filozof sa vrbasa je napisao:
ne znam nista o desavanjima prije vukovara i djubrovnika
kolega,mogu ti ja reći sve što te zanima iz tog perioda rata u hrvatskoj,naravno ovo što je vezano za banjalučki korpus,jer na dubrovniku,vukovaru nisam bio..onoliko koliko se sjećam i koliko mogu biti objektivan...ujedno,ova 1991 je dio rata koji se i najmanje,skoro nikad i ne pominje ovdje kod nas,gdje nema nikakvih emisija,godišnjica,obilježavanja...osim onog bacanja vijenca u savu,sa mosta u gradišci svakog 1 maja.....pa razlog više da se sjetim i pomenem neke ljude....
prvi dodir sa ratom odavde,imao je novica simić i prva oklopna (tada još 329 oklopna),inače ubjedljivo najjača brigada banjalučkog korpusa po vatrenoj moći,samo tenkova je bilo oko 200!
na plitvicama je za taj katolički uskrs 1991 došlo do prvog puškaranja i tad je poginuo onaj "prvi hrvatski branitelj" josip jović,rodom iz aržana..autobus pun mupovaca,koji su pošli da zauzmu od naših policijsku stanicu plitvice,i koji je uletio u srpsku zasjedu je vozio ljubo ćesić rojs.prva oklopna je tad stala između zaraćenih strana,sa par tenkova...mislim da su bili dotad negdje gore kod aerodroma željava,jer i gore smo išli..to je na samoj granici hr i bih...
istu ulogu je preuzela početkom jula na baniji,struga,kozibrod....tu se već ginulo ozbiljno...sjećam se da sam tu vidio Ćošku i neke momke iz grada..gore u onom magacinu čerkezovac iznad dvora....ja sam tad u njih gledao kao u idole,kao u one likove iz filmova,slušajući njihove ratne priče od prethodnih dana...iako sam se na kosovu nagledao zla kao mladi vojnik,još uvijek je za mene to pucanje,borba i ostalo izgledalo više filmski nego stvarno...sad,koliko je u tim njihovim pričama bilo istine,a koliko "lovačkih",nikad nećemo saznati...uglavnom,tad su mi pokazali i zarobljenu pušku thompson,koju su tad najviše koristili hrvati...nekako mi je puška bila bezveze,neprecizna,ali imala je tako veliki kalibar,da se zalediš!
malo ozbiljnije angažovanje kreće 17 avgusta,ispaljivanjem tenkovske granate ispred bolnice u gradišci,koja je razorila hrvatsku barikadu na mostu na savi....trajao je već sukob niskog intenziteta,srpskog naroda u okučanima protiv zengi i mupovaca,a jna se tog dana možda i najotvorenije dotad stavlja na stranu srpskog naroda...
ali pravi RAT,za banjalučki korpus kreće 15 septembra 1991....okučanci su u okruženju hrvata,zadnjim rezervama pružaju očajnički otpor i krećemo u napad na mjesto novi varoš da se spojimo sa njima...to je ono mjesto kroz koje stalno prolazite idući za bg ili zg,u kojem je ona kafana složna braća,gdje stalno staju autobusi...hrvati odmah iza kanala strug pružaju jak otpor,zoljama i pješadijskim naoružanjem iz kukuruza i od svakuda....sanitet i hitna samo piče kroz onu maglu za gradišku odvozeći ranjene,a ginu nam i tri čovjeka...prvi je poginuo jedan nermin,mladi vojnik iz sarajeva...lomimo im otpor tek predveče,a oni bježe skroz do nove gradiške..radio nova gradiška objavio da ih je poginulo sedam,ali niko nikad u te zvanične podatke nije vjerovao....prvo,sve strane su to umanjivali...čak i svoje žrtve,a pogotovo nikad nisu prijavljivali koliko je izginulo dobrovoljaca,plaćenika,kurda,šiptara.....tad sam prvi put gledao baš smrti u oči,iako sam imao super obuku,ovo mi je ipak bilo vatreno krštenje...obuka i borba su sasvim dvije različite stvari,kao trening i utakmica....kao jedino lijepo što ću zapamtiti iz tog 15 septembra je onaj susret sa okučancima,tamo negdje u dubovcu i gređanima....rajko narandzić...šteka...pjer....i ostali momci.....to je takva emocija da se ne može opisati riječima,samo doživjeti....
napominjem da je u svemu ovome dosad učestvovala samo 1 oklopna....i bilo je par braće iz bataljona vojne policije,na mostu na savi,škrba,raković,zlaja koljančić,lukić...
pošto smo zauzeli preveliku teritoriju za tako malo koliko nas je bilo,pod hitno su se već od sutradan počele preko save dovlačiti i ostale brigade,da zauzmu prostor i formiramo odbranu...mislim da je prva stigla 16 brigada,čak isto veče,jer je bila najbliže....u šibića hanu ili rogoljima....dobro se sjećam da ih je doveo komandant smail omić,jer onako isprepadanu facu i drhtav glas kad smo mu na kanalu strug objašnjavali pravce kretanja prema gređanima,rajiću neću zaboraviti nikad...prvo moje veliko razočarenje u oficire kao kategoriju,pogotovo tako velike činove...čuo sam da je doživio nervni slom,pojma nemam,uglavnom znam da je brigadu odmah sledeći dan od njega preuzeo neko drugi,možda čeleketić...
sledećih dana stižu i sve ostale brigade odavde...
ove banjalučke brigade,prva oklopna,16-ta preuzimaju kontrolu i linije oko autoputa....16 dio prema novskoj i zagrebu,do današnjeg motela stari grabovac otprilike....prva oklopna i vukovi sa vučjaka onaj dio prema novoj gradišci i beogradu,medare,dragalić,šagovinu,gorice,bogićevce...druga krajiška ide gore iznad okučana,a peta kozarska,43 prijedorska,još dalje,iza bijelih stijena....
linija je učvršćena,čak je bilo i nekog morala,dosta ljudi je mislilo da brani jugoslaviju od bandi,da će to biti jedan ozbiljan rat,sa ozbiljnom idejom i ozbiljnom namjerom....tad se moglo šta se htjelo i dokle se htjelo...tehnički mnogo nadmoćniji,sa ajd da kažem,pristojnim moralomi kakvom takvom idejom...idejom očuvanja jugoslavije
vrlo brzo sve odlazi u vražju mater...
nama stalno stižu naređenja kreni-stani...svako "primirje" nas košta bar deset ljudi..ljudi sjednu da jedu napolje,padne minobacačka granata između njih.....hrvati jačaju iz dana u dan,naoružavajući se iz mađarske i od svakuda,vrijeme radi za njih...važno je napomenuti da hrvati nikad nisu mirovali...imali su baš dobro obučene diverzante koji se uopšte nisu libili da prave akcije duboko u našoj teritoriji,ubijajući nas iz šume prašnik,ili kad su upali 16-oj u voćaricu,došli do komandnog mjesta i pobili 20-30 naših momaka za par minuta....ovo drugo im je vraćeno zadnjeg dana pred povlačenje,kad su nepalci već preuzeli,ali to je jedna od onih akcija o kojoj se ne priča iz dva razloga,pa neću ni ja.....i već na prvim pregovorima i razmjenama u dragaliću,vidio sam da to nije viša ona banda sa thompsonima,već da su naoružani kao i mi,a uniformisani jedno deset puta bolje,svi do jednog u maskirnoj....kraj njih smo u onim smb uniformama djelovali smiješno,kao iz nekog starog partizanskog filma....drugo razočarenje u oficire mi je bilo kad vidim one njihove neke oficire iz legije stranaca,pičke materine,koji su stigli iz paragvaja i ko zna odakle...kad ga pogledaš,imaš osjećaj da bi čovjek mogao maraton od 40 kilometara istrčati kao od šale,a ovi naši uz koje sam išao više uopšte nemaju rupa na kaišu koliko su zabrekli od svakodnevne jagnjetine i prasetine...al dobro,tješio sam se da fizički trebam biti spreman ja,a da je za oficira važnije šta ima u glavi...
i tako,dok mi zahvaljujući nesposobnom i državnom i vojnom rukovodstvu,blejimo,poštujemo primirja,pečemo one prasce svaki drugi dan,hrvati rade posao...zauzimaju kasarne i garnizone u bjelovaru i varaždinu sa preko 300 tenkova!!
uz onaj ogroman moral i nacionalnu napaljenost,dobru opremljenost,to je bila još ta karika koja im je falila da već tad,po meni, postanu jači od nas...da,već 1991!!!
naravno,čim su tako ojačali,većinu tih tenkova su prebacili u slavoniju,zapadnu i istočnu i primirja ih više nisu interesovala ni pod tačkom razno...napravili su veliku ofanzivu,potjerali sve srba od daruvara,grubišnog polja,bučja,zauzeli 27 srpskih sela na papuku kraj požege...to su one prve masovne izbjeglice u banjaluci,novembra 1991,kad je banjaluka pokazala ogromno srce,veće čak nego i u poplavama lani....
kažem,kod nas već polako počinje raspad sistema....ogromne plate koje smo primali dotad friško odštampane na topčideru (lupam,ali sigurno više od 1000-2000 maraka današnjih) odjednom prestaju dolaziti...naravno,ne trebam ni pominjati da više do daytona nismo dobili nikad ni dinara...
slovenija definitivno otišla,tako da više čak ni ta ideja da kao branimo jugoslaviju više nikakvog smisla nije imala...
vojska počinje malo,malo dizati pobune,tako da sam uglavnom tih dana išao uz novicu ili ratomira simića da ih smiruju i mole da ne napuštaju linije....nije taj bunt bio samo zbog plata,najviše je bio zato što niko neće da proglasi ratno stanje,a rezerva po zakonu i ustavu može trajati najviše 40 dana...a prošlo je dosta više,i ljudi su se osjetili u nekom vakuumu,prevareni...iako su se masovno odazivali na mobilizacije dotad,muslimani su masovno napuštali jedinice,ode na prvi odmor i ne vrati se....užičani i ostali srbijanci nisu jebali živu silu,samo je ostalo ovo krajišnika tamo...a i njih većina preko one stvari....nije lako bilo ljudima...kad dođu na odmor,u banjaluci,50 kilometara odatle, sve normalno,održavaju se koncerti,borac igra prvu ligu,dolazi partizan (i pobjeđuje nas 2-1),zvezda kao prvak evrope i svijeta (uzimamo 2-0!!)...zadnja predratna je bilo gostovanje sarajevu na koševu,zadnjeg dana marta 1992 i naš poraz 3-0....struje naravno ima stalno,para ima...grad pun,a kovčezi sa poginulim momcima iz slavonije, samo stižu li stižu...
hrvati osokoljeni....nekako baš ovih dana,od sredine decembra do nove godine,pokreću najmasovniju ofanzivu dotad...orkan,ili kako je već zovu....kojom zauzimaju ogromnu teritoriju,gradove lipik i pakrac i nezadrživo idu prema bijelim stijenama i okučanima....kompletna 43 prijedorska napušta položaje i odlazi kući u prijedor...jedino su stabilne ove linije prema novoj gradišci (mada i tu pada mašićka šagovina,ali više zbog pijanstva na sv nikolu,nego što su hrvati dobro osmislili akciju),a pogotovo je stabilna bila linija koju je držala 16-ta brigada,prema novskoj....
ali trebalo je nekako začepiti sve ostale rupe nastale napuštanjem položaja,i čisto sumnjam da bi nam to uspjelo da 3 januara ne bi naše avijacije koja je čitav dan grmila iznad naših glava i uništavala ih,masakrirala gdje god bi vidjela neku njihovu tehniku ili masovniji pokret...od tog 3 januara obožavam sve što ima veze sa avionima,pilotima borbenih aviona.... nisam siguran da bi nas i to na duže staze spasilo,možda koji dan ili nedjelju...da ne stiže predveče vijest da je potpisan oven stoltenbergov plan i da je rat u hrvatskoj završen!!...da dolaze plavi šljemovi i da je to to....
baš sam bio s jedne strane presrećan,a s druge strane začuđen kakav je motiv hrvata da stanu baš sad kad im sve ide od ruke...ali to je bilo što nisam imao širu sliku...kasnije sam saznao da nisu baš na svim frontovima stajali tako sjajno,da je zadar bio pred padom,da ih je general mladić držao za jaja,a kompletan grad pobjegao na ostrvo ugljan...zato šibenčani i dan danas zadar nazivaju bežigrad....itd,itd....
to je bilo to što se tiče hrvatske i rata u hr za banjalučane....još smo,dvije nedjelje kasnije,15 januara u sumrak,svi krenuli na položaje misleći da je krenuo opšti napad na svim pravcima,koliko se zapucalo iz svih mogućih vrsta oružja sa njihove strane....ali brzo je došla vijest da je u čitavoj hrvatskoj opšti trans,ne samo na linijama,jer upravo je stigla vijest o međunarodnom priznanju hrvatske od vatikana,austrije i svih zemalja EU....
U čitavoj hrvtaskoj tako je ostalo sledeće tri godine,osim možda dva ili tri izuzetka gdje su prekršili dogovor,napravili akcije i zauzeli maslenički most (ovdje je u kašiću smrtno ranjen naš heroj,Veljko Milanković),medački dzep....tako je bilo sve do bljeska i oluje ,kad su napali zaštićene zone i uništili republiku srpsku krajinu....iz svega gore napisanog jasno se vidi koliko je mene "iznenadilo" što su hrvati bljeskom tako lako zauzeli zapadnu slavoniju,za nešto više od 24 sata,iako su se tad svi nešto iščuđavali i lili krokodilske suze "kako je moguće!!!"....ako je sa svim gore navedenim našim najjačim jedinicama,bilo 1991 tako povuci-potegni,onda je glupo i razmišljati o nekom otporu bez ijedne od tih naših jedinica tamo,samo sa malobrojnim teritorijalcima...još na onako idealnom terenu za napad,gdje su naši ljudi držali samo jedan mali dzep...
za temu je zanimljivo što tek nakon svih ovih drama,dolazi taj 9.januar,pa mislim da je sad malo i jasnije zašto nisam odmah u startu to percipirao kao nešto važno,nisam čak ni pratio da se nešto dešava u sarajevu...tek možda mjesec-dva nakon toga,kad sam ubjeđen bio da je za mene rat završen,počeo sam malo gledati te vijesti i kontati "šta sad ovi u sarajevu hoće,deset godina sam u uniformi više,neće valjda i ovdje nešto zakuvavati,drkaju kurac pet godina,kafenišu i teferiče sa muslimanima dok mi ginemo i šta sad hoće,pustite me da živim,jbt"...naivno baš sa moje strane....al dobro,nakon onih 6 mjeseci na kosovu,pa ovoga o čemu sam pričao,stvarno sam imao osjećaj da sam 10 godina u ratu,iako mi je bilo tek 22...tek u zadnje vrijeme stičem neki odnos prema tom našem 9-om januaru,a pogotovo što nam ga pokušavaju oteti...
o ratu u bosni ne bih,tim prije što početke nisam ni osjetio,dok su momci iz BVP već ginuli na derventi,ja sam do 20 juna bio u slavoniji,sve dok i zadnji nepalac nije stigao i preuzeo..zadnji dan sam se povukao otuda...sirene u novoj gradišci svirale "poslednji četnici jna napuštaju hrvatsku"..kasnije samostan,i tek u bok jankovcu 5 avgusta sam se uključio prvi put,znači debelo nakon probijanja koridora...
a i zna se sve o ratu u bosni...za razliku od ovoga što sam gore pisao,to je tema i dan danas svaki dan i na našim i na federalnim medijima...sam početak rata u bosni svako tumači na svoj način....za mene je počeo 27 marta,kad su hos i prkačin pobili našu sirotinju u sijekovcu kod broda...za neke je počeo kad je ćelo delalić ubio starog svata na čaršiji....al pravi fajt za naše,banjalučke momke,je počeo u aprilu na kupresu,konkretno pragaši su napravili klanicu od aržana,šujice,cista provo,širokog,posušja,ljubuškog,čitluka.... i vukovaraca koji su prebačeni tu nakon pada tog grada,tad je na kupresu poginuo i sin blage zadre,njihovog najvećeg heroja....briljantna naša akcija u kojoj se proslavio general mladić,dotad anonimni pukovnik dole oko zadra i knina....tad je počeo njegov meteorski uspon....razbio ih je gore na visoravni,do kraja rata se zapadna hercegovina nije oporavila od tolikih žrtava...
nisu ovo nikakvi istorijski fakti,vjerovatno sam i koji datum promašio....možda se čak neko i od direktnih učesnika u nekim stvarima neće složiti sa mnom...ovo je samo moje lično viđenje tog dijela rata o kojem se malo,ili nimalo priča...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
С већином се слажем.
I kako je ta vojska trebala narod da razdvaja tj sredjuje a u isto vrijeme nedodirljive guzonje, politicari i vodje da se hlade, prave planove, smjeskaju i stekaju profit.
