrštene face, puno ubistava itd.
Kada smo kod mira, u vrijeme rata u BL sam bila mirnija nego ovde sada. A što? Četiri puta sam popila batine, ja trebica! Eh dva puta od skinheads, jednom me istukli u osam naveče dva ta nezadovoljna tipa o kojim sam gore pričala, a jednom me istukli u sred grada tri pijana momka. Navodim da sve iz čista mira, znači da nisam provocirala. I pitala sam se kako mene mogu istući, finu seku, e zato što tuku kod kuće normalno svoje žene, pa što nebi istukli mene... Tiranija u porodici je ovde postala normalna, i fizička i psihička.
Dalje, pošto je gon za novcem i karijerom ovde postala normalna stvar, svi negdje žure, da im slučajno nebi pobjegao jedan dinar ili možda dva.
Pa zato nemaju vremena za druge, samo smjer posao kuća.
Eh sada imam i priliku da odem na zapad, ali nema te plate za koju bih išla u tu robiju, evo zašto. Na zapadu se radi kao i ovdje, nema druge, jer ako neradiš dobiješ odkaz. Ali nije to to što mene muči, vrijedna sam ja. Tamo su još hladniji odnosi medju ljudima, taj tvoj kolega zapadnjački sa posla ti nikada neće biti drug, sve je ono poslovno. Na kafu poslije posla da odete nema šanse, trči kući porodici. Eh tu je sve profesionalno, pa i šef, nepravi budalu od tebe bar, odnosi se kulturno. Medjuljudski odnosi su takvi na kakve mi nismo navikli, sestra sestru nazove jednom u godini dana, vide se za božić i daju si puno skupih poklona. Hahaaha, nisu vaspitani kao mi.
Ovo mi piše moja jaranica koja živi u Njemačkoj, citiram: petak, jedva dočekala da izadjem, da se isplešem, buraz mi leži sa gripom, jaranica sa kojom isto tako inače izlazim petkom je otišla na vikend sa momkom na neku vikendicu i ja draga moja nemam s kim da izadjem. Gledam one telefone u mobilnom, razmišljam s kim bih mogla da odem u disco, ne ide mi se samoj, pa gledam, gledam i krećem da zovem. Svi imaju svoje planove, ali niko da kaže hoćeš i ti sa nama. Svako vodi svoj život i stvari koje se nama čine normalne ovde normalne nisu. Sve što je normalno za nas je za njih humano. Kraj citata.
Zato ja na zapad neidem, meni ne treba ni karijera, ni velike pare, ni skupa kola da ja budem sretna. Niti želim da budem nesretna jer nemam skim popiti kafu i izaći u disco i popričati, zezati se, opustiti se i tako da odmorim od tog crnačkog rada. Meni za sreću treba posao od kojeg mogu da platim osnovne potrebe i da mogu dva puta sedmično izaći u život i opustiti se uz malo trave i alkohola, isplesati se, smijati se sa ljudima koje volim, zabavljati se sa momkom takvim kakvi su samo naši momci i nigdje ih na svijetu medju ostalim nacijama takvih nema, želim ljubav za ličnu sreću, a za sto godina možda i neko fino dijete rodim, heheh i možda budem sretna sa svojom porodicom. To su kvaliteti koji na zapadu sve manje i manje vrijede.
I zato dragi moji ja ovde ostajem da zaradim dok dugove nevratim i krajem ove godine fino kupim prnje i vraćam se svojoj porodici i jaranima u grad na Vrbasu, u BL.
Slažem se da ovde ima puno mogućnosti za mlade, ali nema za njih vremena pored rintačenja i spremanja stana, kuhanja, malo sporta i možda nekog tipa ponekada.
Vi kako hoćete, hajte probajte negdje drugdje kao stranci, ili shvatite da trebate biti sretni sa tim što imate tu, za prijateljstva, za porodicu, za fin rodni grad, za neki taj posao koji se uvijek može naći ako se traži, za finu banjalučanku djevojku, ili finog banjalučana momka... Pa i u BL se da otići malo vježbati u teretanu, trčati, voziti bicikl, čisto se rekreirati, pa malo ponekada sa rajom odputovati na par dana na fina mjesta, pa izaći, pa učiti jezik, pa se igrati na compu, pa učiti šta god vam padne napamet, sve što ima u svijetu ima i u BL.
Iskreno vaša Banjalučanka, koja se nada da ima i tih zadovoljnih i sretnih u BL?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.
.
.
