Porjeklo naziva sela Maoča potiče od istoimenog sela u staroj Hercegovini, a koje sada pripada CG, naziv su dali Srbi koji su se u novoj Maoči naselili pod naletom Turaka. Možda bi Vehabije trebale dati neki novi vehabistički naziv selu.
---------------------------------------------------------------------
Citiraj:
Zelenim planinama na sjeveroistoku Bosne vijuga tanka bijela crta stare ceste, zalazi u varoši i klisure, pa se pretvori u makadam i izgubi negdje među bagremima i javorima Majevice. Ne prođe dugo, kad izađe ravno u malenu nekakvu kasabu, prođe kroz nju i krene bogazom uzbrdo, kroz divlju, nepristupačnu šumu, da bi na kraju izbila na široki planinski proplanak. Na njemu nekoliko desetaka raštrkanih kuća, među njima lijepa, skromno uređena seoska škola, u školi učionica, u učionici desetak mališana i velika karta Bosne i Hercegovine, a pred njom strogi učitelj.
- Esade, s kojim državama graniči naša domovina? - pita učitelj Nermin debeljuškastog dječaka u posljednjoj klupi.
- Mogu ja, mogu ja? - diže visoko ruku mališan u prvoj klupi.
- Šuti, Mensure, da čujemo Esada.
- Ovaj... - započne Esad - naša je domovina Allah dž. š. i kao takva je neograničena.
- Lijepo si se izvukao, ali ovo je čas geografije, a ne vjeronauke - strogo će učitelj Nermin, poslavši debeloga da za kaznu sam sebi šestarom izvadi zub.
- Hajde, Mensure, da čujemo.
- Naša domovina, neka je slava Allahu, graniči na jugoistoku sa Saudijskom Arabijom, na istoku s Irakom, na sjeveru sa Sirijom, na sjeverozapadu s Palestinom, a na jugozapadu - tu mali Mensur zahrači kroz nos, pa zvučno pljune u daščani pod - s Izraelom.
Citiraj:
- A sad historija - strogo bi započeo bradati učitelj iz Maoče Gornje. - Koje godine se raspala bivša zajednička država, a naša domovina izborila nezavisnost?
- Mogu ja, mogu ja?
- Ne možeš. Esade?
- Ovaj... - zamucao bi debeljuškasti dječačić - Otomansko carstvo raspalo se u Prvom svjetskom...
- Ne, ne, ne - strogo bi ga prekinuo učitelj Nermin, pa poslao da za kaznu sam sebi šestarom izvadi zub. - Hajde, Mensure, da čujemo.
- Naša domovina, neka je slava Allahu, izborila je nezavisnost u Prvom arapsko-izraelskom ratu 1948. godine, nakon što se raspao Britanski mandat Palestine, a na tom teritoriju formirane dvije nove države, na istoku Transjordan, današnja Hašemitska Kraljevina Jordan, Al-Mamlaka al-Urdunniya al-Hashimiya, neka je poživi dobri Allah!, a na zapadu - tu bi mali Mensur zahračio kroz nos, pa zvučno pljunuo u daščani pod - Izrael.
- Aferim, Mensure, za nagradu možeš sam sebi šestarom izvaditi zub - uskliknuo bi učitelj Nermin. - Ne zaboravite, djeco, bol i patnja olakšavaju put do Allaha.
Citiraj:
Sve dok tako treći dan, izgladnio i iscrpljen, nije dolje na cesti iznenada ugledao braću vehabije, dva bradata muškarca u dugačkim crnim haljinama, istim onim jednostavnim crnim bishtama što ih saudijski selefije, kako je učio u školi, nose za hladnih dana. Konačno na slobodi!, pomislio je mali Mensur i plakao od sreće trčeći prema braći vehabijama.
- Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, draga braćo! - srdačno je širio ruke mališan.
- Pomoz Bog, junače - uzvratio je stariji vehabija.
- Da li je ovo Saudijska Arabija? - nestrpljivo je pitao dječak.
- Semberija?! - odgovorio je drugi brat. - Jašta je.
Mali Mensur je mislio da će umrijeti od sreće. Kao opčinjen gledao je bradatu selefijsku braću u crnim bishtama, sa crnim kefijama na glavi i neobičnim zlatnim lancima pod bradom, iza njih Obrijež, bijele kuće Al B'ira i u daljini ravni horizont Saudijske Arabije, a uz cestu žutu tablu na kojoj je njemu nepoznatom, ali lijepom saudijskoarapskom kaligrafijom pisalo - "Bijeljina"
Citiraj:
- Mensure, s kojim državama graniči naša otadžbina? - pita bradati učitelj malog Mensura, neobičnog dječaka iz posljednje klupe s kojim se cijeli razred ruga i šegači.
- Mogu ja, mogu ja? - diže visoko ruku mališan u prvoj klupi.
- Šuti, Nemanja, da čujemo Mensura.
- Ovaj... - započne Mensur - naša je otadžbina izborena u neravnopravnom ratu sa najvećom svjetskom silom i kao takva graniči s čudom.
- Lijepo si se izvukao, ali ovo je čas geografije, a ne istorije - strogo će učitelj. - Hajde, Nemanja, da čujemo.
- Naša otadžbina, dragi Bog da je čuva, graniči na sjeveru s Mađarskom, na istoku s Rumunijom i Bugarskom, na jugu s Makedonijom i Albanijom, a na zapadu sa Hrvatskom, Crnom Gorom i - tu mali Nemanja zahrači kroz nos, pa zvučno pljune u daščani pod - s Bosnom i Hercegovinom
http://www.b92.net/info/moj_ugao/index.php?yyyy=2010&nav_category=624&nav_id=408874
