Занимљиво размишљање.
Citiraj:
"Neki dan svi mediji u regionu su prenijeli izjavu novinara Slobodana Muftića, javio nam se iz Švedske. Tamo je navodno toliko savršen obrazovni sustav da dijete trebaš samo upisati u školu i poslije više nemaš nikakvih briga oko njegovog školovanja. Nisu ovo prve objave ovakvog sadržaja, kojima se svjesno potiče daljnje iseljavanje iz ovih naših prelijepih krajeva.
U toj kampanji koja traje godinama, sudjeluju i mnogi mediji. Cilj je stvoriti atmosferu beznađa i može se reći kako se taj plan uspješno provodi. Motivi za napuštanje uglavnom su ekonomske prirode i vrte se oko uvijek istih egzistencijalnih pitanja.
Nesumnjivo, u Europi postoje države koje našim građanima nude bolje plaćene poslove, a potencijalno i bolji život, njima i njihovoj djeci. Odluka o napuštanju racionalna je i mudra. Predanim radom vani se može postići više toga nego u Domovini. Sve su to validni argumenti, ali ono što mi u toj sveprisutnoj poruci smeta jest manjak bilo kakvog osjećaja osobne odgovornosti. Onaj koji napusti svoje ognjište onda iz Švedske, ili neke druge uspješne i sređene države piše kako je tamo sve lijepo i krasno, trebao je sebi, prije nego što je otišao, postaviti jedno jednostavno pitanje: što sam ja učinio da bude bolja moja država?
Nitko od nas ne bi trebao bježati od osobne odgovornosti. Možemo navesti stotine razloga zbog kojih je naša domovina danas u ovakvom stanju, i niti jedan od njih ne odnosi se na nas same.!?
Gdje smo u toj priči mi? Sve, od komunističkog nasljeđa, pljačkaške pretvorbe i privatizacije, do političkih elita koje nas uništavaju i piju nam krv, legitimni su izgovori, ali su ipak samo izgovori. Ima puno ljudi koji svakodnevno čine dobre stvari i ne pomišljaju na odlazak, ali mi o njima ništa ne čujemo jer se promoviraju isključivo oni pojedinci koji potiču i druge na daljnje iseljavanje. Jer, prava ljubav prema domovini nije samo pjesma, emocija i ponos, već i djelo, rezultat naših kolektivnih i individualnih napora. Svatko može makar nešto poduzeti da bude bolje.
Od stalne kuknjave i širenja katastrofičnih vijesti, nemamo nikakve koristi. Uostalom, kukavički je za sve ono što ne valja uvijek upirati prst u sile nad kojima prividno nemamo nikakav utjecaj. Sve mane i tegobe ove države nisu samo Čovićeve, Dodikove, Bakirove ili bilo čija osobna sramota. To je sramota sviju nas. I sada, kad smo to konstatirali, što će svatko od nas napraviti da nam domovina bude bolja? Bježanje nije riješenje. Ovakve lijepe zemlje kao što je BiH nema ili ako ima to je rijetkost. Šume, vode......."