ferdinand je napisao:
Gradjevinska fizika je jasna kao i bilo koja fizika...na toploti tijela se sire.To se ne moze sprijeciti ali se moze
racunati na to i odraditi da sirenje vertikala i horizontala ne utice na staklo.
Stedilo se na svemu pa tako i na pravilnom ankerisanju i diletacijama.
Firma koja je to sve ugradjivala od referenci ima, mozda, par kuca u okolini Banjaluke.
Sve to kada se sabere dobije se...to sto se dobilo.
Ima tu jos milion manjkavosti ali i ovo je dovoljno.
Sto se tice stakla ono ne moze ispasti kao komplet sajba. Radi se o kaljenom staklu koje puca u dosta sitnih komada.
Opet ostaje mogucnost da povrijedi nekoga.
Citiraj:
Odlika kaljenog stakla je visoka čvrstoća, velika otpornost na habanje. Kaljenjem se postiže usmjeravanje kristalične mikrostrukture stakla. Time se površinska otpornost i čvrstoća stakla znatno povećava, povećava se otpornost na trošenje, površinska tvrdoća, smanjuje se mogućnost grebanja površine stakla te se smanjuje mogućnost pucanja stakla uslijed udaraca po staklenoj plohi.
Kaljeno staklo također ima i sigurnosnu primjenu ( u slučaju pucanja razbija se na male komadiće, te rizik potencijalnog ozljeđivanja smanjuje se na minimum).
..pa jel' sad kaljeno ili je sigurnosno? Ako se materijal kratko napregne preko granice razvlačenja i opterećenja ponovo skinu, onda se njegova granica loma pomjera na gore, tj. potreban je veći napon za otkazivanje strukture. Ovo je i slučaj kod kaljenja stakla. Osnovno, sirovo staklo ima otpornost na pritisak do 900MPa, što je skoro dva puta više u odnosu na čelik, međutim ima krt lom (a to je onaj koji nastaje brzo i bez upozorenja). Otpornosti na zatezanja kristalnih struktura mogu biti i duplo veća. Zgrada je građena od armiranog betona. Ako uzmemo u obzir da je klasa betona dovoljno visoka, a jeste (recimo na između 30 i 35 MPa, toranj na Avali ima usljed posljedica tzv "puzanja" i "premiještanja" na dnu i do 40 MPa), onda bi za lom stakla pri širenju okolne konstrukcije bio potreban napon veći od 900 MPa. Laički rečeno, čelični dijelovi konstrukcije bi pukli prije stakla. Dakle, ovo možeš isključiti odmah. Ako je slučaj sa širenjem i hlađenjem još uvijek u opticaju, onda bi ispala cijela šajba, pa pukla pri udaru na zemlju.
Sa druge strane, dinamički moduli deformacija kod stakla su jako mali, što bi mene kao laika navelo na razmišljanje da je vjetar, kao jedino dinamičko naprezanje kojem je konstrukcija zgrade izložena (osim zemljotresa, kad i ako već zaljulja) i glavni uzrok lomljenja stakla. Da slučaj nije takav, poslije pucanja bi staklo ostalo u ležištu rama, za koji je pričvšćeno. Osim toga, lom krtih materijala (kakvo je staklo i kremika) se odlikuju ravnim i dugim ivicama (zato se kod njihove obrade mehaničkom silom napravi samo plitki razdor - radna fuga - i pri daljem nanošenju sile materijal ovdje puca; npr. rezanje keramike pri motaži u modernim klozetima). Čini mi se da je neko gore naveo da su "komadi siljati i ostri poput zileta," (a kaljeno staklo ima debljine prema JUS-u do 7mm, nisam ni ja siguran - zadnji puta sam čuo ovaj podatak u prvom razredu srednje škole), pa bi se dalo reći da je lom ipak bio krt.
Za sigurnosna stakla si djelimično u pravu, samo što se kao sigurnosno staklo prema DIN-u (kad već pominješ švabske fasade) priznaje tek po ugradnji minimalno dva sloja kaljenog stakla sa gumom između. Cilj ovakve strukture je da pri udaru staklo pukne u što sitnije djelove i ostane prilijepljeno na elastičnu gumu, kakav je primjer auto-šajbi. Greška u koracima je sledeća. Građevinska fizika nema veze sa mehaničkom fizikom materijala - ona se striktno bavi izolacionim i adsorpcionim svojstvima materijala, kako bi se izvukla što bolja zaštita objekata od toplote, vlage i zvuka (dakle, energetska efikasnost je ovdje druga tema). Za ovu granu fizike sigurnosno staklo je ono, koje propušta svjetlo, a jako malo toplote.
Ni ja nisam baš siguran u sve rečeno. Ako me neko može ispraviti, bio bi mu zahvalan...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Dakle?
