2-Akcija Septembar 93,pukao nam film zbog "donatora" koji daju 500 maraka i ne idu na ratište a učešće u ratu im piči redovno dok oni švercaju šlepere cigara i cisterne nafte,zgrćući stotine miliona,a vlast ih štiti i podržava,čak ne sankcioniše ni saradnju sa neprijateljem,tako da su na određenim mjestima,kao Blatnica kod Teslića ili tamo prema Bihaću postojale prave pijace,gdje se neprijatelju prodavalo sve živo...I negdje u septembru ostavimo na linijama samo onoliko koliko treba da nam neprijatelj ne može ništa,a ubijali smo ih tada,držali 75% teritorije,tako da po tom pitanju nije bilo problema i dođemo u BL,prvo razoružamo kompletnu policiju,i prašinare i njihove komandire,pohapsimo sve te "biznismene" da im sad ne pominjem imena,tražeći iste aršine za sve,ili proglašavanje ratnog stanja ili da se već jednom stane nepravdi u kraj da ja ležim na koridoru u rovu i štitim švercerske šlepere i cisterne...narod bio oduševljen,101% na našoj strani,žene u banjaluci nam pravile pite i donosile na tenkove,vlast ucvikala niko nije smio prići banjaluci....
i onda,kako to obično biva,vlast uspije infiltrirati svoje ljude u naš krizni štab,konkretno jednog i danas jako poznatog banjalučkog advokata,kućnog prijatelja od predsjednika,koji je uz te najčistije zahtjeve progurao i zadnju tačku-vanredne izbore
...onda,pošto je naš krizni štab tražio pregovore sa vlašću,karadzić se pojavi na tv i kaže "ja samo sa neprijateljem pregovaram,sa vama mogu samo razgovarat",i narod se već malo počne komešati,svidjelo mu se to....ali još su bili na našoj strani,međutim,onda se ona šupčina mladić pojavi i sjebe sve...mi smo (nažalost),samo njemu vjerovali i dozvolili mu da dođe u kasarnu kozara,gdje nas je on izružio kao budale "ovdje ste došli mami pod suknju,mamu vam jebem,dok vaša braća ginu na vozućoj,doboju,bihaću,vi ste došli rušiti vlast..."...tada je definitivno sve otišlo u q,narod bio za njega i jbg....sve te naše jedinice su rasformirane,tačnije ljudi razbacani po drugim jedinicama,kriminal se nastavio u neuporedivo većem obimu,počele se prodavati i teritorije i municija neprijatelju,naši najbolji borci sklonjeni,penzionisani...ma te dve godine rata nakon te neuspjele akcije,su bile naša opšta propast i rasulo,i u ljudskom,i u boračkom,i u moralnom smislu...to želim sve zaboraviti,jer koliko god sam dotad bio ponosan,nakon toga sam samo molio boga da se sve završi,razočarao se i u srbe,a u vlast pogotovo...
ko god išta o ratu zna,upoznat je šta su ovdje značili 16,krajiška brigada,1.OKB i bataljon vojne policije...ali,eto,tada ispadosmo maltene rušitelji države
...svaka vlast je jako mudra,prefrigana,spremna na sve da kompromituje i najčistije ideje i proteste i preko svojih medija uvijek u velikoj prednosti
ali eto,ja i dan danas na tavanu čuvam tu vojnu košulju sa šarenom trakom na lijevom ramenu koja nam je bila znak raspoznavanja tada,i pitam se gdje bi nam bio kraj da smo nekim čudom tada uspjeli stati lopovima i profiterima na kraj...već nakon mjesec dana nakon toga,oni su izmilili iz svojih rupa i nastavili se širiti po gradu,još jačim intenzitetom nego dotad..postao si skoro levat kad kažeš da si na ratištu
nikad necu zaboraviti kino salu kasarne Kozara poslije Septembra i Mladicevo....znas li ti gdje je Ulog...rekoh nemam pojma....naucices izrode....tamo ides u prekomandu
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
..u ratu se glava gubi i za mnogo manje stvari od oružane pobune...
