danijell je napisao:
Jesu im i dali nazive ulica... To su te ulice za koje sam spominjo prije par dana da ih niko nije obišao danima.
U jednom momentu danas kontam, da se ulice trebaju zvati, ni Dunavska, ni Saharska, no Ulica Napretka, Ulica Boljitak, Ulica Blagostanje, Ulica Ne Opada Mi Kosa...
Tuga... Ima kuća i bakica nemoćnih koje bukvalno niko nije obišao, jedna kaže ni paštetu nisam dobila. Bili smo i kod jednog patuljka, izašao iz kanala nekog, u blatu ga našli dvorišnom, jako me ganuo i on i sve danas što doživjesmo i vidjesmo i osjetismo...
Ima i onih koji kažu da su ih obilazili studenti i čistili sa njima.
Ima i onih koji sami čiste svoje i ćute.
Išli smo planski po spisku koji smo dobili. Tražili smo te kuće i te ljude, i dosta vremena nam je tu otišlo, zaista je nepregledna ova Zmaj Vuka, Budžak je duuugačak uz Vrbas, od Vitaminke, pa dalje, pa još, pa gore do Podgoričke.. a u koju god kuću pogledaš, prazna je, otvoreni su prozori širom i vrata, sve je poplavljeno, a Vrbas je (nisam dobra s matematikom, pa da ne lupam) došao do otprilike tamo gdje počinje bivati prozor, pa još gdjegod malo iznad.
Označila sam na fotografiji slovom V crvenim, kako je to i dokle Vrbas plavio kuće. Voda se povukla, Bogu hvala, ali ljudi se tek sad hvataju za glavu. Jedna žena je pričala kako malo čisti, malo plače...

Prva kuća koju smo našli u Dunavskoj... uh... žena je toliko skromna, toliko blaga, stidna, vidi se da joj treba svega, našli smo je kako čisti... Uzela je nekako taj paket, a onda nam se zahvalila, zagrlila nas i samo suze krenuše... Bilo je baš dirljivih scena...
Jedna je držala Bebelak onu dječiju hranu u ruci, kao da drži... ne znam...
Oči tih ljudi danas, ti izrazi na licima, ta ganutost, ta zahvalnost... Onda ono:
Molim vas, dajte i mojoj komšinici, nema ona ništa... Pa smo pored tih ciljanih domova, davali i još paketa tamo gdje bi nas uputili ovi koje smo već obišli...
filozof sa vrbasa je napisao:
Teško je ostati imun na suze tih ljudi.
Preteško...
Gogoljeva ulica koja nas je napatila u Priječanima je malena njanjava makadamska uska ulica upetljana i zavučena, i tamo smo otišli samo zbog jedne porodice sa spiska, i isto tako žena se rasplakala.. Ništa do toga nisu dobili, imaju i bebče malo.. Uh..
Ma svako, kome god smo prišli danas, ne mogu vam opisati tu zahvalnost. To što smo sakupili, otišlo je danas u prave ruke. U jednom momentu, dok sam pružala ženi u "maloj kući na kraju sokaka"onu kesu, pade mi na pamet jedan forumaš iz parka juče koji je došao sa sve usječenim onim rezama od kesa noseći u ruci, pa mi vaša lica u glavi, i kako stojimo svi na onom parkingu... Nekako, imala sam neki blesav osjećaj, da ste svi vi ovo skupa sa nama danas doživjeli, da su moje oči bile vaše oči...
Dirnuta sam veoma.
Ono što još mogu reći je, da je potreba za ovakvim akcijama ogromna, da je ovo kap u moru što smo sakupili, u odnosu na ogromno područje koje je plavilo, i ogroman broj kuća koje su stradale.. Ipak, nekome je ovo naše malo, mnogo, mnogo. Danas smo, zahvaljujući svima vama, u 15 domova uspjeli dopremiti stvari od kojih je, svaka, ali baš svaka, bila njima prijeko potrebna.